ZAGREB, 18. veljače - Božo Kovačević, ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja i jedan od čelnika Liberalne stranke, do siječanjskih je izbora bio poznat po oštrim političkim nastupima u Saboru i medijima. No otkako je postao ministrom, relativno ga se rijetko čuje da govori o temama izvan kruga resornih problema, pa čak i posljednjih tjedana, koje su obilježile prave verbalne kanonade političara svih »boja«. Stoga smo o aktualnim događajima i problemima Vlade te vladajuće koalicije odlučili porazgovarati uoči njegova puta u Veneciju, gdje je s talijanskim kolegama razgovarao o zaštiti Jadrana.

• Mogu li događaji vezani za «slučaj Norac» destabilizirati koalicijsku Vladu?
- Protekli su događaji učvrstili koaliciju. Neke nesuglasice, koje su u prethodnom razdoblju bile javno iskazivane, sada su potpuno nestale. Mislim da je time iskazana svijest koalicije o odgovornosti za budućnost Hrvatske.

• Što bi, prema Vašem mišljenju, bila najveća opasnost koju ovi prosvjedi donose Hrvatskoj?
- Ako bi se nastavili i ako bi naišli na dovoljno zlonamjerne medije, koji bi ih generalizirali kao destabilizirajući faktor u Hrvatskoj, onda bi mogli utjecati na neuspjeh turističke sezone. Mislim da je to najveća opasnost. S druge strane, vidljivo je da velika većina građana, neovisno o političkoj orijentaciji, ne prihvaća poigravanje nasiljem kao oblikom političkog djelovanja, pa makar i samo na verbalnoj razini. Rekao bih još da su glavni ton tim skupovima davali neki organizatori koji su pokušali afirmirati primitivizam i bezakonje kao glavne vrijednosti. To je pokazatelj o kojem bi ponajprije obrazovne i slične institucije trebale voditi računa.
 

• Nekoliko tjedana uoči prosvjeda dosta se govorilo o mogućnosti prijevremenih izbora i prestrojavanja političke scene. Koliko ova vlada može još izdržati u takvom sastavu?
- Vlada se pokazala izdržljivom i nema razloga pretpostaviti da to i u buduće neće biti. Mislim da će ključni element za održavanje Vlade biti ubrzanje promjena definiranih njenim programom. Decentralizacija kao programska odrednica počela se ostvarivati, a dogovori o pristupanju Europskoj uniji su više nego zadovoljavajući. Napredak na tim područjima uz potpisivanje stand by aranžmana s MMF-om šalje poruku investitorima da se može ulagati u Hrvatskoj, što treba rezultirati pojačanjem investicija i otvaranjem novih radnih mjesta. Time će ključni problem ove vlade biti znatno ublažen, ako ne i potpuno riješen.

• Dakle, moglo bi se reći da se slažete s procjenama da bi na prosvjedima bilo mnogo manje ljudi i mnogo manje ogorčenja da je Vlada uspjela brže i radikalnije promijeniti na bolje ekonomsku sliku Hrvatske?
- Vjerojatno bi bio nešto manje prosvjednika. Međutim, treba reći da su se na tim prosvjedima iskazivali interesi više različitih skupina. Jedna su nezadovoljnici činjenicom da su unatoč sudjelovanju ratu ostali bez posla, izvora sredstava za egzistenciju. Drugu čine oni koji se boje da će sa zakonskim reformama izgubiti povlastice od kojih su mnoge potpuno neopravdane. Treći, pak, strepe da bi neke fantomske istrage mogle biti uperene i na njih. Ako se pozorno analizira sadržaj tih naizgled vrlo agresivnih govora vidi se da je u podlozi svega strah od Hrvatske kao pravne država u kojoj se zakon primjenjuje jednako na sve. Organizatori skupova su dobar dio tih ljudi uvjerili da oni mogu biti izuzeti od primjene zakona, ne samo onih vezanih uz međunarodne konvencije o ratnim zločinima, nego svih zakona. Oni žele imati status kakav je nekima omogućavala HDZ-ova vlast. Frustracija utemeljena na velikom strahu je, prema mom sudu, ključan motiv za održavanje tih skupova. A nema razloga za strah jer je ova vlada, trošeći znatno manje riječi nego bilo koja prethodna, postigla mnogo više nego što su prethodne vlade postigle u znatno duljem vremenu.

