Ivo Josipović, predsjednički kandidat SDP-a, tjedan dana uoči izlaska na birališta iznosi strategiju za drugi izborni krug te otkriva koga priželjkuje kao suparnika

Tjedan dana uoči predsjedničkih izbora Ivo Josipović i dalje je favorit prvoga kruga, koji se održava 27. prosinca. Uvjeren u svoj prolaz u završnicu utrke, Josipović i njegov stožer već počinju razmišljati o strategiji za drugi krug, ali o detaljima ne govori jer - kaže - još ne može procijeniti s kime će se sučeliti 10. siječnja. “Teško mi je reći tko će mi biti suparnik u drugom krugu, vidim da je borba za drugo mjesto oštra. Ali, meni je posve svejedno tko će to biti”, kaže na početku razgovora.

A koga priželjkujete u drugom krugu?

- Vesnu Pusić, jer to bi bila zanimljiva bitka, zanimljiva javna rasprava koja bi pokazala da je Hrvatska zemlja koja ima i u politici intelektualne kapacitete.

Hoćete reći da, ako u drugi krug uđe Milan Bandić primjerice, to će onda značiti da Hrvatska ima problema s intelektualnim kapacitetom?

- Ne želim suditi o tome. Samo sam rekao kako bi završna rasprava izgledala s gospođom Pusić.

Suprotno očekivanjima da će se glavna bitka na ovim izborima voditi između kandidata SDP-a i HDZ-a, najoštrija kampanja vodi se između kandidata HDZ-a Andrije Hebranga i trojice nezavisnih kandidata Nadana Vidoševića, Dragana Primorca i Milana Bandića. Kako to tumačite?

- To je taktička borba jer se svi oni pokušavaju domoći drugog mjesta. Očito su procijenili da im je sada neracionalno ulaziti u polemiku sa mnom.

Je li dobro za Hrvatsku što se ovaj put kroz kampanju ne vodi ideološki rat i ne stvara podjela na lijeve i desne?

- Mene veseli što sam širom Hrvatske sretao ljude koji su mi rekli da su glasači HDZ-a ili HSP-a, ali će ovaj put glasati za mene. To je dobro za zemlju, a pogotovo za instituciju predsjednika države, koji mora biti okrenut prema svim građanima.

Vaša je stranka za prijevremene parlamentarne izbore. Podržavate li vi takav zahtjev? Ili ste spremni za kohabitaciju s HDZ-ovom Vladom do kraja njezina mandata?

- Kao saborski zastupnik SDP-a zagovarao sam pad Vlade i dolazak opozicije na vlast. Ali kada izabrani političar uđe u Ured predsjednika Republike, on ima drugačiju odgovornost. Mora izvršavati svoje ustavne zadaće, a jedna je od njih i suradnja s Vladom. Spreman sam surađivati s Vladom gospođe Kosor oko svih pitanja važnih za budućnost zemlje, a posebno na temama kao što su borba protiv korupcije i kriminala te gospodarski razvoj.

Što biste rekli šefu SDP-a Zoranu Milanoviću da dođe k vama i zatraži prijevremene izbore?

- Takva situacija nije moguća jer se o prijevremenim izborima ne odlučuje u Predsjednikovu uredu, nego u Saboru. Ali rado bih razgovarao i s Vladom i s opozicijom o svim problemima. Prvi radni dan želio bih provesti u razgovoru s premijerkom Kosor, ali i s liderima opozicije.

Primjetno je da šef SDP-a Zoran Milanović osobno ne sudjeluje u vašoj kampanji. Zašto?

- Zoran Milanović ima puno posla u stranci, ali ja sam zahvalan i njemu i SDP-u na podršci koju sam dobio. Ipak, ovo je moja predsjednička kampanja. Ne može Milanović umjesto mene voditi kampanju. Kakav bi to bio predsjednik kojemu bi drugi vodili kampanju?!

Prema podacima vašeg stožera, za kampanju ste morali uzeti i kredit kod Erste banke. Kako to da vam stranka čiji ste kandidat, SDP, nije osigurala dovoljno novca za kampanju?

