Četvrt stoljeća HDZ prisvaja sebi sve ono što misli da vrijedi. Pa je tako rat dobiven samo zahvaljujući njemu. To vjerojatno iskreno misli i Josipa Rimac čim je zastavu s kninske tvrđave darovala predsjedničkoj kandidatkinji HDZ-a. Pri tome je nebitno što su se u tom ratu borili, ginuli ili stradavali i pripadnici nekih drugih stranaka, ali i  sasvim apolitični ljudi koji su dali doprinos na ovaj ili onaj način. Moja je mater prala prljavu odjeću koju je otac donosio s fronta i sjedila u podrumu dok su krvnički bombardirali Slavonski Brod. Nogomet je jedna od stvari koju je također izmislio HDZ. Zato se već desetljećima stvara dojam kako su jedanaest onih koji naganjaju loptu po livadi reprezenti sasvim određene političke opcije i svjetonazora. I to se nikada nije krilo. Nogometaši su spremno sudjelovali u predizbornim kampanjama na zna se čijoj strani. Oni koji su vodili reprezentativni sport nisu nesposobni. Hrvatska ima pristojnog nogo uspjeha, ali je skandalozno što se taj uspjeh  usko povezao s politikom, a politika je u Hrvatskoj jad i smrad. Umjesto sporta, igre i viteštva, ovdje se držalo za hrvatsko srce, nazdravljalo uspjesima pravih hrvatskih klubova, a to je hrvatovanje podrazumijevalo i toleranciju nasilja i ustašovanja po tribinama. Ali sve je bilo divno dok su navijači i HNS pišali u istu tikvu. Problem je nastao kad je Zdravko Mamić, jednim dijelom zahvaljujući politici, a drugim svojom sposobnošću povezanom s verbalnom nasilnošću zavladao tim sportom. Dinamo, nekad simpatični klub koji je u Jugoslaviji uvijek imao najmanje uspjeha od velikih, sada postaje nalik ruskim partijskim klubovima. Osvajaju se naslovi kao na tekućoj traci, ali Dinamo nema navijače, prima na svakoj utakmici najmanje pet komada, nasilnici na tribinama kojima se podilazilo sada vrijeđaju i psuju Zdravka, a navijači drugih klubova plave iz Zagreba iskreno mrze.

Pri tome se potpuno zaboravilo na drugi veliki klub, Hajduk. U opreci s dominirajućim Dinamom i svemoćnim Mamićem, Hajduk postaje simpatični i gaženi luzer i tamošnji navijači navalili su na stadion dati podršku onom tko je slabiji. I opet su divljaci kojima se desetljećima povlađivalo, krenuli bijesno vrijeđati HNS, a posebno Mamića kojem su svojedobno u Splitu priredili i šaku u glavu. A onda je HNS odgovorio kažnjavanjima Hajduka i tu je puklo. Rezultat je neviđeno nasilje u Italiji, ustašovanje, baklje, neredi na ulicama. Ali sve to ide na dušu onih koji su četvrt stoljeća vodili nogomet. Sada bi, misle oni, netko drugi trebao mirisnom vodicom škropiti silni nogometni smrad. Sada bi država ili vlast kojoj se odriče dovoljna doza domoljublja, trebala krenuti oštro na navijače. Ali dok to rade, obavezno bi trebali sačuvati guzice Šukeru ili Mamiću. Hrvatski bi policajci i suci o trošku hrvatskog naroda trebali pendrečiti one koji prave nered. Ali da kula bjelokosna u Kušlanovoj ulici ostane nedirnuta.

U jednom se svi slažu. Nasilje ne treba tolerirati, sramoćenje zemlje ne treba tolerirati. Ali ovu zemlju ne sramote samo navijači nego i funkcionari. Ionako su nedodirljivi, UEFA ih štiti od utjecaja politike. Ali bi ta UEFA i da na stadione ne dolaze divljaci i prave nerede koji će prije ili kasnije rezultirati teškim stradavanjem ili smrću nekoga. Utoliko bih ja toj krovnoj organizaciji toplo preporučio da ne očekuju od mene da i njima, baš kao i ovima u Hrvatskoj spašavam dupe. Ako su sportski funkcionari izuzeti od utjecaja države koja ih itekako financira, neka onda oni i rješavaju problem. Ili neka maknu sebe i svoje šape s kazana prepunih para i puste one koji nogomet zaista vole da u njemu uživaju. Neka naprosto daju ostavke. Sve što su četvrt stoljeća radili sada u vrijeme krize i gladi dolazi na naplatu. U krajnjoj liniji, što ovaj gladni narod zaista ima od nogometa? Svaki je ozbiljan nogometni klub mali pogon za zarađivanje novca. Godinama se piše o utajama poreza, sumnjivim transferima, namještanjima utakmica, mafiji. Svaka čast nogometnim pobjedama, ali one ne pune prazne tanjure, ne zapošljavaju ili naše mlade ne zadržavaju doma. Problem koji trenutno Hrvatska ima u tom sportu nije lako rješiv. SDP smatra da on problem nije stvorio pa filozofira, HDZ se uvlačio u dupe i bit će mu jako gadno ako dođe na vlast i suoči se s svim ovim. Kako će molim vas lijepo Karamarko i njegov Vaso sutra skidati ustaške transparente s tribina kad im je to tako srcu drago?  Neki treći ionako zasad ne postoje pa onda i nemaju razloga da se kokoše i nekome zamjeraju unaprijed. Ukratko rečeno, svi gledaju samo svoje guzice i interese, a narod koji plaća, šuti. Popizdio još nije, a kad će ne znamo.