Domovinski rat završio je prije 20 godina za većinu stanovnika Hrvatske koji su ovako ili onako nastavili svoje živote. Invalide i branitelje „zakočila“ je administracija koja ih maltretira svih tih godina ne rješavajući njihove probleme i koji su upravo prošloga mjeseca generirali do krajnje točke podnošljivosti.

„Mi smo 20.10. imali sastanak sa ministrom Matićem koji opet nije uspio pomoći i spustili smo se pred zgradu odlučni kako nećemo otići dok se Matić ne smijeni. Dosta je bilo,“ objasnio je Đuro Glogoški, nepopustljiv u odluci da sa invalidima ostane pred Ministarstvom branitelja do kraja – svog života ili ovakvog sustava.

Loše tajne, loše društvo

„Preporodio sam se otkako smo svi ponovno zajedno. Ovo su posebni dani. Tada, '91 nisi imao vremena razgovarati, družiti se. Danas smo u pričama, slušamo jedan drugoga a tko će te bolje razumjeti nego onaj tko je prošao isti pakao kao i ti sam, i u ratu i u miru sa ovom administracijom. Srce mi je puno i ne sumnjam kako ćemo uspjeti. Oni su imali tih nekoliko desetaka godina, mi i naša djeca imati ćemo vječnost.“ riječi su Kornelija, branitelja koji je o svom trošku došao sa Vira i ne odlazi iz Savske 66 već dva tjedna.

Javnost podijeljena između onih koji uporno vjeruju kako je prosvjed politički motiviran i onih koji stoje uz branitelje na ulici suglasna je ipak u jednome – ovakav sustav ne valja i vrijeme je za promjene. Kako bismo razumjeli promjene koje će, nesumnjivo, uslijediti, kao i sam prosvjed u Savskoj, od iznimne je važnosti shvatiti što se uistinu dogodilo tih ratnih godina i tko su nositelji krivice za spavanje invalida na hladnoći i, između ostalog, i 60 tisuća gladne djece u Hrvatskoj. Branitelji i dragovoljci prosvjedom su probili šutnju i otvoreno danas pričaju o izdaji svojih ideala, prava i digniteta, imenuju imenom i prezimenom svakog političara koji je dao svoj doprinos da se od branitelja stvori subkultura hrvatskog društva.

„Nismo mi glupi, gospođo. Jako dobro znamo sve!“, glasan je Ilija.

Jer za ovako se uređenu državu, tvrde, nisu borili.

Branitelji više nemaju tabua

Na nekoliko stotina kvadrata, koliko je velik trg ispred Ministarstva branitelja, u posljednjih se dva tjedna skupilo mnogo boli, ljutnje i tragičnih priča. Stare, nikada zacijeljene rane otvaraju se jedna za drugom kako mijenjate sugovornika, no unatoč tome, okupljeni nisu tužni. Naime, gotovo svi koji tamo cijelo vrijeme jesu ili su tek stigli na prosvjed u Savsku, su nasmijani, opušteni i neizmjerno srdačni prema prijateljima sa ratišta ali i ljudima koji ih dolaze posjetiti. I, zanimljivo, svi otvoreno pričaju o onima koje smatraju 'lažnjacima' u svojim redovima, generalu Ivanu Čermaku i priči da je prodavao naftu agresoru, mutnim poslovima Tomislava Karamarka i njegovog Sobolija, brojnim pojedincima iz redova HDZ-a i SDP-a i pljački koja se odvijala tijekom najvećeg stradavanja civila i njih samih.

 „Kada sam se vratio iz Oluje, još dugo nisam dao na svoje idole, ali padali su mi jedan za drugim u očima. Možeš misliti kako mi je bilo kada sam čuo da su tijekom rata odvozili novce iz Hrvatske, gurali firme u stečaj pa ih kupovali za kunu, bogatili se i zauzeli nam Sabor. Nije trebalo dugo da shvatim kako sam bio izložen smrti da bi se partija bogatila. Posla za mene nije bilo, čuo bi svako malo kako mi se netko od suboraca ubio, užas. A ova administracija radi sve kako bi svi odustali i digli ruku na sebe. Odbacio sam gnjev i posvetio se obitelji, nitko od njih nije vrijedan jedne suze moje kćerkice“, priča Boris T., dragovoljac od 1991.

