Mate Granić |
|---|
 |
MATE GRANIĆ, PREDSJEDNIČKI KANDIDAT HDZ-a, ISPOVIJEDA SVOJU DUGOGODIŠNJU PRIVRŽENOST NAŠEMU TJEDNIKU
Osobno sam se nekoliko puta zalagao za status vaših novina i novinara. U vrijeme rata, kad je vaš urednik Viktor Ivančić dobio poziv za vojsku, posredovao sam da ga se ostavi na miru. Zalagao sam se svojedobno i da se Feralu ne nameće porez na promet l Čitam vaš list, i smatram da u određenim pitanjima ponekad pretjerate. U karikiranju idete do kraja, ali vam se duhovitost i dosljednost ne mogu poreći l Sjećate se da su me prilikom primanja u Vijeće Europe vaši inozemni prijatelji zasuli lecima kojima se problematizirao slučaj Feral Tribunea. Rekao sam tada samo jedno, da je i takav postupak dio demokracije
“Pogledajte novinske isječke – prvi sam javno progovorio i osudio nedjela i zločine nakon Oluje.”
“Čini se da u završnici kampanje polako prestižem Budišu.”
tekst
- gospodine Graniću, dobro došli, prvi put, na stranice Ferala. Naša molba za intervju godinama je ležala u Ministarstvu inozemnih poslova. Često je bila obnavljana, ali sve dosad bez uspjeha. Zašto s vama nije bilo moguće prije porazgovarati?
- Reći ću vam otvoreno: postojala je odluka Predsjedništva HDZ-a da se nezavisnim listovima ne daju intervjui, osobito ne Feral Tribuneu. Taj stav je bio više puta ponovljen. S obzirom na vaše stalne tenzije prema predsjedniku Republike, logično je bilo da vam nisam mogao dati intervju. Na svaki sam vaš upit ipak odgovarao, i nikad nijedan vaš novinar koji je postavio Ministarstvu usmeno ili pisano pitanje nije ostao bez odgovora.
- U vašim današnjim nastupima ističete – a vidimo, i provodite – načelo jednakopravnosti svih glasila, no jeste li u okviru HDZ-a ikad išta pokušali učiniti da državne institucije ne bojkotiraju nezavisne medije?
- Osobno sam se nekoliko puta zalagao za status vaših novina i novinara. U vrijeme rata, kad je vaš urednik Viktor Ivančić dobio poziv za vojsku, posredovao sam da ga se ostavi na miru. Zalagao sam se svojedobno i da se Feralu ne nameće porez na promet. Moji su vam stavovi o tim pitanjima vjerojatno poznati, no drugo je pitanje jesam li ih tada mogao provesti.
- Spomenuli ste neprekidne tenzije između Feral Tribunea i predsjednika Tuđmana. Koliko je, po vašem viđenju, u tim sukobima bio u pravu Feral, a koliko Tuđman?
- Vi ste pretjerivali, no ja osobno, da sam bio na Tuđmanovu mjestu, nikad ne bih reagirao. Često sam i sâm bio na vašim naslovnicama, i to me uvijek dobro zabavljalo. Karikature i fotomontaže shvaćam i prihvaćam kao dio demokratske prakse. Jeste li ikad od mene čuli ijednu riječ prigovora?
NE POSTOJI ZAVJERA
- Jedna od stvari koje je Feral najviše zamjerao Tuđmanu bila je njegova ideja nacionalnog pomirenja fašista i antifašista. Kako vi na nju gledate?
- Antifašizam je civilizacijska tekovina, i o tome sam više puta javno govorio. Svako koketiranje s ustaštvom Hrvatskoj donosi golemu štetu, i to je moj stav koji sam uvijek javno iznosio. To svakako ne znači da je sve što se u Drugom svjetskom ratu i nakon njega predstavljalo kao čisti antifašizam, to doista i bilo. Osuđujem svaki zločin, onaj u Jasenovcu jednako kao i onaj u Bleiburgu. No to su pak dvije različite stvari, koje ne treba dovoditi u vezu.
- Tuđman je zastupao i tezu o zavjeri inozemnih sila protiv Hrvatske, koju se tobože pokušava vratiti u balkanske integracije. Ta teza također je bila redoviti predmet Feralove satire. Poznato je da joj vi niste skloni?