• Mogu li se događaji posljednjih dana tumačiti i kao pokušaj da se hrvatska desnica koncentrira u kakav-takav blok? Koliko je uopće Hrvatska u posljednjih 11 godina uspjela profilirati političku desnicu?
- Naizgled, na temelju sadržaja, izvikivanih parola i heraldike, te bi se skupove moglo svrstati u desne političke incidente. Ali, ako se analiziraju zahtjevi, motivi i razmišljanja nekih sudionika skupova, vidimo da oni nastoje ne dobiti određenu političku stigmu.

• Najavljuje se i stvaranje nekih drugih novih blokova.
- Među sadašnjim parlamentarnim strankama treba tražiti one koje će i dalje biti okosnica hrvatskog stranačkog života. Realno je očekivati integracije ili zbližavanja stranaka, ali to trebaju potvrditi njihovi članovi. Za sada toga još nema, ali vrlo je jasna pouka izbora da dobro organizirane velike stranke dominiraju u političkom životu, a male stranke, prema broju zastupnika, su osuđene na trajnu frustraciju, neovisno o tome što su u vladajućoj koaliciji. No ne vjerujem da će doći do zbližavanja na nacionalnoj razini sadašnjih stranaka šestorice sa sadašnjim opozicijskim strankama u parlamentu.

• Znači li to možda ujedinjenje stranaka Porečke skupine?
- Ta ideja nikad nije bila artikulirana tako da bi se napravila jedna stranka.

• Koliko hrvatska politička scena i blokovi koji se u njoj profiliraju odgovaraju modernim političkim modelima?
- Opća pouka iz Europe i iz SAD-a je da klasične lijeve i desne ideologije prestaju biti diferencia specifika u artikuliranju političkih poruka. Tradicionalna socijaldemokracija više ne zastupa interese radnika, jer je broj radnika u klasičnom smislu riječi smanjen, nego se, kao i gotovo sve političke opcije, nastoji legitimirati kao predstavnik srednjeg sloja. Samo ekstremne političke snage pokušavaju graditi na etničkim ili socijalnim frustracijama kao temeljima organizacije stranaka i artikuliranja ideologije. U kontekstu globalizacije takve snage su zasad potpuno marginalne. Ali, ne bude li globalizacija praćena i sposobnošću apsorbiranja različitih specifičnosti, moglo bi doći do jačanja takvih snaga, ekstremno lijevih i desnih.

• Srednji sloj građana je u Hrvatskoj izrazito pauperiziran, živi loše i ima vrlo imalo utjecaja.
- Hrvatska je općenito pauperizirana. Naš bruto društveni proizvod je znatno manji nego prosječan BDP u zemljama Europske unije, znatno zaostajemo i za vodećim zemljama tranzicije, mislim da smo ispod 50 posto BDP-a Slovenije. Očito, u Hrvatskoj je previše onih koji troše, a premalo onih koji stvaraju nove vrijednosti. Udio plaća korisnika državnog proračuna u odnosu prema BDP-u je u Hrvatskoj najveći u svijetu, kao i mirovina te troškova zdravstva.

• Korisnici proračuna su, čini se, vrlo respektabilna snaga, u čije interese se u Hrvatskoj još ne zadire jako.
- Točno. A s tako enormnom javnom potrošnjom nije moguće ostvariti velike stope rasta, bez kojih nećemo moći riješiti problem nezaposlenosti. Poruka je vrlo jasna: treba smanjiti opseg javne potrošnje - proračunske izdatke, iznose namijenjene podmirivanju različitih socijalnih potreba.

