I mladost i zrelost imaju prednosti i mana. Prednost prve je strast, čvrsta vjera u bolje sutra, spremnost ka izlaganju i narušavanju vlastite komocije, odsustvo kalkuliranja, neiskvarenost. Prednost druge je mudrost koju čovjek stječe prolazeći kroz život i uvjerajajući se svakog dana da čvrsta pravila ne postoje. U Hrvatskoj, nažalost i mladost i zrelost ne možemo smjestiti u zadane okvire. Mladi su inertni, neobrazovani, depresivni i tek u tragovima revolucionarni i avangardni. Zreli su pokvareni do srži, umreženi, spremni žrtvovati dobrobit cijelog naroda zbog svojih interesno-rodijačko-stranačkih probitaka. Pojava Živog zida i grupe mahom mlađih ljudi svakako je značajna u hrvatskom političkom prostoru. Oni imaju hrabrosti suprotstaviti se policiji koja se po napucima vlastodržaca čvrsto drži zakona koji su važeći. Jedini je problem što su ti zakoni suprotstavljeni većini na uštrb manjine i što nemaju veze s pravednom raspodjelom ljudskih dobara. Malo je onih spremnih natezati se s policijom koja je često brutalna, uglavnom sjede doma pokriveni ušima i svoj bijes kanaliziraju komentarima na FB-u. Sinčić kaže da je vjernik i jedan je od rijetkih, kamo sreće da su to nadbiskupi i biskupi, koji vjeru želi praktično ostvarivati pomažući onima koji zbog dužničkog ropstva moraju iz svojih kuća i stanova. Napokon netko. Problem tih mladih ljudi je što im uz hrabrost i odlučnost nedostaje zrelosti. A prava zrelost jest filozofska zrelost. Tada čovjek počinje shvaćati da su ljudi različiti i da u krajnjoj liniji prijatelj ne mora biti prijatelj, da stranac može biti veći prijatelj od prijatelja, da onaj koji živi svoj neformalni, boemski život izvan uobičajenih matrica, može biti plemenitiji i pošteniji od onog tko deklarativno samoga sebe proglašava dobrim i poštenim. Viliboru i njegovom društvu nedostaje ponešto znanja iz filozofije politike, pa se njihova čvrsta i poštena vjera u bolje sutra orjentira u isključivo neprijateljstvo prema bankama. Problem ovoga društva jest slom moralnih vrijednosti kojoj su kumovali svi redom, političari, crkvenjaci, intelektualci, sindikatlije, umjetnici, sportaši. Svatko je gledao i gleda samo svoju guzicu. Ali budimo iskreni, takav je i narod. Nemali je broj onih koji će spremno reći da bi i oni krali kada bi bili u prilici. Banke, protiv kojiih se bore ovi iz Živog zida tek su dio problema. Trebalo bi mijenjati svijest cijeloga iskvarenog društva koje nije naviklo na diktaturu sposobnih, talentiranih ili radišnih. Mi smo zaista zbog mentalnog sklopa u velikom problemu.

Kad govorim o filozofiji politike, ona stvara u ljudima čvrstu vjeru da je borba za pravdu ne samo moguća nego i nužna. Postoje brojni odgovori kako stvoriti društvo pravednosti, ali da bi se to moglo, treba svakome od nas i teorijska podloga. Nisu banke svemoćne, niti jedini naš problem.. Zašto bi bile? Samo ljudi su ti koji šute ili pak bumbesaju i smišljaju nekakve teorije urota, zamišljaju babaroge u liku Iluminata ili pak židovskih bankara što su najobičnija antisemitska sranja. Dovoljno je imati malo dostojanstva kao što ga primjerice imaju Mađari koji su krenuli u obračune s centrima moći. A centri moći u Hrvatskoj nisu nikakvi Iluminati i židovski bankari nego naši, domaći momci, kvazidesničari što ludo vole Hrvatsku pa su je od silne ljubavi opljačkali ili kvaziljevičari kojima je dovoljno vrlo malo. Dojučerašnji Đure Đakovići, danas su zadovoljni s plaćicama od 20 000 kuna, skijanjima, ispijanjima pjenušca i svega jednom ljubavnicom. Još jedan problem ima Vilibor i njegovi. Nedostaje im sigurnog javnog nastupa koji se također stiče zrelošću. Oni vjeruju da se nad njima provodi cenzura. Ne dragi moji, novinari su samo šljam kakvo nam je cijelo društvo, navikli da uvijek ližu dupe HDZ-u ili SDP-u. Rad na sebi, jasnom javnom artikuliranju problema je bitna stvar. Hrabrost, volju za djelovanjem na ulicama, to smo se uvjerili, imaju, sada je vrijeme za odrastanje.

Osobno, siguran sam da je grupacija oko Ivana Vilibora Sinčića budućnost ove zemlje. Imaju talent za organiziranje i oni su za razliku od raznih drugih udruga, grupa, akcija poslali van određenu političku poruku. Vjerujem da će kroz godine stavri polako sjedati na svoje mjesto. Formiranje stranke nije malen ni jednostavan problem. Svaka stranka mora imati i teorijsku podlogu i javnu odlučnost. U ovom trenutku nužno je razlikovati se od sramotnih elita koje provode istu ekonomsku, po nas štetnu  politiku, nemaju moral, dostojanstvo, empatiju niti viziju. Sve to neki novi moraju imati, dobro posloženo, jasno i lišeno emotivnih sranja tipa ja ne volim ovoga ili onoga, ovu ili onu stranku. Elite svih vrsta i boja ne treba niti voljeti niti mrziti, treba ih zbog štetočinstva lupiti nogom u dupe. Crtanjem po zidu boga ili vraga, samo se nagrđuje zid.