Preimenovanje naziva ulica u Donjem Lapcu, koje je donijelo tamošnje Općinsko vijeće, zadnjih je dana prilično podignulo prašinu u javnosti. O toj odluci razgovarali smo s donjolapačkim gradonačelnikom i čelnikom Srpske narodne stranke (SNS) Milanom Đukićem.
• Zašto ste promijenili imena ulica i trgova u Donjem Lapcu?
- Imena ulica i trgova nije mijenjao Đukić, već Općinsko vijeće - jednoglasno. Valja reći da je u Komisiji za izmjenu ulica bio član HSP-a i da je ona jednoglasno Vijeću predložila to nazivlje. U izmjeni naziva nema nikakvih nacionalnih primisli ili konotacija. Najbolje o tome govori to što u 70 posto slučajeva ulice nose imena uglednih Hrvata iz novije i starije povijesti. To što nekome smetaju imena iz vremena antifašističke borbe, to je njegov problem.
• Kao zastupnik Hrvatskoga sabora vjerojatno znadete da je 27. lipnja 2000. donesen zakon kojim se zabranjuje mijenjanje imena ulica itd. od 1. siječnja do 30. travnja 2001. zbog popisa stanovništva. Znači li promjena naziva donjolapačkih ulica da ne poštujete hrvatske zakone?
- Ja kao saborski zastupnik i te kako znam hrvatske propise. No taj zakon ne osporava pravo donošenja odluke o preimenovanju, već njezine primjene. No, na žalost mnogih, Općinsko vijeće je odluku donijelo 13. 12. 2000. sa stupanjem na snagu - danom donošenja.
• Mnogi misle da ste postupcima oko preimenovanja pokazali da zapravo ne priznajete oslobađanje Hrvatske od velikosrpske okupacije.
- Nitko, osim onih čija mržnja prelazi ljudski razum, ne može u ovim promjenama reći da ne priznajemo Hrvatsku kao našu domovinu ili da ne priznajemo pravni poredak. To se politici SNS-a ne može pripisati. Mi smo taj ispit zrelosti davno položili, ali to ne znači da ćemo prihvatiti nuđenje mržnje, međunacionalnih sukoba i podvajanje Srba u građane drugog reda. Srbi u Hrvatskoj su se pobunili i protiv jednog nacional-šovinističkog režima i oni niti su bili okupatori niti mogu biti definirani kao okupatori.
• Vuk Karadžić je jedan od kreatora velikosrpske ideje. Unatoč tome, dali ste mu ulicu, a niste primjerice J. Jovanoviću Zmaju ili Branku Radičeviću.
- Dopustite da srpski narod u Hrvatskoj ima pravo na svojeg prosvjetitelja. Pokušavati terorizirati Srbe zbog poštivanja Vuka Karadžića, ponižavanje je srpskog naroda i mnogo više od toga.
• Hrvatsko mjesto Boričevac u Drugom svjetskom ratu Srbi su spalili a poslije rata nikada nije dopušten povratak Hrvata. Ukidanje Trga Boričevac je i neka poruka, zar ne?
- Srbi nisu spalili mjesto Boričevac, već je ono spaljeno u ratu nakon stradavanja Velikog i Malog Bubnja. Povratak Hrvatima je dopušten, jer su se i vraćali poslije rata i tko je htio, taj je i ostao i danas živi u Boričevcu. Zašto se to oni nisu mogli vratiti? Kao kolonisti su živjeli u dijelovima Hrvatske, poput Bjelovara, Virovitice, Slavonskog Broda itd. Općinsko vijeće u ovom sazivu nije ni mijenjalo Trg Boričevac. Njega je u Trg Franje Tuđmana promijenilo rukovodstvo HDZ-a, a Trg Franje Tuđmana je mijenjan sada u Trg Nikole Tesle.
• Vaš postupak je i ministar hrvatskih branitelja Ivan Pančić okvalificirao je manjkom senzibiliteta i političke zrelosti.
- Ministar Pančić očito nije imao sluha da nešto sazna o Donjem Lapcu, da ne reagira na novinski članak koji nije dao stavove oficijelne lokalne samouprave i pravu i jedinu istinu o insceniranom slučaju. Ružno je vidjeti na televiziji snimke razorenog i potpuno uništenog Lapca i u isto vrijeme komentar ministra branitelja. Upute ničije, pa ni ministra Pančića ne bih primio, jer sam ih sam znao modelirati '90. i '91., kada su to svi hrvatski građani trebali. Za ministra Pančića politika je bila i ostala tabu tema. Za kraj ipak valja reći da se nitko nije sjetio ulice Mile Budaka, koja je godinama bila u Donjem Lapcu, da je prethodno općinsko vijeće mijenjalo nazive svih ulica, bez volje i suglasnosti većine domicilnog naroda. Općinsko vijeće i komisija su vodili računa, što je izričito u njihovoj nadležnosti, da ne povrijede čast i čestitost bilo kojeg naroda. Stoga huškačke poruke, kako je promjena imena nekih ulica atak na Hrvatsku, na Hrvate i mogući suživot, idu na obraz poraženih ekstremističkih snaga, koje se u konačnici samo i jedino boje povratka Srba.
Andrija Tunjić
|
