ZAGREB, 13. veljače - Pomoćnica ministra za europske integracije Agata Račan ujedno je i voditeljica tehničke radne skupine za usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s propisima Europske unije. Ta skupina treba dati stručnu podlogu za usklađivanje zakona, koji su u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju određeni kao prioritetni.

• Koji su to prioriteti?
- To su područja javnih nabavki, intelektualnog vlasništva, tehničkoga zakonodavstva, tržišnoga natjecanja i zaštite potrošača. S obzirom na to da je riječ o isprepletenim skupinama i da su potrebna specijalizirana znanja, osnovali smo pet podskupina. Polazeći od postojećega stanja, svaka je skupina obavila procjenu roka do kojega možemo preuzeti propise u nacionalni sustav, odnosno u kojemu možemo osigurati provođenje europskih propisa.

• Što je zaključak tih analiza? Do kojega bi roka Hrvatska mogla primijeniti u vlastitom zakonodavstvu neke osnovne propise EU-a?
- Općenito uzevši, uvjetima iz pet podskupina mogli bismo udovoljiti u roku šest godina. Pod pretpostavkom da sada ozbiljno krenemo, do 2006. bismo mogli udovoljiti zahtjevima iz acquisa communautairea (pravni propisi EU-a).

• Možete li to precizirati?
- To se tiče zahtjeva unutarnjega tržišta Unije, a procjenjujemo da za šest godina možemo donijeti zakone o tome i osigurati uvjete za njihovo provođenje. Taj će se rok računati od dana stupanja na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA). Pretpostavljamo da će SAA stupiti na snagu dvije godine od dana potpisa. Dvije godine su vrijeme potrebno za ratificiranje SAA u hrvatskom i parlamentima zemalja članica EU-a i u Europskom parlamentu. Računamo, dakle, da tri godine od stupanja na snagu SAA možemo biti spremni primijeniti određene dijelove acquisa. Za to je, dakako, nužno ozbiljno raditi na svim područjima, a prije svega na obrazovanju kadrova. Važan je pritom drukčiji pristup izradi propisa i postojanje institucija za provedbu propisa.
 

• Kakav je stupanj obrazovanosti kadrova u državnoj upravi?
- Usudim se procijeniti da bez hitnih programa, u čijem bi donošenju trebali sudjelovati i državna uprava i akademska zajednica, teško je nastaviti prilagodbu zakonodavstva. Čini mi se da smo deficitarni u edukaciji s područja konvencijskoga prava, odnosno prava Vijeća Europe. U tom dijelu još nismo ni uskladili sve naše propise. Imamo još diskriminacijskih odredaba u pravnom sustavu, i to će trebati vrlo brzo ukloniti iz pravnoga sustava. Jer je prihvaćanje tzv. konvencijskoga prava uvjet za acquis communautaire.
Europska se zajednica, među ostalim, temelji na načelu vladavine prava, poštivanja ljudskih prava, i to je pretpostavka da se postane punopravnim članom EU-a. Članicom Vijeća Europe postali smo 1996., a Europsku konvenciju o ljudskim pravima ratificirali smo 1997. Ali time taj proces još nije dovršen, jer nismo primijenili ta načela u vlastitim zakonima. Dakle, s tim utegom ulazimo u nov proces. Za to postoje posve objektivni razlozi, i to nismo ni mogli dovršiti. Mislim, međutim, da će se rad na uklanjanju diskriminacijskih zakona uskoro pokrenuti. To se tiče zakona o obveznim odnosima, gdje se građani još ne mogu ni tužiti u slučaju kad im je srušena kuća, uništena imovina... Da građani nemaju sudsku zaštitu, u suprotnosti je sa svakim načelom vladavine prava, koje propisuje Europska konvencija o ljudskim pravima i Ustav Republike Hrvatske.

• Koliko će Hrvatskoj realno trebati vremena da te diskriminirajuće zakone uskladi s konvencijskim pravom Vijeća Europe?
- Diskriminacijske odredbe u hrvatskim zakonima su posljedica ratnih okolnosti. Oni su donošeni s pozivanjem na Ustav, gdje je dopušteno ograničenje u određenim rokovima i uz određene ustavnopravne razloge. Ali su takvi zakoni nerazumno dugo zadržani u hrvatskom pravnom sustavu. I to valja započeti razrješavati.

• Koja je uloga institucija u ispravljanju tih pravnih propusta?
- Institucije osiguravaju provođenje prava, i dakle, načelo vladavine prava, a to je pretpostavka za članstvo u EU-u. Te institucije posredovanjem pravosuđa, koje imamo, treba osnažiti posebnim neovisnim institucijama u području telekomunikacija, tržišnog natjecanja i drugim područjima u kojima nismo ni imali tradiciju, a u proteklih deset godina nismo ih ni mogli razviti. Posebno je važna pritom javnost, i dakle, novinari. Građani jednostavno moraju znati cijenu i koristi procesa približavanja Uniji. Bit će dio euroskeptika u tome, ali ne vidim štetu za Hrvatsku od usklađivanja zakona s onima u Europskoj uniji. Naprotiv, to je nešto što bismo morali učiniti i bez nacrta SAA.

• Imajući sve to u vidu, koliko su realne procjene da bi Hrvatska u EU mogla ući do 2006., odnosno najkasnije 2010.?
- S velikim zanimanjem pratim te političke rasprave. Ali ostajem na razini struke i smatram da je u ovom trenutku ispunjavanje svih uvjeta za ulazak u EU važnije od samog datuma ulaska. Važnije je da prihvatimo načela tržišnoga natjecanja i da ga ugradimo u pravni sustav, da zapravo stvorimo pretpostavke za dolazak stranoga kapitala, a da pritom zaštitimo nacionalne interese.

Vinka Drezga