Čini se da će Istrijani morati početi cijeniti moje tekstove o metroseksualnom kapitalizmu. Dugo sam upozoravao na taj fenomen i vrijedno ga oslikavao. Sada i vama Istrijanima vještac pleše pod prozorom. Naravno, zbog činjenice da se direktor Hrvatskog audiovizualnog centra Hrvoje Hribar usudio predložiti da se filmski festival u Puli ukine. Mnogo je onih koji s ove strane Učke skidaju sve po spisku Zagrepčanima. Ne razmišljajući, naravno, tko su oni. Jer pljačka se Istra, kažu. Sve ide u Zagreb. Točno, kada subotom prijepodne prođeš središtem Zagreba, zaista vidiš neke. Političare, državne činovnike, menadžere,  medijski uspješne. Zauzeli su svaku stolicu u kafićima koji se nalaze u tri pokrajnje ulice. I ispijaju pića. Čini se da im je dobro. Nemaju egzistencijalnih briga. Ali već malo dalje su Dubrava, Novi Zagreb, Gajnice, Markuševac. Tamo je na tisuće onih bez posla, opterećenih kreditima i što je najgore, apatičnima, ubijenima u pojam. Oni gledaju kako recimo iznimna zgrada pošte i kulturno dobro iz središta grada postaje trgovinski centar. Pošta da bi opstala mora iznajmljivati svoje kulturno dobro.

S gledišta metroseksualizma sasvim ispravno. Pošta slabo zarađuje, ukinimo knjižare, kina, galerije, ukinimo filmske festivale. Neki cvile da je festival star 61. godinu, ali pije se, jede po domjencima, praska vatromet. A sve to samo zato da bi se pokazalo desetak financijski slabo isplativih filmova. Neki se pozivaju na nekadašnju tradiciju, glamur, Lorenicu, Tayloricu, Burtona. Jest, kaže metroseksualac, ali festival troši, a svi to plaćamo. Prema tome, pokrenimo nešto što će nam donijeti paru. Dosta skupog zdravstva, socijale, poticaja za zapošljavanje. Dosta bilo čega što ne donosi materijalnu korist.

Tradicionalist sam. Volim Wimbledon, tenisače u bijelom. Mogli bi u zelenom kad bi se prodali nekoj korporaciji. Ali zapeli su da svi koji igraju moraju biti u bijelom. Ili božićni koncert u Beču. Neki kažu da je to kič, ali je tradicija uz koju sam odrastao. Otkad znam za sebe prvog Dana Nove godine prenose taj koncert i nakon njega turneju Četiri skakaonice. Lijepo je vidjeti kada članovi engleske kraljevske obitelji prije finala kupa pozdravljaju igrače. To daje na grandioznosti. Nije mala stvar igrati finale engleskog kupa. Ali to vrijedi za tamo. Ne kod nas. Mi ćemo uništiti ono malo tradicije i kulture, sport, zdravstvo, socijalu, škole pretvoriti u hamburgernice, tvornice stare više od stotinu godina sravniti sa zemljom. Sve je biznis, sve je para, kažu metroseksualci, ali i naš premijer. On nije komunist i titoist, socijaldemokrat već neoliberal. Metroseksualac koji pije pjenušac, skija u Austriji i golemim je kreditom kupio stan u središtu. 

Ali razmislite vi koji pričate da Zagreb pljačka Istru. Gdje ide taj novac? Meni, tebi, susjedu u stanu lijevo, udovici s trećeg kata? Ide u zgrade Sabora i Vlade, Pantovčak, Audije, smartfonove, predizborne kampanje, plaće činovnika koji to sve servisiraju. Ali evo, odlučio sam biti skroz metroseksualan. Ukinimo festival u Puli. Uklonimo Sabor i Vladu. Raskošne vile u središtu grada pretvorimo u ekskluzivne hotele sa pet zvjezdica. Neka u njima odsjedaju Japanci i ostavljaju paru. A naše Sabornike i ministre sa svitom lijepo u Novi Zagreb. Ima tamo praznih staklenih zgrada gdje se mogu smjestiti i voditi ovakvu politiku kakvu sada vode.