- Da, ja sam i u Saboru rekao da protiv Hrvatske nema zavjera. Postoje ljudi poput Karla Bildta, a i pojedini instituti, koji žele da se zemlje ovog dijela Europe zajedno priključuju Europskoj uniji, no brzina naše integracije u Europu ipak ovisi prije svega o nama samima. Ponajprije me zanima ona integracija koja je za Hrvatsku povijesno prihvatljiva, a to nije uključivanje u Daytonski sklop država, nego u Europsku uniju i NATO. Jasno je da se naša politika prema Bosni i Hercegovini istodobno mora odvijati na osnovi međunarodnih sporazuma koje smo potpisali. Neki su novinari usto i mene optuživali da sam premekan prema “strancima” ili da sam jedan od njih.
- Kakav je vaš odnos prema Tuđmanovu inzistiranju da sve institucije vlasti, središnje i lokalne, moraju provoditi jedinstvenu državnu politiku?
- Vremenu rata, agresije i oslobađanja pogodovala je osoba karizmatskog predsjednika, bez obzira volio ga tko ili ne. Za razliku od toga, ja kao predsjednik Republike želim biti običan čovjek, jednostavan i blizak ljudima. Želim osluškivati što ljudi govore, što ih tišti, i rješavati goruća pitanja društva. Zalažem se za striktnu podjela na sudsku, izvršnu i zakonodavnu vlast. Nisam zadovoljan djelovanjem pravosuđa i mislim da je jedna od temeljnih dosadašnjih boljki bila da nam ni pravosuđe ni pravna država u cjelini nisu funkcionirali. Zato je omogućavanje njihova funkcioniranja glavni dio mojega izbornog programa. Bez toga ne možemo računati na stranu pomoć, a bez strane pomoći nemoguće je potaknuti gospodarski rast.
MESIĆEV INTERES
- Tuđman je svoje neistomišljenike iz novinarskog miljea redovito etiketirao kao državne neprijatelje, ili bi ih pokušavao diskvalificirati na osnovi njihovih gena i krvnih zrnaca – kao prirodne neprijatelje hrvatstva, ljude iz miješanih brakova, djecu oficira JNA... Jeste li se s njime slagali u takvim kvalifikacijama?
- Moj odnos prema takvim kvalifikacijama uvijek je bio isti. Novinari su javni djelatnici, i valja ih ocjenjivati po tome pišu li kvalitetne ili nekvalitetne članke i ni po čemu drugome.
- Nameće se paradoksalni zaključak da ste danas znatno bliži političkom svjetonazoru koji zastupa Feral Tribune nego svjetonazoru koji je deset godina nametao pokojni državni poglavar!!?
- Moji se stavovi oko tema za koje ste me pitali nisu nimalo mijenjali svih ovih godina, i to vam je dobro poznato. Razlika je samo u tome što ću kao predsjednik Republike imati veće ovlasti i veću slobodu i mogućnosti djelovanja no što sam ih imao dosad. Čitam vaš list, i smatram da u određenim pitanjima ponekad pretjerate. U karikiranju idete do kraja, ali vam se duhovitost i dosljednost ne mogu negirati.
- U svojim ste posljednjim istupima u okviru predsjedničke kampanje za Stipu Mesića, koji je neočekivano isplivao na čelo utrke, rekli da “nikad ni jedan posao nije obavio do kraja”, te da je “nekoliko godina spavao, da bi se sada pokušao domoći predsjedničkog položaja”. Molim vas da malo pojasnite te tvrdnje.