Izdani i obespravljeni

Nitko, baš nitko od invalida i branitelja koji danas prosvjeduju ne želi biti u Savskoj 66 - žele biti sa svojim suprugama, djecom, unucima i obitelji. No isto tako, upravo su zbog svoje djece i unuka na hladnoći jer ono što žele punih 20 godina jest dati doprinos društvu svojim radom. Zašto tome nije tako krivnju snosi upravo politika. Podsjetimo se; po povratku sa ratišta, gotovo svi su imali želju nastaviti samozatajno svoj život, raditi i stvarati baš kao da ništa nije bilo. Tiho kako su i otišli na ratište, bez premišljanja ostavljajući studij, obitelj, mladost i tulume ili djecu i bračne partnere, plemenitih namjera da obrane domovinu, tako su se i vratili – bez ikakvih poriva za hvaljenjem, dičenjem i isticanjem. Nisu tražili odlikovanja i javno hvaljenje, nisu tražili medijsku pozornost ni političke pozicije. Sve što su branitelji htjeli bio je fizički i psihički oporavak i rad, obrazovanje i obiteljski život.

Sa slikama strahota koje su ih godinama poslije progonile i ponukale da potraže pomoć psihologa, branitelji su naišli na zatvorena vrata jer je bivši ministar zdravstva Andrija Hebrang uskoro dao pozatvarati sve vrhunske odjele za psihološku pomoć. Dovedeni u mat poziciju trpjeli su godinama daleko od očiju javnosti, neki posrnuli pa su utjehu tražili u alkoholu i opijatima a neki su kruh obitelji tražili kriminalom. Na pomoć uvijek čekaju mjesecima, zabranjen im je rad jer imaju psihološke traume i 'nisu sposobni za rad' dok im se uvjeti za stjecanje mirovine i invalidnine stalno mijenjaju.

Komunizam pao, partija zavladala

Politika ih je i međusobno zavadila dajući jednim udrugama više a drugima manje novaca za rad. Također, dočekali su ih i bivši komunisti i partijski dužnosnici koji nisu otišli sa proglašenjem demokracije već su isti zasjeli u Sabor pod novim stranačkim imenima a mnogi od njih su i sami bili kreatorima i sudionicima pljački tijekom samog Domovinskog rata.

Mediji su odigrali važan doprinos postavljajući ratne profitere, sudionike i svjedoke zločina na naslovnice i po načelu „sto puta ponovljena laž jest istina“

„Svaka vlast bi nas se sjetila pred izbore i danas više ne mogu manipulirati nama nudeći nam mrvice kako bi nas zavadili. HDZ i SDP su jedna partija, jedni predlože zakon a drugi ga izglasaju! Dosta je. Neće više omalovažavati našu žrtvu i neka procesuiraju sve stečajeve i privatizaciju pa će biti novaca za sve ljude u Hrvatskoj!“, odlučna je majka koja 20 godina obilazi ekshumacije u potrazi za sinom.

Ministar kojeg nitko ne poštuje

Mnogim se braniteljima raspao brak, uza sebe mnogi imaju vrećicu punu lijekova i mjesečno primanje od tek 500-tinjak kuna dok se njihove dijagnoze zloupotrebljavaju kako bi lažni branitelji dolazili do mirovina i svih 'povlastica'. Zbog stalnih izmjena u zakonu, događaju se situacije da sa 20.-og mjesta na listi za dodjelu stana padaju na 96. i stalno neki papir nedostaje. Stambeno pitanje, tako, nije riješeno većini dok mnogima dokumentacija misteriozno nestaje iz arhive Ministarstva branitelja te isti postupak moraju prolaziti po nekoliko puta. Invalidu čija je supruga, primjerice,  imala status njegovateljice isti je oduzet jer se branitelj u kolicima – bavi košarkom! „Nije uopće stvar u novcu – neka uzmu meni 10% ako znam ime i prezime radnice iz Kamenskog  kojoj će taj novac ići ali ne dam više otimanje iz mojih usta kako bi se plaćali Mercedesi!“, odrješita je bila jedna braniteljica.

„Odlučni smo stati na kraj stalnim poigravanjima našim mirovinama i pravima.Osim smjene ministra Matića i njegovih pomoćnika, tražimo organiziranje javne rasprave o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima, isto tako i donošenje zakona o Domovinskom ratu i hrvatskim braniteljima na ustavnoj razini.“, objasnio je Đuro Glogoški. 

I baš kao što sav neprocesuirani kriminal i ratno profiterstvo u Hrvatskoj ima ime i prezime, tako su Predrag Matić, Vesna Nađ i Bojan Glavašević imena čija se ostavka očekuje već dva tjedna. Ministar koji nije dragovoljac već je mobiliziran u rujnu 1991. još uvijek odolijeva pritisku no pitanje je koliko će još izdržati na poziciji. Sudeći po brzini hoda kojim dolazi na posao, daje se naslutiti kako neće još dugo.

Iva Anzulović