"Ako netko ima namjere da uništi tu tvrtku i energetsku stabilnost Hrvatske onda će imati posla s hrvatskom Vladom, ministarstvom i ministrom koji se neće prodati kao što su prethodni premijeri prodali tu istu kompaniju", izjavio je sredinom rujna ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak. I to je sve. Jer niti će Vrdoljak niti aktualna Vlada niti itko spasiti rafineriju Sisak od zatvaranja koje joj slijedi. Koliko god ministar Vrdoljak (u)mislio kako ima ikakvog utjecaja na MOL.

Pročitane namjere MOL-a

Zatvaranje sisačke rafinerije kao krajnji plan, dao je nagovijestiti sam MOL  još u prosincu prošle godine kada na zahtjev Vlade nije dao nikakav konkretan prijedlog o strategiji razvoja INA-e. Da MOL nije uopće računao dugoročno s hrvatskim rafinerijama moglo se naslutiti već nakon što su u ljeto prošle godine Mađari donijeli odluku o zatvaranju svoje rafinerije u Mantovi u Italiji. Upućeni hrvatski stručnjaci za enegetiku, kako se u svom tekstu pozvao Nikola Jelić iz Jutarnjeg lista, tvrde kako je MOL zapravo orijentiran isključivo na svoje rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj, što se vidi i po ulaganjima u rafinerijska postrojenja. Dakle – svi potezi MOL-a su pročitani unaprijed i svima upućenima u problem INA-e bilo je jasno kako zatvaranje sisačke rafinerije nije nešto oko čega će MOL uopće voditi posebne rasprave. Ono što nije jasno jest iznenađenje resornog ministra koji se ubacio u ulogu branitelja sisačke rafinerije kreirajući dojam u javnosti kako ovakav rasplet nije očekivao.

Nepoštivanje ugovora

Po kupoprodajnom ugovoru iz 2003.godine, kada je kupio 25% dionica INA-e, MOL se obvezao modernizirati obje rafinerije što nije učinio do danas. Modernizacija rafinerije u Sisku nije ni započela, dok je u Rijeci obavljena tek prva faza modernizacije, a rok za dovršetak druge faze je produljen sa kraja 2010. na kraj 2014. godine. O situaciji s investicijama u rafinerije najbolje govori podatak da je od dolaska MOL-a u INA-u, dakle u proteklih deset godina, promijenjeno čak 12 timova zaduženih za modernizaciju! Prema stručnim procjenama, u sisačku rafineriju bi trebalo investirati između 350 i 500 milijuna dolara kako bi postala moderan pogon. Mađari su zaključili kako im je važnije uložiti u modernizaciju rafinerije u Budimpešti i u istu su uložili 200 milijuna dolara. Riječka rafinerija ima kapacitet od 4,5 milijuna tona godišnje, no stručnjaci tvrde kako ta vrsta rafinerije mora imati godišnji kapacitet od barem 10 milijuna tona nafte da bi bila rentabilna. Rafinerija u Sisku ove godine planira preraditi samo 500 tisuća tona nafte. Prije je godišnje mogla preraditi četiri milijuna tona nafte ali je njen kapacitet smanjen na tek dva milijuna tona dok se prerada iz godine u godinu smanjivala: 2010.godine prerađeno je 1,7 milijuna tona, 2011. godine 1,03 milijuna tona da bi sada prerada pala na minimum.

Obostrano varanje

Neminovan kraj sisačke rafinerije tako je jedna od posljedica poslovanja Mađara i Hrvata koje je od samog početka ovijeno prikrivanjem kriminala, korupcije i neprikrivenim međusobnim varanjem. Pitanje koje se nameće jest – zašto ministar Vrdoljak nije učinio ništa kako bi „usrećio“ mađarsku stranu sa kojom je primoran živjeti daljnje dvije godine na način da je ustrajao u povratu ogromnih sredstava otuđenih od INA-e?  Naime, upoznat sa kriminalom koji se dan-danas odvija u INA-i putem namještanja natječaja te krađe goriva, resorni ministar možda se „nije prodao kao što su prethodni premijeri prodali tu istu kompaniju" ali je - okrenuo glavu. Upoznat sa argumentima i dokazima kako su od INA-e nezakonite odljeve novca  imali Vanja Špiljak, Slavko Linić, Davor Štern i Tomislav Dragičević uz pomoć Stjepana Mesića a svoju je ulogu 'odigrao' i nekadašnji ministrov stranački kolega Radimir Čačić – ministar Vrdoljak na sve se samo nasmiješio i postao nedostupan za ikakve komentare. Nejasno je, stoga, što je točno mislio svojom izjavom "Ne damo INU, borit‘ ćemo se do kraja" jer je INA, nakon višedesetljetnog pljačkanja, došla do samog kraja. Onog koji se, s jedne strane, broji u nekoliko milijardi dolara položenih po off-shore računima na Chanelovim i Kajmanskim otocima i onog od nekoliko stotina obitelji koje ostaju bez ikakvog prihoda i zaštite.

Upravo stoga, u srijedu 1.listopada u 17 sati, radnici sisačke rafinerije krenuti će ulicama Siska od gradske tržnice Kontroba ka rafineriji kako bi ukazali na nezakonitost, nepravednost i neopravdanost namjere MOL-a da zatvori pogon te javno prozvali imenom i prezimenom krivce za današnju poziciju. „Pozivamo sve ljude diljem Hrvatske neka istaknu u to vrijeme neki simbol INA-e, upale svijeću na prozoru ili na društvenim mrežama stave bilo kakav simbol Siska ili INA-e i glasno viknimo – ne damo sisačku rafineriju niti išta naše, hrvatsko! Dosta. Dosta jednom zauvijek.“, emotivno nam je rekao jedan od radnika.

Iva Anzulović