Božo Petrov, medijski ljubimac i gradonačelnik Metkovića, držeći nekakvo predavanje studentima u Dubrovniku usvrdio je da ga prisluškuju. Pri tome je odbio reći tko osim što je u ha, ha, ha stilu odgovorio da pozdravi smjenu kad razgovara mobitelom. Prije njega na praćenja i prisluškivanja žalili su se Linić, Turudić ili Vaso Brkić. Čak i u mojim Utrinama svaki kokošar koji popije tri Žuje tvrdi da ga se prisluškuje. Iskren da budem, ne vidim zašto bi se to radilo ovim mojima i što bi to policajci ili tajni špijuni mogli doznati? Nemaju privatnog života, djece ili ljubavnica, uglavnom su na burzi i ne bave se politikom. Jedini kriminal im je rad na crno. Eventualno bi prisluškivači mogli doznati na koji će koeficijent igrati u obližnoj kladionici. Ali Petrov nije kokošar već čovjek s nacionalnim ambicijama. I baš zato je jako važno da prestanemo bacati šale i pošalice i pitati se javno je li to istina? Postoje dvije mogućnosti. Prva je da mladi Božo ipak nije, baš poput starih mačora, imun na čari novca. Ako je što krao, naravno da ga se prati i prisluškuje. Druga je mogućnost da netko mimo zakona, pukom silom, držeći u šaci nekoga iz službi represivnog aparata, nastoji o njemu doznati nešto što bi upotrijebio u predizbornim kampanjama. No to nikako ne može biti zakonski. Nedavno se doznalo da je Bandić i njegovi dugo bio praćen, ali postoje pisani nalozi, a danas je znano i zašto se prisluškivalo Bandića. Ako je točno da se Petrova nezakonski prisluškuje, onda je to vrhunaravni skandal zbog kojeg trebaju letjeti glave nizu policijskih ili tajnošpijunskih igrača. Ako je to pak Petrov izmislio da dobije na važnosti, onda ga treba oderati kakvom novčanom kaznom jer zašto bi bilo tko pričao takve stvari bez materijalnih dokaza i uznemiravao javnost nekažnjeno? Moguće je i to da unatoč mladosti, gradonačelnik boluje od sindroma istočnih zemalja gdje se čvrsto vjerovalo u svemoć tajnih službi. Navodno su imale na tisuće djelatnika i dojavljivača. O tome su snimljeni brojni filmovi. Ako pak Božo boluje od boljetica socijalističke prošlosti, onda nije tako mlad, nov, svjež i ovoj zemlji silno potreban kao što se to u medijima plasira.

Ova zemlja grca u teškim problemima i nalazi se na posljednjem mjestu po uspješnosti u Europskoj Uniji. Prioritet su prije svega ekonomski problemi, a paralelno s njima i stvaranje preduvjeta za razvoj. I Petrova se dosta kritizira da je puno uštedio, ali nije stvorio preduvjete za razvoj svoga kraja. O tome se u ekonomskim krugovima puno raspravlja. Što će donijeti dramatične mjere štednje ako i dalje nema posla, ljudi su na burzama i gladni? Javnost zaziva ljude s vizijom. Priče o ustašama i partizanima, Jugoslavenima, unutrašnjim neprijateljima, prisluškivanjima i praćenjima spadaju u arsenal onoga što smo slušali četvrt stoljeća i završili u glibu. Preigravanja i nadigravanja umjesto konkretnih poteza opća su stvar u Hrvatskoj. Nitko ne govori o tome što ćemo sutra jesti, nego kad ga stisnu, počene ideologizirati kao da će to napuniti naš prazni tanjur.

Da bi se nekoga prisluškivalo treba imati i odgovarajuću i nimalo jeftinu aparaturu. Doduše, uvjeravaju me neki da u policijama postoje odjeli u kojima se prati javno djelovanje. Čak me uvjeravaju da bih mogao biti čitan u policijskim krugovima jer se zalažem za to da se s prezirom odbace SDP-ovske i HDZ-ovske elite i da se istodobno onima koji su naši sluge i od nas delegirani da nam donesu boljitak, na ulicama upozori što im je posao. To niti je nelegalno niti nelegitimno. Dapače, kamo sreće da neki policajac ovo pročita. To bi značilo da netko ipak negdje o meni razmišlja. Nažalost, vjerujem da su to samo začeci paranoidnih opsesija. Ne boje se oni nas, pa utoliko nemaju razloga prisluškivati ili nas pratiti. I neće to raditi sve dotle dok cijeli jedan narod doma sjedi pokriven ušima, sere u gaće, po FB-u harangira, a kad treba dreknuti šuti. Tek kada u pitanje dođu njihovi privilegiji, plaće, službeni automobili, tek kada i oni poput pola milijuna jadnika dođu u situaciju da završe na burzi, tek tada ćemo im postati opasni. Utoliko priče Bože Petrova kako mu prisluškuju mobitel izazivaju tek salve smijeha. Jer dečki mirno krkaju janjetinu s lukom, nazdravljaju se vinom i poslije spavaju kao bebice, za razliku od primjerice belgijskih, njemačkih ili talijanskih policajaca i tajnih špijuna. Jer ondje stotine tisuća svoja prava traže na ulici.