U petak, desetak minuta nakon što je Vlada na zatvorenoj sjednici imenovala Srećka Vukovića na mjesto ravnatelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, uspješno smo zakazali razgovor. Na našu primjedbu da dosadašnja ravnateljica Zavoda Dunja Vidošević nije imala ni izbliza toliko senzibiliteta za javnost, Vuković nas upozorava: »Vidošević, možda, novinarima i nije često otvarala vrata, ali joj se mora priznati da je zavela reda u segment financiranja i provela mjere zahvaljujući kojima se postigla poprilična ušteda u poslovanju kuće«. Svoje imenovanje novi ravnatelj, inače pravnik, vidi gotovo kao »prirodan slijed«, odnosno kao »želju Vlade da se nakon zavođenja reda u financijskom sektoru više pažnje posveti samoj struci«.
Budući da je Vuković u zadnjih desetak godina prvi ravnatelj Mirovinskog zavoda koji dolazi baš iz kuće (čitav radni vijek proveo je u HZMO, na poslovima provedbe međunarodnih ugovora), nema veze s politikom i uz njega se ne vežu priče o političkom zaleđu, zaključujemo da je dobro što već postoji odluka Vlade prema kojoj Ministarstvo financija nadzire protok novca za mirovine. Da nije tako, ravnatelju bez političkog zaleđa bilo bi vjerojatno vrlo teško oko 15. u mjesecu, kad treba krenuti s isplatom mirovina. No, novog ravnatelja je preduhitrilo i povećanje mirovina kojim se uklanjaju razlike u visini mirovina, pa i njihovo redovno povećanje za 2,6 posto, slijedom usklađivanja s kretanjem troškova života i plaća. Obzirom na to kakva je situacija u mirovinskom sustavu prvo je pitanje nisu li time iscrpljene sve mogućnosti za nove pomake nabolje?

– Vjerujem da naši umirovljenici znaju da odluke o povećanju ne donosi sam ravnatelj, nego naše Upravno vijeće. Što se tiče dinamike isplate, mi možemo do maksimuma zaoštriti financijsku disciplinu unutar naše kuće, i to se već radi. Možemo nastojati i maksimalno koristiti sve mogućnosti za to da isplata mirovina kreće što ranije iz mjeseca u mjesec, ali s priljevom sredstava od doprinosa koji se kreću oko 1,1 milijardu kuna i isplatom od 1,75 milijardu, i to bez povećanja od 2,6 posto, teško ćemo to postići bez pomoći Ministarstva financija. Točno je da će mi spomenuta odluka olakšati posao, no to i dalje ostaje problem. Naime, bez obzira na to što stalno raste postotak naplate doprinosa, istodobno nam pada udio naplaćenih doprinosa u iznosu potrebnom za isplatu mirovina. Činjenica je da doprinosima pokrivamo tek 60 posto isplate, a već 40 posto sredstava osigurava država. Nalazimo se, dakle, blizu opasnoga omjera »pola-pola«, koji prijeti time da se čitav sustav pretvori u sustav socijalne skrbi koji nema veze sa sustavom mirovinskog osiguranja.
Kako spriječiti urušavanje mirovinskog sustava?
 

l Ovih dana se i govorilo o mogućnosti da prvi mirovinski sustav postane više socijalan, s najavom da bi se u okviru njega mogle osiguravati nacionalne mirovine i za one koji nikada nisu radili, kao što to postoji u razvijenim zemljama. Kako Vi ocjenjujete mogućnosti da se uvede takva novina?
– Trendovi u sadašnjem sustavu približavaju se doista samome dnu, pa ćemo morati napraviti odlučne korake kako bismo spriječili i njegovo urušavanje. Što se tiče predviđanja oko nacionalnih mirovina, ideju svakako treba razraditi, jer ima dobre strane. No, ima i problema koje bi prije takvih promjena trebalo riješiti i zbog kojih o njima ne možemo razmišljati u ovome trenutku. Jedan od njih je svakako problem financiranja. Dakle, u svakom slučaju je to pozitivna intencija, ali trebalo bi ju sustavno pripremiti. I inače nisam za ad hoc rješenja, jer nam to često donosi velike teškoće. Pokazalo se to i s povećanjem yiše od 800.000 mirovina od početka siječnja.

l Da, dio umirovljenika mjesecima neće dobiti povećanje jer Zavod tek treba provesti izračune mirovina, a umirovljenici o tome nisu bili niti obaviješteni kako treba.
– Premda nas napadaju zbog propusta, treba reći da smo obavili oko 96 posto posla i da to nije mala stvar. Tih 800.000 mirovina nije povećano linearno, pa je trebalo posebno razgraničiti umirovljenike na kategorije s obzirom na pripadajuće postotke povećanja, što, bez obzira na to da imamo informatičku podršku, nije bio mali posao. Da ne govorimo o tome da istodobno radimo na približno 350.000 zahtjeva za dječjim doplatkom, što se također ne može obaviti na brzinu. Prošle smo godine obavili i »prevođenje« naknada u invalidske mirovine za oko 70.000 umirovljenika, a sve je to za službu mirovinskog osiguranja dodatni posao. Slažem se, ima puno prostora za reorganizaciju Zavoda, ali mislim da se možemo i pohvaliti. Mislim da možemo reći da je naša stručna služba sposobna i da će, uz reorganizaciju poslovanja i prilagodbu reformi mirovinskog sustava, prerasti u modernu službu. Upravo na vjerovanju da u ovoj kući ima puno ljudi koji su izuzetno stručni i dobro rade svoj posao temelji se i moj optimizam, pa i razlog da prihvatim ovu funkciju. Inače se ne bih ni prihvaćao ovog posla.

l Kad smo već počeli s kritikama, treba dodati i onu zbog redova zbog podnošenja zahtjeva za dječji doplatak. Ljudi čekaju i po nekoliko sati, zar se to ne može izbjeći?
– Možda smo i u tome mogli bolje reagirati. Jer, ako imate oko 100.000 zahtjeva za doplatak samo u Zagrebu, a rješavate to u dva, tri tjedna, nemoguće je to riješiti bez problema. Ne postoji služba koja bi to mogla riješiti. Međutim, činjenica je da 28. veljače nije bio »Dan D« za podnošenje zahtjeva, pogotovo ne za stare korisnike i to je ljudima trebalo tako i reći, kao i to da zahtjev mogu poslati poštom. Tek nakon toga mogli bismo se pravdati činjenicom da je zahtjeva - puno.

