Ivan Rude krenuo je u predsjedničku kampanju. Neosporno, on je jedan od novih ljudi kakve ova zemlja treba. U nas nitko od elita ne govori o empatičnosti, zajedništvu i društvenoj odgovornosti. Imamo autistični i nesposobni SDP s pripadajućim satelitima, nesimpatičnog premijera koji dok ljudi gladuju priča stvari koje se u ovom trenutku čine čistim ruganjem tuđoj nesreći. Predsjednik je savitljivi nevidljivac sa svima dobar i pri tome srebroljubiv. Vođa oporbe je neomiljeni tajni špijun i policajac koji umjesto o ekonomiji priča o ustašama i partizanima, predsjednička kandidatkinja HDZ-a ponaša se kao slonica u staklani. Dodajmo tome privatizacijsku pljačku, bahatost i nesposobnost, silne privilegije i odsustvo vizije i spremnosti da se nešto učini za nas i zaista dolazimo u situaciju da je u pitanju opstojnost države pa i naroda. Imati opljačkanu državu u kojoj gazduju na jednoj strani moćne, ali u većini slučajeva prema radnicima brutalne kompanije,  a na drugoj strani imati diktaturu osrednjih, umreženih činovnika s partijskim knjižicama koji nigdje ne zarađuju, znači ne imati ništa. Jer što gladni i nezaposleni ima od nečega što se zove Hrvatska? No i Rude lavira da se ne bi zamjerio. Naravno da se i smije i mora raspravljati o novcu koji se daje crkvi. Gdje on ide? Gdje se to vidi? I na čiju korist? Naravno da se smije govoriti o političkim aspiracijama pojedinih braniteljskih udruga koje bi bez izbora određivale tko će biti na vlasti. Apsolutno se ne slažem s tim da bi Predragu Matiću bilo najbolje dati ostavku. I pri tome, da se razumijemo, niti mi je rod nit pomozibog. Riječ je o principima. Jer u tom bi slučaju opet značilo da nam izbori ne trebaju i da galamdžije po ulici mogu kad se sjete smjenjivati vlast. Jer vlast se smjenjuje zbog interesa većine, a ne prizemnih što političkih, a što materijalnih interesa pojedinih grupacija. Vlast se ruši zbog pola milijuna nezaposlenih, a ne zbog privilegija nekoliko tisuća onih koji su se borili za državu u kojoj će oni biti privilegirani, a drugi nek crknu.

Kada je o mentalnim manipulacijama i zagađivanju uma riječ, Rude također smatra da je dosta priča o ustašama i partizanima, izmišljenim Jugoslavenima protiv kojih se, četvrt stoljeća nakon propasti Juge netko bori, ustaškog nadzdravičarstva iako je riječ o sotonskoj ideji da se bez izbora pukim nasiljem, zločinima i otvaranjem silnih logora može vladati. Rude opravdano propitkuje ulogu čarobne Europe. Naravno da ekonomska politika koja nas tjera da kupujemo isključivo njemačku robu, a da pri tome seljak ne smije imati mlijeko, jaja ili proizvoditi bilo što što bi mogao prodati, znači srljati u propast. Kakva nas budućnost može čekati ako ne obrađujemo zemlju, a milijune dajemo za uvoz hrane? Dotaknuo se i rasprodaje najvrijednijeg što još ova zemlja ima. Ali prodaja ne samo da ne donosi dobit nego se gomilaju novi i novi dugovi. Ništa više nije naše, a nama je sve gore.

Ja sam za razliku od predsjedničkog kandidata koji očito mora vagati riječi, znatno radikalniji. Smatram da elite koje se hrane grabljenjem iz kazana koji puni osiromašeni narod, treba uplašiti tako da shvate da nisu gopodari nego sluge. Zato treba izaći na ulice i tražiti svoja osnovna prava, a ne brljaviti o nekoj novoj pravednosti koje nema ni u miligramima. Treba pokazati prezir i odbiti na izborima glasati za sve one koji su apsolutno odgovorni za ovo stanje. Treba imati hrabrosti u lice svima sasuti što ih ide, ne samo političarima nego crkvenjacima, intelektualcima, novinarima, sindikatlijama, svima onima koji nam zagađuju um dva i pol desetljeća. I da se razumijemo, nimalo ne cijenim narod. Svaki puta kad progovorim o izlasku na ulice stotine njih počnu s filozofijadama, kukavičlukom, opravdanjima, mudrovanjem, suprotstavljanjem, kao da treba pročitati cijeli opus Hegela i Kanta da bi bilo jasno što nam treba. Da, treba nam Ivan Rude iz intervjua koji je dao, a ne trebaju nam zlotvori koji su nas gurnuli na dno. Treba nam pravda, a ne nepravda, treba nam društvo jednakih šansi, a ne umreženjaci, treba nam empatija, poštenje, diktatura sposobnih. Ali to nam neće donijeti izvanzemaljci nego mi sami. A ako ne možemo, ne znamo ili nećemo, onda, tu se slažemo ja i Ivan Rude, ne zaslužujemo drugo nego propasti i takvi nesposobni nestati sa lica zemlje.