Činjenica jest da je Hrvatska jedna od etnički najčišćih zemalja Europe. Tu uglavnom žive Hrvati i katolici. No, problem sa takvim zemljama jest upravo bizarno neznanje i nezainteresiranost kada su u pitanju oni drugi. Ljudi nemaju pojma o tome kakve religijske običaje slijede drugi jer su okruženi većinskim narodom i nikada se ne trude doznati nešto  primjerice o susjedima Kinezima koji drže svoj restoran. Utoliko je postavljanje kipa u hodnik zadarske škole čisti akt nasilja čovjeka koji vjerojatno nije nasilan, ali nije ni minutu razmišljao o tome da se od škola naprosto ne bi trebalo praviti kapelice ili bilo kakve bogomolje. Ja vjerujem da je to dobra škola i on dobar ravnatelj, da dobivaju nagrade i da tu nema nasilja i skandala, ali je svejedno uspio proizvesti skandal. Jer školski nam je sustav toliko propao da je naprosto nevjerojatno koliko se nepismenosti i nepoznavanja opće kulture valja među gimnazijalcima i budućim studentima. A za to su krivi upravo nastavnici i njihovi roditelji, odnosno izgubljeni tipovi poput ministra školstva koji nemoćno sliježe ramenima ili se pak pizdunski uvlači u guzicu biračima umjesto da se drži zakona. Jer sam siguran da Ustav ne dopušta preferiranje niti jedne religije čak iako je većinska. Djecu treba naučiti da različitosti postoje i da ih treba uvažavati. U etnički jednoj od najčišćih zemalja Europe mene kao Hrvata iz Hrvatske naprosto nitko ne može ugroziti. A budući da sam u takvoj većini, onda moram osjećati potrebu da sve one koji su u manjini zaštitim da se ne osjećaju ničim ugroženi. Naravno, s druge strane očekujem da i on mene poštuje i moj većinski narod.

Ja pri tome nisam od onih uspaljenih što bi im smetao nekakv kip, zbog toga i dalje mirno spavam, ali želim da se u ovoj zemlji poštuje zakon. Bilo je već slučajeva gdje su se ljudi pozivali na nekakvu svoju savjest. Ali moramo biti svjesni da priziv savjesti ne dolazi u obzir ako je zakon rekao drukčije. Ti možeš biti protiv pobačaja, ali ćeš ga raditi u bolnici gdje si zaposlen ako tako kaže zakon. Jer dobivaš plaću iz državnog proračuna i uplaćuju ti je jednako vjernici kao i ateisti. Tvoje je da se samo  držiš zakona. Jer u suprotnom nastaje sveopće divljaštvo u kojem se svatko poziva na svoje emocije, ne sluša drugoga i u krajnjoj liniji ga ugrožava. Ne možemo dopustiti svakome da radi što mu se sviđa. Utoliko je direktor škole trebao razmisliti duže od minute i zaključiti da možda i nije u redu da budući da ipak ima u školi djecu drukčijih religijskih uvjerenja, postavljati kip koji je školi darovala njegova sestra. Jer vjera se nosi u sebi, niti jedna vjera, bez obzira koliko ljudi njome manipulirali ili ju iskrivljavali, ne zaziva mržnju i netoleranciju prema drugome. OK iskren si vjernik, sjajno je ako se držiš vjerskih moralnih zakona jer oni su krajnje pozitivni. Kome normalnom smetaju zapovijedi tipa ne ubij? Ali ne moraš svoju vjeru dokazivati razmetljivim postavljanjem kipova i pravljenjem od školskog hodnika nešto što tu ne pripada. Školskom hodniku pripadaju klupe, ormari za stvari i prostor da djeca njime hodaju. Ako si vjernik, svoju vjeru dokazuješ djelima, a ne kipovima.

Katolička crkva već dugo na dosta nesimpatičan način pokušava zavladati cijelim društvom. Bave se politikom i nametanjem svog svjetonazora. Čak me ni to ne smeta. Svatko se bori za svoje. Ali me itekako smeta nevjerojatno bahato građenje megazgrada umjesto vrtića, staračkih domova ili čak ubožnica. Ništa crkva ne govori o nezaposlenosti mladih, njihovom bijegu u inozemstvo, niti činjenici da mnogi parovi izjavljuju kako neće imati djecu jer ih ne mogu hraniti. Utoliko i u ovom zadarskom slučaju molim, prestanite nam zagađivati um razmetljivim izvanjskim efektima. Pravim vjernicima ne trebaju na svakih pet metara kipovi, ali ljudima u ovoj zemlji treba hrana, posao, a ponajviše izgubljeno ljudsko i profesionalno dostojanstvo. Baveći se politikom, a zaboravljajući ljude i njihovu agoniju, crkva se pokazuje istom kao i sve druge beskrupulozne, kradljive, nesposobne i sebične elite. Zato smo tu gdje jesmo. Zato smo u agoniji, ali ima izlaz. Budući da su nas svi izdali, a bez nas ne mogu, mi ćemo se izboriti za nas, a njih ćemo gurnuti u stranu jer sve dok ih hranimo, oni će slušati našu riječ. I biti silno iznenađeni našom promjenom i spremnošću da uzmemo stvari u svoje ruke, jer su se kroz četvrt stoljeća navikli da mi ne postojimo.