- Ne dovodim u pitanje demokratsku orijentaciju Stjepana Mesića, no njegova prošlost dobro je poznata: četiri je puta u životu mijenjao stranke. Što se mene tiče, zbog određenih sam načela do danas ostao u HDZ-u, premda bih na izborima glatko pobijedio da sam iz stranke istupio prije mjesec dana. To ipak nije u skladu s mojim stilom, a ustrajanje na vlastitu stilu sada plaćam time što se borim za ulazak u drugi izborni krug. Uvijek sam se poslovima bavio do kraja: kad su Hrvatskoj prijetile sankcije, uspio sam dogovoriti Washingtonski sporazum, kojeg je u konačnosti podržao i predsjednik FranjoTuđman, a kojim smo u roku od 24 sata postigli zaustavljanje rata između Hrvata i Bošnjaka. S druge strane, za vrijeme tog rata Stjepan Mesić je napustio HDZ. Uvijek sam imao daleko veću specifičnu težinu, i onda kad se nisam slagao s kolegama u stranci. Nikad se nisam bavio gospodarstvom i pretvorbama, jer za to nisam imao interesa, niti je to bio moj posao. Mesić, bez obzira što je bio predsjednik Sabora i izvršnog odbora stranke, te predsjednik Vlade, za privatizaciju je, da upotrijebim najblaži izraz, pokazivao interes. U tome smo uvijek bili različiti.
CIJENA AROGANCIJE
- Vi ste, prema vlastitoj interpretaciji, odabrali dugi marš kroz HDZ-ove institucije. Mesić je, za razliku od vas, napustio stranku. No kakav je krajnji ishod vašeg ostanka u HDZ-u? Zemlja je ekonomski poharana, velik broj ljudi živi u bijedi, godinama smo na rubu potpune blokade, demografska je slika društva tragično izmijenjena...
- Za to sam vrijeme napravio mnogo pozitivnih stvari. Dogovorio sam Washingtonski, a nakon njega i Daytonski sporazum. Republika Hrvatska je pri Ujedinjenim narodima pravno definirana, i to tako da nam je bilo priznato da su UNPA naša okupirana područja. Donijeli smo odluku i program povratka izbjeglica, donijeli smo ispravan stav o podršci NATO-u prilikom intervencije zbog Kosova, kao i stav o podršci Paktu o stabilnosti. Izborio sam se za mirnu reintegraciju, premda je poslije nisam provodio ja, nego dr. Ivica Kostović i Vesna Škare-Ožbolt. Izborio sam ulazak Hrvatske u Vijeće Europe. Sjećate se da su me prilikom primanja u VE vaši inozemni prijatelji zasuli lecima kojima se problematizirao slučaj Feral Tribunea. Rekao sam tada samo jedno, da je i takav postupak dio demokracije. Mnoge sam stvari uspio napraviti kao ministar inozemnih poslova i potpredsjednik Vlade. Pripremio sam teren i izgradio sam infrastrukturu koja Hrvatskoj omogućuje da sada glatko ide prema europskim integracijama. S druge strane, plaćam cijenu zbog bahatosti, arogancije i nepotrebnog trijumfalizma stranke.
- U vrijeme Vlade demokratskog jedinstva, čiji ste član bili, dogodili su se i prvi stravični ratni zločini s hrvatske strane.
- Poznato je da su Srbi u Hrvatskoj napravili brojne zločine. Upravo zbog toga, na prikazu civilnih žrtava uspjeli smo pridobiti europsku javnost. Određeni zločini koji su se dogodili s hrvatske strane, najviše su naškodili samoj Hrvatskoj.
SRAMNI STAVOVI
- Rekao bih da su ipak najviše naškodili žrtvama tih zločina, koje ne bi trebalo uvlačiti u taktičke igre.
- Definitivno su najviše naškodili ljudima koji su stradali. No oni su isto tako naškodili i ugledu Hrvatske i njezinom shvaćanju kao demokratske države. Kad mi Stipe Mesić prigovara da predsjedniku Tuđmanu nitko nije došao na pogreb, mogu samo odgovoriti da Mesić jako dobro zna zašto nitko nije došao. Radilo se o razlikama u shvaćanju demokratskih standarda, a Predsjednik je u posljednje dvije godine imao bitnih problema u komunikaciji s međunarodnom zajednicom. Smatram da svaki zločin treba osuditi, bez obzira gdje se dogodio i s čije strane. Naše pravosuđe svih tih godina nije funkcioniralo, i sramota je da sada ministar pravosuđa, koji se kandidira za predsjednika, ima stavove koji definitivno odvajaju Hrvatsku od svijeta.
