Gledao sam film o Che Guevari. Ima ih nekoliko plus još dokumentaraca. Ništa posebno, film vjerno slijedi znanu nam biografiju. Iz nje otkrivamo dosljednog revolucionara, komunista, organizatora svjetske revolucije, ali obrazovanog liječnika s dubokom vjerom u znanje i obrazovanje. Oni koji rado prde u ideološke tambure, spominjat će njegov radikalizam, streljačke vodove nakon pobjede, staljinizam i namjeru da u jednom trenutku ispali ruske rakete na američke gradove. Ali mi, pedeset godina nakon onog doba, s daleko boljim pristupom informacijama, znamo kako nam se bezočno laže. Kada je o prijekim sudovima riječ, znamo da oni koji su na njima završili nisu imali ni grama ljubavi prema demokraciji, narodu ili državi. Pljačkali su, ševili, žderali i pili, a najviše rangirani među njima pobjegli su kao pi..e kad je Che zakucao na njihova vrata. Bio je od one vrste što je prema drugima bio strog, a prema sebi još stroži. Iako jedan od najmoćnijih ljudi Kube, supruzi nije dopuštao luksuz i iako ministar, u luci je skup sa radnicima istovarao robu s brodova. Kada su ga u Ujedinjenim narodima napadali, mrtvo hladno je Amerima skresao istinu. Da, ti igrači desetljećima plaćaju kojekakve skupine navodno slobodarskih boraca koji im služe za discipliniranje nepoćudnih režima. Oni su izmislili i vojno obučavali Osamu bin Ladena i današnje islamiste, ali slobodarski borci postaše ubojice i koljači kada su se toj Americi suprotstavili. I nisu se libili bezočno lagati o Sadamu, rušiti režime u Siriji ili Libiji, ubijati civile u Hirošimi i Nagasakiju. Jer Che je možda i bio za raketiranje američkih gradova, ali to nije napravio. Odrekao se Staljina onoga trenutka kad je došao u Rusiju i vidio kako živi crvena buržoazija. O jedan posto multimilijardera i stoci sitnog zuba isto sve znamo. To se naime danas zove sloboda i demokracija. Oslobođeni smo od svega, posla, socijalne i zdravstvene skrbi, jeftinog školovanja.

Kamo sreće da u hrvatskoj postoji neki Che. Ne govorim o revoluciji i komunizmu nego dosljednosti. Dva i pol stoljeća ovdje vladaju lažljive bitange, ljubitelji slatkog života, intereždžije, umreženjaci i nasilnici. Nikada se ništa ne događa zbog, kako je pisao Che, ljubavi prema čovječanstvu. Pogledajte ih sve redom. Josipovića sa svojim Rakarom koji onako lignjunski, nit nas voli nit nas drugom daje, Kolindu koja je zaboravila reći da je na neplaćenom odmoru, Vasi Brkiću koji je žrtva policije, a bio je šef te policije s prepisanom diplomom, Milanović, skijaš i trkač po šumama i gorama, Karamarko, ministar policije kojem je pred nosom premijer u čijoj je vladi sjedio opljačkao državu. Mi u ovoj državi nemamo čovjeka imunog na manipulacije i laži, nezainteresiranog za materijalne probitke. Ovdje je uvijek netko nečiji rodijak, stranački jaro, žena, ljubavnica ili dijete. Rezultat svega je da su ovu zemlju opljačkali oni koji su se najviše u nju zaklinjali. Svi ti omrznuti Venecijanci i Talijani, Austrougari i Srbi bili su male bebe naspram Hrvatina koji su iz kazana izgrabili sve što su mogli.

I još nešto, niti jedna vlast ne ipada iz sedla ako to narod ne želi. Očito je na Kubi jadnim i gladnim seljacima, koji nisu znali čitati ni pisati i koji su obrađivali tuđu zemlju, bilo dosta marioneta američkog režima. Naravno, nisu postojali samo seljaci. Bilo je bogataške šupčadije, veleposjednika, razbludnih Amera u elitnim hotelima, vlasnika raskošnih kabrioleta. Bili su manjina. Oni su se zabavljali i pili pjenušac dok su drugi radili u poljima šećerne trske. Bježali su glavom bez obzira kada je nastao prevrat, ponijeli su sa sobom i narodno zlato. Natavno da će mnogi reći kako je u Kubi nedemokracija za razliku od demokracije koju su uživali prije. Baš kao što i mi imamo demokraciju za razliku od one prije. Nema nikakvih prepreka. Ako imate koju željeznu, možete kupiti jeftino vino u vinariji, nažvegati se, pjevati Vilu Velebita, sve po spisku spominjati političarima. Ali kada se sutra ujutro probudite vaša će glavobolja biti još veća. Jer valjat će na burzu, drhtati jer poštar prolazi kvartom, trčati u trgovinske centre jer prodaju smrznutu piletinu na akciji. A sa tv ekrana, naravno, ako ste ovaj mjesec uopće platili struju i pretplatu najvišu u Europi, milozvučno će vas, jer počele su i trajat će slijedeću godinu preizborne aktivnosti, hvaliti, diviti vam se, obećavati jer treba im vaš glas na izborima. I naravno da vam ništa od toga neće ispuniti kao ni četvrt stoljeća prije. Mi smo opljačkana i bankrotirana zemlja sa šupka Europe. Moguće je da se to nekome ili mnogima sviđa. Meni ni najmanje. Zato vas pozivam na otpor zlotvorima. Na vama je odgovornost baš kao u Cheova doba. Ili ćete i dalje biti poniženo seljaštvo na tuđoj njivi ili će te im napokon skresti u lice što o njima mislite, pa ih lijepo nabiti nogom u dupe. Neki su tvrdili da imamo Hrvatsku. Ja vam kažem, nikada ništa nismo imali, a uskoro ćemo imati manje od ničega.