Zasad ništa od »rane« isplate

l Spominjali ste probleme oko isplate mirovina - ostajemo li kod zaključka da nema mogućnosti za pomicanje njihove isplate prema petome u mjesecu? I kakve su šanse za to da se preokrene redoslijed isplate mirovina, tako da umirovljenici s najnižim primanjima budu prvi na redu za isplatu?
– Mogu samo potvrditi riječi ministra financija - zasad ne. U ovom trenutku za to doista nemamo mogućnosti, osim »ćiri-bu-ćiri-ba«. No, to ne znači da nećemo pokušati pomicati isplatu dan po dan prema početku mjeseca, tako da jedan mjesec pomaknemo za dan, pa drugi mjesec opet. Ako bude novca za to da krenemo koji dan ranije, nastojat ćemo i ranije isplatiti mirovine preko pošte, onaj famozni »prvi dan, drugi dan...«. A što se tiče izmjene redoslijeda isplate mirovina - Ministarstvo financija s našim sektorom za financije pokrenulo predradnje potrebne da se to ispuni. Naravno, tako nešto zahtjeva niz prethodnih izmjena, počev od informatičke obrade i simulacije financijskih mogućnosti, pa će trebati vremena. No, svakako ću podržati namjeru da umirovljenici s manjim mirovinama novac dobiju prije. Ne bih pritom preskočio branitelje, mislim da neke stvari moramo poštivati, ali dinamika nakon toga svakako bi trebala poštivati namjeru da oni s manjim mirovinama budu prvi na redu. Mislim, osim toga, da će to biti moguće provesti uz malo bolju organizaciju i više truda.

l Mirovinski zavod je općenito vrlo spora institucija, često za samo jedan odgovor korisniku treba i po osam dana. Tako ćete se vrlo teško uklopiti u promjene mirovinskog sustava koje slijede.
– Nećemo odmah promijeniti navike, ali vjerujem da se i tu možemo brzo promijeniti, u tome da ne šaljemo naše korisnike od jednih do drugih vrata, pa s onih desetih opet tamo odakle je čovjek krenuo... Puno će se promijeniti ako ih počnemo tretirati kao ljude koji dolaze k nama zato da im pomognemo, to je sigurno najlakše ostvarivo. Dio posla može se riješiti tako da poboljšamo našu internu komunikaciju, ili tako da shvatimo da je najvažnije čovjeku dati nekakav odgovor na vrijeme, makar to bilo i negativno. Morat ćemo uvesti i malo reda oko uredovnih dana, iako je jasno da ne možemo čovjeka od 70 godina vratiti kući zato što nije stigao u propisanom vremenu. U planu mi je da to riješimo tako da pojačamo službu naših pravnih savjetnika, koji bi, prije svega, komunicirali s našim korisnicima, kako bi službenicima ostalo više vremena za onaj temeljni posao. Svakako ćemo organizirati i češće konferencije za novinare. Složio bih se i s onim o čemu ste pisali neki dan - da možemo odštampati i letke s informacijama za korisnike. To će biti mali trošak, obzirom na korist. Vjerujem da ćemo otvoriti i Internet stranice, pa ako do informacije ne budu mogle bake, pomoći će im unuci. A što se tiče drugog stupa, mislim da on neće zaživjeti bez naše potpore. Podaci koje mi imamo - morat ćemo ih svakako voditi ažurnije - u drugom će stupu biti neophodni i mislim da ćemo se moći prilagoditi. Osim toga, mislim da će podrška javnosti prvome stupu biti na neki način i mjerilo za prihvaćanje promjena, jer ako ljudi ne budu imali povjerenja u Mirovinski zavod, sve će gledati kroz tu prizmu. Vjerujem, osim toga, da bi bilo šteta ne iskoristiti iskustva naših stručnjaka u provedbi reforme i predstavljanju njenih učinaka.

l Vjerujem da ste kao pomoćnik ravnateljice imali pristupa planu prilagodbe poslovanja radi promjena - zanima me postoje li naznake da će biti viška zaposlenih u sustavu?
– Ne mogu to ocijeniti u ovom trenutku. Mi smo veliki sustav, u Mirovinskom je oko 3300 zaposlenih, u 18 područnih službi i 83 ispostave u Hrvatskoj, a posao koji obavljamo je opsežan. Problem je u tome što dugo nismo radili stručnu analizu normativa iz ranijih razdoblja, kada se radilo u drugim uvjetima, bez informatičke podrške, pa i na drugačijim poslovima, jer teško je jednostavno izmjeriti posao jednog pravnika, ekonomista ili nekog drugog u stručnoj službi. Sigurno da će u preustroju biti potrebe za određenim restrikcijama, no ne mogu reći hoće li se to odnositi na broj zaposlenih. Ako se i pojavi višak, svakako ćemo najprije vidjeti može li se to riješiti preraspodjelom poslova, ili tako da se naši stručnjaci uključe u drugi mirovinski stup.
MARIJANA MATKOVIĆ