- Stranka je osigurala dovoljno novca, a kredit je uzet samo zbog likvidnosti.

Od donatora, tvrtki i građana do sada ste dobili oko pola milijuna kuna donacija. Vaš suparnik Nadan Vidošević, primjerice, prikupio je puno više donacija, oko pola milijuna eura. Pokazuje li to da građani i tvrtke ipak više vjeruju u njegov program?

- Ne bih rekao da je to pokazatelj povjerenja u nečiji program. Ima kandidata koji, očito, imaju novca više nego Vidošević i ja zajedno pa građani ne prepoznaju u značajnijoj mjeri njihove programe. Brdo novca u kampanji prije govori o povezanosti pojedinih kandidata s poslovnim krugovima ili drugim krugovima koji imaju mnogo novca. Ja to poštujem ako je financiranje transparentno, ako se zna točna količina novca, tko ga je dao i na što je potrošen.

Među vašim je donatorima i Dioki, tvrtka u vlasništvu Roberta Ježića, kojega povezuju s HDZ-om. To vam ne smeta?

- Ima puno ljudi koji su inače skloni HDZ-u, ali su prepoznali kvalitetu moga programa i moju spremnost da ga provedem. Zašto bi mi to smetalo? Ja želim biti predsjednik svih građana.

Hebrang vas je optužio da ste pisali optužnice za Haški sud protiv hrvatskih generala. Vi kažete da je to laž. Što je istina? Na koji ste način vi surađivali s Haškim sudom?

- Iznenadilo me da takve laži govori Hebrang jer on zna da sam ja radio za hrvatsku Vladu, a ne za Haški sud. Jedini pravni spor s Haškim sudom koji je Hrvatska dobila bio je upravo taj koji smo vodili kolega Ivan Šimonović, danas ministar pravosuđa, i ja. Riječ je o slučaju tzv. subpoenae upućene tadašnjoj Vladi i ministru obrane. Nikada nisam radio za Haški sud, ali sam se uvijek zalagao i zalažem se za kažnjavanje svih ratnih zločina bez obzira na to tko ih počinio. A s mjesta promatrača hrvatske Vlade otišao sam kad sam vidio da Vlada ne­iskreno surađuje s Haagom i da opstruira obranu generala Tihomira Blaškića. Hebrang bi to trebao znati.

Prema tvrdnjama haškog tužitelja, Hrvatska nedovoljno surađuje s Haškim sudom jer još nije otkrila i predala tzv. topničke dnevnike. Surađuje li hrvatska Vlada danas iskreno s Haškim sudom?

- Hrvatska je u neugodnoj situaciji jer od početka nije bila iskrena, ili barem ne jasna u tom pitanju. Najprije se govorilo da nema topničkih dnevnika, pa da ih ima, ali ne zna se gdje su. Ali uvjeren sam da Vlada sada čini sve da pronađe topničke dnevnike ili da dokaže da ih nema. Samo to može učiniti.

Tek su sada uhićeni neki vojnici i časnici osumnjičeni za zločine nakon Oluje. Hoće li to pomoći hrvatskim generalima u Haagu ili će im još otežati obranu?

- Načelno im neće ni pomoći ni odmoći. Za Hrvatsku će biti dobro da raščisti zločin počinjen u Gruborima i šteta što to nije prije učinjeno.

Iako je Hrvatska prihvatila arbitražni sporazum o rješavanju graničnog spora, Slovenija i dalje blokira tri poglavlja u pregovorima s EU. Je li Hrvatska prevarena?

- Bio sam protiv tog sporazuma jer međunarodno pravo vrlo jasno govori gdje je granica između Hrvatske i Slovenije. Sporazum je veliki poraz Vlade i diplomacije, ali on je prihvaćen i Hrvatska ga mora poštovati. Nadam se samo da rezultat arbitraže neće dovesti do gubitka teritorija. Zalažem se za ulazak u EU, ali i dalje mislim da se to moglo postići i bez takva sporazuma.