- Ostalo nam je u sjećanju da je Vlada, pa i vaše Ministarstvo, u početku pokušala demantirati prve izvještaje promatračke komisije UN-a o nasilju nakon ‘Oluje’?
- Ne, to odlučno odbacujem. Energično sam inzistirao da se te radnje zaustave, jer su paljenje i pljačkanje s jedne strane sramotna i necivilizirana djela, a s druge smo strane zbog njih ostali zamrznuti u odnosima s Europskom unijom. Pogledajte novinske isječke – prvi sam javno progovorio i osudio nedjela i zločine.
- Ako Haaški sud podigne optužbu protiv generala HV-a zbog zločina u toku i nakon ‘Oluje’, biste li se vi kao predsjednik Republike angažirali da oni dođu na optuženičku klupu ili biste se tomu usprotivili?
- To su hipotetska pitanja. Nitko od generala nije pozvan u Haag, i realno su za to vrlo mali izgledi. Hrvatska kao pravna država treba surađivati s Haaškim sudom i treba samostalno suditi u svakom slučaju kad se pojave dokazi za počinjenje zločina. Hrvatska će, kao pravna država, sigurno doći u poziciju da se ne mora bojati takvih poziva.
- Kakvo je vaše imovinsko stanje danas u odnosu na vrijeme dolaska u Vladu? Plaće, dnevnice i honorari s vremenom su dosegnuli razmjere one bahatosti koju ste maloprije spomenuli.
- Moje se imovinsko stanje nije promijenilo u posljednjih deset godina, niti će se promijeniti kad budem predsjednik Republike.Plaća mi je bila vrlo skromna sve do posljednje godine HDZ-ove vlade, i iznosila je oko 6,5 tisuća kuna. Dnevnice su nam ostale nepromijenjene, i među najskromnijima su u Europi. Na primjer, za odlazak u Bosnu i Hercegovinu dobivali smo plaćeni hotel i dnevnicu u iznosu 30 DEM. To je bio jedan od demagoških elemenata koje je trebalo promijeniti, jer nema nijedne države u Europi s tako skromnim dnevnicama.
FANTOMSKA KUĆA
- Što je s kućom koju ste, prema raznim izvorima, posljednjih godina podigli u Gračanima?
- Ta kuća u Gračanima je “fantomska”. Nikad nisam gradio, niti sam namjeravao graditi kuću u Gračanima. Samo sam se zanimao za jedan veći stan, ali sam na kraju od njega odustao. Posjedovao sam otprije kuću koja je bila mala za moju obitelj, pa smo je prodali, uredno platili porez na 600.000 DEM u kunskoj protuvrijednosti, da bismo zatim na supruginoj zemlji u Remetama izgradili novu kuću. Velika je 287 četvornih metara, i u njoj živi moja šesteročlana obitelj. Moja je supruga dobila redoviti kredit, pristupačan njoj jednako kao i bilo kojem drugom službeniku.
- Javnost vas ipak smatra objektivno odgovornim za manipulacije koje su se odvile pod patronatom HDZ-a?
- Jedan od HDZ-ovih propusta svakako je taj što nije imao kontrolnih mehanizama i političke snage za zaustavljanje tih manipulacija. Iz anketa proizlazi da mi čak 50 posto onih koji ne glasuju za mene spočitava jedino to što sam dugo godina bio u vodstvu stranke. S druge strane, iz svih anketa proizlazi da u odnosu na ostale kandidate birači imaju najmanje primjedaba na moju ličnost.
- Kojem ćete predsjedničkom kandidatu dati podršku ako se ne plasirate u drugi krug izbora?
- Zasad o tome ne razmišljam jer sam do kraja usredotočen na ovu kampanju, i očekujem ulazak u drugi krug. Prema rezultatima istraživanja koje je za nas nedavno proveo institut CEMA, dobivam 22 posto, Budiša 25, a Mesić 27 posto glasova. Anketa koja je provedena u utorak poslije podne, a završena u srijedu ujutro, pokazala je da je Mesićeva popularnost narasla na preko 34 posto, dok smo Budiša i ja posve izjednačeni, sa 23,8 posto. Čini se da u završnici kampanje polako prestižem Budišu.
Toni Gabrić
|
||||||
