Tragikomično mi je čuđenje zaključku DORH-a u „slučaju Šegon“. Prije svega tu nema nikakvog „slučaja“, sve je bilo točno kako je trebalo biti. Naše pravosuđe, kao i čitavo društvo, duboko je uronjeno u model angloameričke nakaradnosti u tumačenju prava, a takvo tumačenje je u meritumu vrlo egzaktno i jednostavno: što je netko bogatiji, teže ga je za nešto osuditi. I obrnuto, što je siromašniji, lakše će dobiti po gubici. Pojmovi političke i moralne odgovornosti služe samo za tlapnje, floskule i baljezganja u Saboru i na televiziji. Dakle, ne samo da Šegon nije prekršio zakon već bi mu – sve da ga je i prekršio – vrlo teško to mogli dokazati. Kao što će tom logikom teško bilo što dokazati i Nadanu. Jer osim kaznenog djela, po tom suludom tumačenju, mora se dokazati da je određena imovina ( „baš ta kuća“, baš taj auto“, „baš ta slika“ ) pribavljena određenim kaznenim djelom. Novac ne spominjem jer u Hrvatskoj novac nije imovina. Ako cijelom pravosudnom cirkusu pridodamo još i benigne proceduralne greške koje se uvelike uvažavaju i na kojima padaju čitavi procesi, što je također prema američkom O.J. Simpson modelu ( ono, murjak zalupi vrata gepeka prije nego udari žig na izvještaj i sve se poništava ) ne moramo imati iluzije da će netko biti osuđen osim simbolično, na guljenje krumpira. Dakako, naše pravosuđe je koktel zakona koji pogoduju korporativnim i inim vanjskim interesima, nedodirljivoj politokraciji, ali i kriminalnom miljeu. Ovih dana možemo uživati i u lijepom primjeru nakaradnih međudržavnih zakona s Bosnom i Hercegovinom s kojom istodobno imamo i meku i tvrdu granicu. I odličnu i nikakvu suradnju. Za šverc, kriminal itd. granica je vrlo mekana, ali za izručivanje kriminalaca smo otprilike u odnosu kao Mongolija sa Sejšelima ili Turkmenistan sa Hondurasom. Ako nema izručivanja onda ima viza, to bi se trebalo podrazumijevati. Ali nije tako. Pa stoga imamo priliku gledati kako u BiH odbjegli kriminalac iz Hrvatske, samo par kilometara od granice, priređuje dernek u čast ratnom zločincu. I to nije sve; na „donatorskoj večeri“ većina prisutnih prima penzije iz Hrvatske, a pjeva i Tupson koji veliča ustaštvo i usput nemilice krade od Hrvatske koju toliko voli... Sve po zakonu. I po „novoj pravednosti“.
|