Kada ste se nominirali za predsjedničkog kandidata SDP-a, suparnik u stranci bio vam je Ljubo Jurčić. On je sada objavio da će biti savjetnik za gospodarstvo Milana Bandića ako postane predsjednik. Zašto vi niste angažirali Jurčića u svojoj kampanji i ponudili mu posao savjetnika?

- Nikome još nisam ponudio savjetničko mjesto. Najprije treba skočiti pa onda reći hop. Nemam potrebe trgovati savjetničkim mjestima da bih kupio naklonost dijela političke scene. A kolega Jurčić očito se definitivno odrekao ozbiljne ambicije da bude savjetnik predsjednika jer uz Bandića to nikako neće moći postati.

Na koji biste vi način uopće pomogli Hrvatskoj da riješi gospodarske probleme?

- Najveći doprinos koji predsjednik može dati gospodarskom oporavku jest to da dotuče korupciju. Mnogo ulagača odustaje od Hrvatske i mnogo poduzetnika propada jer se ne mogu nositi s korupcijom. Predsjednik može puno učiniti i kroz gospodarsku diplomaciju. A činjenica da predsjednika građani biraju neposredno daju me snagu da tjera druge segmente vlasti da provode promjene gospodarske politike u smjeru jačanja proizvodnje i izvoza.

Predsjednik Mesić mnogo je govorio o gospodarstvu, ali nikada nije poduzeo ništa konkretno. Je li to bila njegova greška?

- Problem su gospodarstvenici, a ne predsjednik Mesić. Njegovo je da otvara vrata, a gospodarstvenici su kroz njih trebali nešto unijeti. Kao predsjednik, ne bih dopustio da gospodarstvenici idu sa mnom na put ako ne bi jasno rekli što će učiniti, tko su im partneri i koja je korist od toga.

Što smatrate Mesićevom najvećom pogreškom u dva mandata?

- Njegov mandat nisu obilježile pogreške, nego afirmacija Hrvatske u svijetu, za što je puno zaslužniji od Vlade. A kada je stavio branu za politički angažman vojnih osoba, Mesić je napravio možda i ključni potez svoje karijere jer je zajamčio razvoj demokracije u zemlji. I zaprepastio sam se kada sam čuo da bi neki predsjednički kandidati, Bandić, Vidošević i Hebrang, na ovaj ili onaj način reaktivirali umirovljene generale.

Aktualni je predsjednik dobio i zahtjev Hrvoja Petrača za pomilovanje. Budući da je Komisija za pomilovanje protiv toga, Mesić je rekao da će poslušati tu preporuku i neće udovoljiti njegovu zahtjevu. Što biste vi učinili da je Komisija ipak predložila pomilovanje za Petrača?

- U slučaju Petrač ne bih donio odluku o pomilovanju jer je to akt političke milosti koji se može dati samo onda kada je pravda zadovoljena. Za najteža kaznena djela, za ratne zločine, silovanja, otmice i ubojstva načelno ne bi trebalo davati pomilovanja.

Rekli ste da nećete biti predsjednik fikus, nego kaktus. Je li Stjepan Mesić bio fikus?

- Ne, ne znači. To kažem zato što neki govore kako je posve svejedno tko će biti izabran za predsjednika jer ionako nema ovlasti. A ja tvrdim da predsjednik ima političku težinu i ima što reći. Bost ću sve koji odlučuju u državi, ali ne samo vladu, već i oporbu ako zatreba.

Ako postanete šef države, što ćete reći NATO-partnerima ako od Hrvatske zatraže dodatne vojnike za Afganistan?

- O tome odlučuje Sabor dvotrećinskom većinom. Prije toga zajedno s premijerkom moram procijeniti koji je naš nacionalni interes i koje su granice naših mogućnosti i obveza prema NATO-u. NATO je štit koji i nama daje sigurnost i mi moramo sudjelovati u čvrstoći toga štita. Ne možemo biti članica, a ne sudjelovati u akcijama saveza.

