Puno je licemjerstva u nas. Jer i ovdje su se našli neki što su dočekivali ratne zločince pri povratku s dugogodišnjih robija i slavili ih. Dapače, visokorangirani crkveni ljudi su unatoč presudama negirali zločin. I što je najgore, neki su se pozivali na to da su sve što su činili, činili u naše ime. Utoliko me ne čudi i da su ponešto stotina njih dočekali Vojislava Šešelja. Ono što je poražavajuće, jest činjenica da Haaški sud takvog zločinca nije stigao nakon dvanaest godina osuditi. Nema sumnje da se svi oni zbog čijih je nedjela netko u obitelji ostao bez glave ili protjeran, osjećaju poraženo. Baš kao i oni koji su prokleli božanski pravdu i ozbiljno u nju posumnjali kad je Slobodan Milošević otišao nekažnjeno. Što se Vojislava tiče, nikada mi nije djelovao normalan. Neprestano je paradirao po medijima izbacujući sulude prijetnje, pogotovo što je u nekadašnjoj Jugoslaviji važio za disidenta i čak imao određeni ugled u Hrvatskoj. Nemam pojma zašto je tako ogorčeno nasrtao na Hrvate. Valjda je to posljedica činjenice da mu je obitelj s katoličanstva prešla na pravoslavlje. Jer takvi imaju silnu potrebu biti veći Srbi od čistikrvnih Srba ili veći Hrvati od Hrvata. U nas je takvih bilo na tone. Mijanjali su imena i prezimena, odricali se baba i djedova „nečiste krvi“, trovali i harangirali. Iskreno govoreći, za čovjeka koji je intelektualac žalosno je da se pretvorio u malog i prljavog Miloševićevog psa. Njegovo puštanje na slobodu posljedica je teške bolesti. Utoliko stvar treba gledati iz humanitarnog kuta, što su predstavnici srbijanskih vlasti i napravili. Čovjek je teško bolestan i znamo što će biti posljedica njegovih metastaza. Utoliko je njegovo pompozno uvjeravanje kako će opet na nekakvu vlast smiješno. Bilo bi puno pametnije da se čovjek krene liječiti.

Nekoliko puta sam o tome pisao, ali ću ponoviti. Moja pokojna baba koja je dugo živjela i doživjela čak dva rata, ono što se zbiva u takvim situacijama nazivala je prevratom. To su naime situacije kada do tada mirni i nekonfliktni susjedi postanu prljavi gopodari tuđih života. Tada se čovjek zapanjeno zapita, kako je to uopće moguće? Kako to da je Pero ili Jozo kojeg znam desetljećima odjednom pokazao zvjersku okrutnost? I kako je moguće činiti zločin i ne razmišljati o tome da će jednoga dana sve doći na naplatu? Neshvatljivo je bez obzira na rat, da nekome može padati na pamet da drugog čovjeka ubije ili protjera jer je druge vjere ili nacionalnosti. No, tome se i ne treba čuditi jer psiholozi danas govore da svaki stoti čovjek na svijetu ima psihopatske crte. Neki ljudi su naprosto rođeni bezosjećajni i tuđa patnja ili bol im ne znači ništa. Psihopati umiju biti šarmantni i ležerni u društvu, ali čim dođu u priliku da drugima vladaju, počnu bezočno gaziti tuđe dostojanstvo, nasilno gušiti tuđu osobnost, pravo na mišljenje i svim silama nastoje svakog pretvoriti u svog bijednog slugu. Otuda u vrijeme prevrata toliko Hitlera iz našeg sokaka.

Ne znam da li je sa mnom sve u redu, možda je to i nekakav poremećaj, ali ja se zbog takvih tipova stidim. Naprosto mi nije drago da neki pripadnik mog naroda bude psihopatski siledžija ili još gore, ubojica. Ali stidim se i zbog pripadnika drugih naroda, pogotovo onih koji su se pokazali šupcima iako su obrazovani i načitani. Šešelj je tek kokošar lokalnog značaja, ali je sramotno da je veliki Heidegger bio smradni antisemit, a Hamsun, Pound ili Celine kao kakve balave šiparice plazili za Hitlerom. Utoliko gospodo, maknimo psihopate iz svoje blizine i počnimo razmišljati o budućnosti. A budućnost je imati dostojanstven život, ne kusati smradne splačine i ne slušati piz...ije bahatih političara koji unatoč tisućama sakupljača boca, ovršenih i blokiranih očajnika, pola milijuna onih koji ne rade ili preživljavaju sumnjivim poslovima na crno, ne vide glad i jad oko sebe.  Često ponavljam nadajući se da ćete upamtiti. Mi imamo moć da one koji nisu zadovoljili naprosto prezremo i ne damo im glas na izborima, mi imamo snagu da im dođemo pod prozore i damo do znanja da se sutra neće vozikati u preskupim službenim automobilima, imati plaćurdače i privilegije, stanove, pa čak i zderačinu u najjeftinjim restoranima  po Saboru i tome slično. Upotrijebite svoju moć i iskušajte svoju snagu. A Šešelj i njemu slični ionako su odradili svoje. Njih naprosto treba baciti na najbliže smetlište i zaboraviti da su ikad postojali.