Tresem se od straha i nemoći. Jer ekonomski pokazatelji su strašni. Najlošija smo zemlja Europske unije sa stalnim šestogodišnjim negativnim rastom, a najava je i povećanja nezaposlenosti. Ovo što je događalo jest bila agonija, a sad postaje dvojbeno koliko uopće ljudi može izdržati dalje. Nažalost, moram reći da sam razočaran ako ne i ogorčen činjenicom da postoji tako mali osjećaj društvene odgovornosti s jedne i nedostatak svijesti da se ovo stanje mora promijeniti i da ga jedino mi i možemo mijenjati s druge strane. Ali uporno lažemo. Svoj kukavičluk opravdavamo svim i svačim zaboravljajući da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Nevjerojatna je količina pljuvačine po FB-u koji postaje neka vrsta javnog zahoda u koji svraća svaki preverznjak u ovoj zemlji. Psuje se, vrijeđa, optužuje i uvijek postavlja granica između tobože njih i nas. Nema granice. Oni koje smo birali izašli su iz naroda, oni su naši susjedi ili su nam, s obzirom na broj doktora u politici bili kućni liječnici. Sad koriste sve blagodati svoje pozicije. O brojnim privilegijima ovoga puta neću. O tome da nam gotovo ništa nisu dali isto tako neću. Ali da ništa nismo ni tražili nego smo ili kukali ili prijetili ili plakali po društvenim mrežama umjesto da smo digli glas, e to je istina. Neosporno je da su nas političke elite izdale. Ovi sada nikakav plan nisu imali nego su mali sitni kokošarski lašci. Ali uzalud laži. Narodu su se do te mjere smučili da su postali predmetom šala i pošalica po birtijama i što je još gore, crnih i ružnih viceva. Nema gorega nego kad vlast postane sprdnjom. Ovi koji pretendiraju doći na vlast nisu drugo do cirkusanti začavlani u priče od prije sto godina. Nikakav ekonomski program nemaju osim silne želje da zasjednu u fotelje i dijele iz kazana. Ali kazan je prazan. Sutra se zaista može dogoditi da ne bude za isplatiti plaće i mirovine. Apsolutno su zaslužili da postanu predmetom sprdnje i to će, ako dođu na vlast vrlo brzo postati. Ne mogu oni koji su nas gurnuli u septičku jamu biti ti koji nas iz nje vade.

Mi i dalje čekamo. Lažemo sebe. Tko kaže da već nismo na izborima mogli mijenjati stvarnost? Tko kaže da moramo birati SDP ili HDZ, Ivu i Kolindu? Tko kaže da ne smijemo na ulice i pred njihova vrata zahtijevati pravdu? Ali ne samo pokušavati iskamčiti privilegije za vlastitu guzicu kao neki  pučisti i lašci ovih dana, jer u pitanju je opstanak cijelog naroda. Svi bi na kazan, svi bi da se vadi i vadi. Tko će molim vas puniti taj kazan ako pola milijuna ljudi u naponu snage ne radi?  Najgore od svega je što mnogi ne razumiju da im mač već visi nad glavom. Čitate li izjave po medijima? Što mogu značiti reforme ako ne još dramatičnih stezanja remena i otpuštanja onih koji su do jučer bili nedodirljivi? Da, gospodo uhljebi i vi ćete doći na red. Vaše je pravo da premijera i njegove ministre pitate kakve to reforme najavljuju, kada ih misle provoditi s obzirom da su za godinu izbori  i što će nam osim mlaćenja prazne slame ovoga puta konkretno ponuditi? Koliko vidim po najavama europskih analitičara tek još malo više gladi i nezaposlenosti kao da toga i ovako nema dovoljno. A Bruxellesu i Wall Streetu je svejedno. Oni hoće svoje pare.

Čitam još nešto. Na izbore se spremaju Božo Petrov, Stipe Petrina, Ivan Rude. Ma nije istina da se nema koga zaokružiti i dati mu priliku. Ponovit ću ono što sam rekao. Svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje i ta vlast jest slika i prilika naroda. Zapamite, ako birate lošu, korumpiranu, bahatu, lažljivu, pljačkašku ili nesposobnu vlast, ako birate one koji su vas već tisuću puta nategnuli i još vam uši zavrtali, onda niste žrtve nego sudionici u zločinačkom poduhvatu. Zato dosta govnarenja po FB-u. Za sebe ćete ostvariti boljitak jedino ako se krenete boriti. Ne zanimaju me nacišovinisti, pučisti, agresivci, tajni špijuni i smradni novinari, debeli crkvenjaci, impotentni intelektualci, nogometaši i jeftine pevaljke, dobro potkoženi sindikalisti. Sve te treba od...ati. Ali ako ste spremni boriti se za pun tanjur kako svoj tako vaše djece, bez prljavih i smradnih ideologija kojima se mažu oči glupanima, a istodobno bezočno grabi, ako ste za moralniju, pošteniju i pravedniju Hrvatsku, tu sam. Prvi koji je spreman krenuti. Jer i to ću ponoviti, u pitanju je opstanak cijelog jednog naroda. A ima nas tek pola poštenog europskog grada.