Slažete li se s tezom da je dolaskom Jadranke Kosor na čelo Vlade stvorena politička klima za obračun s korupcijom i kriminalom?

- Slučajevi koji se sada istražuju stari su slučajevi i nisam siguran da su otvoreni smišljenom odlukom politike. Ali zaista treba reći da gospođa Kosor nije brana istragama. Nažalost, taj je dojam pokvaren nespremnošću da vladajući prepoznaju političku odgovornost ministra Kalmete za afere u njegovu resoru. Ali kao predsjednik razgovarao bih s premijerkom o problemu korupcije i siguran sam da bismo zajedno odlučno krenuli u borbu protiv korupcije. Ne samo to, na toj bih temi zatražio nacionalno jedinstvo svih političkih čimbenika u zemlji, pa i oporbe.

U vašoj stranci tvrde da je Ivo Sanader osobno odgovoran za sumnjive poslove u cestogradnji. I vi to mislite?

- To je pitanje za istragu, koja mora otkriti činjenice.

Već ste više puta bili u BiH tijekom kampanje. Zašto očekujete glasove dijaspore kada vaša stranka smatra da nije potrebna posebna izborna jedinica za dijasporu?

- Jedno je pitanje posebne izborne jedinice, a drugo su predsjednički izbori. U posebnoj izbornoj jedinici često je bilo prevara koje su bile kreirane u Zagrebu, a ne u Mostaru. Generiran je i animozitet između dijaspore i hrvatskih građana, što nije dobro. A ja želim glas svakog birača koji ima pravo glasati, a hrvatski građani u BiH to imaju. Inače, Hrvati su konstitutivni narod u BiH, a ne dijaspora. To je i ključ uređenja položaja Hrvata u BiH. Nisam jedini koji je bio u BiH i dobro je da se različiti kandidati predstavljaju tom dijelu birača jer je do sada na tom terenu igrala samo jedna ekipa, HDZ.

Treba li ravnopravnost Hrvata u BiH osigurati kroz treći entitet?

- Moramo se zalagati za stabilnost BiH ne miješajući se u unutarnje stvari te države. Podržavam bilo koju varijantu koju dogovore sva tri konstitutivna naroda ako dogovor jamči ravnopravnost naroda i svih pojedinaca. Ne postoji jedan model za to, ne želim se upuštati u ocjenu jesu li to tri entiteta ili pet. To moraju odlučiti građani i narodi koji žive u BiH. Nametanje rješenja izvana nije dobro.

Zašto ste prije dva dana posjetili rodnu kuću Franje Tuđmana? Pa to nisu učinili ni kandidati koji su do jučer bili u HDZ-u.

- Bio sam u Zagorju, obišao sam desetak mjesta. Najprije sam bio u Kumrovcu ispred rodne kuće Josipa Broza Tita jer je on velikan naše povijesti, sa svim svojim vrlinama i manama. I prvi hrvatski predsjednik povijesna je ličnost i netko tko želi biti treći hrvatski predsjednik ne može proći pokraj njegove kuće kao da je nema.

Tuđman nije velikan, nego samo povijesna ličnost?

- On je po nečemu velik, po nečemu nije. Kao i Tito. Njegove su zasluge stvaranje hrvatske države i pobjeda u Domovinskom ratu. Bio je i antifašist, partizan. A njegove su loše strane žmirenje na ratne zločine te štetna pretvorba i privatizacija. Kada sam ušao u Tuđmanovu kuću, vidio sam ondje propagandni materijal Andrije Hebranga, ali ne i dr. Miroslava Tuđmana, koji, očito, misli, kao i ja, da je prvi hrvatski predsjednik povijesna ličnost, a ne roba koje se prodaje u dnevnopolitičke svrhe.

Nije li i vaš posjet Tuđmanovoj kući upravo to, prigodno podilaženje desnom biračkom tijelu?

- Nije. Onaj tko želi biti predsjednik mora gledati šire od stranačkih i ideoloških okvira.

Nikola Jelić