• Čini se da je Vlada mnogo više postigla u kresanju socijalnih prava nego što je dirala u troškove golemoga državnog aparata?
- Nije točno da se nije diralo, ali točno je da brzina kojom se smanjuje broj korisnika državnog proračuna ni izdaleka ne zadovoljava. A nema zemlje s tolikim izdacima za dječji doplatak, u kojoj porodiljski dopust traje tri godine ili je toliko umirovljenika u odnosu prema broju zaposlenih. Dakle, svi oni trebaju u manjoj mjeri sudjelovati u javnoj potrošnji. S druge strane, ovo je jedina europska vlada koja je smanjila proračun u odnosu prema lanjskom, a lani je vraćen gotovo čitav dug države poduzećima i država više nije uzrok nelikvidnosti.

• Već desetljećima hrvatski političari za gotovo sve što nisu učinili optužuju svoje prethodnike. Je li i što ova vlada mogla brže i radikalnije promijeniti?
- Mislim da se mnogo toga trebalo dogoditi brže. Odmah na početku mandata trebalo je donijeti zakon o Državnom sudbenom vijeću i time stvoriti pretpostavke za brže sređivanje stanja u pravosuđu koje smatram izvorom ključnih problema u Hrvatskoj. Mislim da je i probleme s HRT-om trebalo riješiti u prvih nekoliko mjeseci mandata te da je već u lanjskom proračunu trebalo drastično smanjiti nepotrebne socijalne izdatke. Predlagao sam da ministarstva obrane, javnih radova, branitelja, socijalne skrbi i zdravstva naprave popise korisnika različitih prihoda iz proračuna pa da se vidi koja se imena pojavljuju na više popisa i njihovi se prihodi iz proračuna svedu na samo jedan od tih izvora. Time bi se znatno smanjili rashodi državnog proračuna.

• Kao ministar imate mnogo dodira s pravosuđem, koje su mu najbolnije točke?
- Neefikasnost i nestručnost te do sada prevelika ovisnost o politici. Nadam se da to sad više nije slučaj. Spomenut ću jedan primjer - nedavno je Vrhovni sud donio presudu, pozivajući se na Zakon koji je već pet i pol godina izvan snage, a u vezi sa slučajem koji se dogodio više od godinu dana nakon što je taj zakon bio izvan snage.

• Zašto se u taj orah nije zagrizlo ranije?
- Mislim da se to nije učinilo zbog pretjerana straha od ugrožavanja autonomije pravosuđa. Međutim, i izvršna i zakonodavna vlast imaju instrumente kojima se može utjecati na ostvarivanje ustavne funkcije pravosuđa. Dio ustavnih obveza pravosuđa je stvaranje pravne sigurnosti za sve građane, zaštiti njihovih ljudskih prava, a obveza je svih instanci vlasti da osiguraju ostvarivanje ljudskih prava.

• Ima li tu straha od optužbi za revanšizam?
- I to je u stanovitoj mjeri točno, ali mislim da je mnogo više utjecala odluka o potpunoj korektnosti koja je pak onemogućila otpuštanje državnih službenika i zapošljavanje novih. Nadam se da će aktualne promjene Zakona o državnim službenicima i drugih zakona omogućiti efikasnije rješavanje problema velike i neefikasne državne administracije, koja troši previše, a njeni zaposlenici su nezadovoljni, i koja je prevelika, a ne daje zadovoljavajuće učinke. Kad je američki predsjednik Roosevelt prvi put izabran za predsjednika u roku šest mjeseci bili su doneseni svi ključni zakoni koji su promijenili lice SAD-a, a mi kao zemlja od četiri-pet milijuna stanovnika u više od godinu dana nismo to uspjeli. Za rješavanje tog problema odgovorna je Vlada, i ako to ne riješimo nećemo se moći smatrati uspješnom Vladom.

Sanja Kapetanić