STO DVADESET I ČETVRTA STRATEGIJA  OTPORA: Napokon

Dragi moji, potrošio sam puno vremena pozivajući vas na otpor. Ovo je vidite u naslovu, koji po redu tekst na istu temu. Pozivao sam vas i na ulice. Svoj sam napor vrlo jednostavno obrazložio. Oni su odnarođena rulja žderača privilegija koje nisu stekli krvavim radom na dobrobit naroda. Ovršenost, blokiranost, deložacije, očaj, pomišljanje na samoubojstva nisu se doticala njihovih umova. Istina, Laburisti su govorili o tome, ali jedna stvar je izostala. Nisu imali snage već tada progovorati radikalnije. Pozvati masu na ulice ako treba. Moguće je i da komotna i često nedovoljno pametna raja nije bila spremna na tako nešto. Dopustite mi da i samoga sebe pohvalim,  tri pune godine pišem tekstove u kojima upozoravam da će se ovo dogoditi. Sve je više onih koji nemaju osnovna sredstva za život. I evo, puklo je. Najprije je na sveopći užas raznih uhljeba i umreženih intereždžija kandidat Živog zida svojim uspjehom onemogućio reizbor Ive Josipovića. Zašto? Jer su mnogi shvatili da se deložacije ne događaju drugima nego i njima. Klinci su postali ne samo simpatični nego su uvjerili one koje se deložira da zaista žele pomoći. Masovno smo im dali glas na izborima umjesto lažnim socijaldemokratima. Križali smo listiće jer su oni tako rekli. Ja sa velikim zadovoljstvom, odmah ću vam reći. A do prije mjesec dana medijski manipulatori uvjeravali su nas da je sve gotovo i da se ništa neće promijeniti. Promijenilo se gospodo. Tek će se promijeniti na slijedećim izborima.

A onda je na sav užas deložacija, jada, nezaposlenosti ili mahnitog bijega mladih u inozemstvo, skočio Švicarac. Dame i gopodo, mi smo dotakli dno. Ako se ovako nastavi, stotine tisuća ostat će bez domova, biti prosjaci po ulicama. Smijali su mi se kad sam pozivao na otpor svake vrste, rugali. Ali ja sam i onda tvrdio da narod nije pametan, ali je gladan i da će to još više biti. Ovo je prilika da kao pojedinac i javna osoba pozovem sve udruge, inicijative i akcije da pruže javni otpor. Pozivam Živi zid, Laburiste, Most, Franak, sve one koji svoje ruke nisu uprljali beskrupuloznim grabežom da pomognu ljudima s kreditima u Švicarcima. Jer bez obzira je li tko pametan ili možda ne, hrabar ili kukavica, galamdžija ili tih, ali nitko ne zaslužuje da ga se baci iz njegovog doma. Mi moramo imati posao na kojem ćemo zarađivati dovoljno da servisiramo svoje obveze prema društvu, a ne da budemo kasice-prasice partijskim oligarhijama koje su si prije mjesec dana izglasale još veče apanaže na ime svojih mandata. Kazan je prazan dragi moji. Neće više moći stari trikovi o Kurti i Murti. Mandate treba zaslužiti, narodni novac treba zaraditi. I da ne biste mislili da sam jeftini harangaš, da, ići ću na prosvjede ako ih Udruga Franak organizira i idem na zagrebačku deložaciju 28.1 jer su me pozvali moji mladi FB prijatelji iz Živog zida. Učinite to i vi, zaista vas molim.

Sasvim sam uvjeren da oligarhije još ne shvaćaju što se zbiva. Ali shvatit će ako pod hitno ne krenu rješavati probleme opasno ugroženog naroda. Da gospodo, opstojnost ovog naroda je u pitanju. Jer kome će otimati kada sve otmu, a nas više ne bude? Premijer se razmetao zamrzavanjem tečaja, bankari su rekli da se još nisu sve dogovorili i da ih je Zoki izigrao. A on, pritisnut katastrofom SDP-a sada proba glumiti Orbana. Spasiti svoj obraz i eventualno dobiti izbore za godinu dana. Ali da bi to mogao, trebao bi natjerati banke da vrate kamatnu stopu u početno stanje i vrate milijarde koje su zaradili divljanjem tečaja. To bi bilo jedino pošteno rješenje. Oni koji su grcali pod teretom poludjelog Švicarca sada su malo odahnuli, ali i dalje su u igri rate koje osim povlaštenih nitko ne može otplaćivati. Ozbiljno sumnjam da SDP ima muda za to.

Utoliko vas još jednom pozivam, reagirajte, pružite otpor. Pri tome čak pozivam i one što su me ismijavali, jer njima je bilo važnije kurčenje, suprostavljanje, egocentrično isticanje svojeg beznačajnog mišljenja nego boljitak svih nas. Četvrt stoljeća gledam vrtuljak u čijim sjedalicama sjede uvijek isti ljudi, otvoreno ću reći, neradnici, pokvarenjaci, nesposobnjakovići, kukavice, jalnuši koji su se dobro ušančili. Svjedoci ste da sam pisao da predosjećam nova vremena, da ona dolaze. I došla su. Nažalost po sve nas ne milom nego silom. Jer kad nemaš što jesti tvoj mozak drukčije reagira nego kad si obžderan i nalokan. Želim vidjeti užas u njihovim očima i vidjet ću ga. Oni se moraju bojati nas, oni ne postoje bez nas, oni nikada i nigdje nisu radili i njih kada slete nitko više neće trebati. I da mi slučajno ne bi podvaljivali smradni tajni špijunčići. Ne, ja vas ne pozivam da rušite i palite iako mi probaju podvaliti da sam radikalni anarhist. Neš ti anarhista od pedeset i jednu koji se ne smije sagnuti a da mu bolno ne zaškripe guzični kralješci, pa me onda trojica moraju ispravljati.