Iako najnoviji razvoj događaja u i oko Vlade, odlazaka i dolazaka nisu bili osnovna tema razgovora s potpredsjednikom Vlade, Slavkom Linićem, jedno pitanje bilo je nemoguće zaobići - odlazak ili ostanak?

• Tumačenja i spekulacije o Vašoj poziciji u Vladi su vrlo različite od pitanja sukoba s kolegama do sumnji u rezultate lokalnih izbora... Što je sa Slavkom Linićem?
- Činjenica je da sam osjetno drukčiji od većine političara i da rijetko odstupam od svojih stavova. Energična sam osoba i ne bojim se sukoba ni s kim, bez obzira na političku razinu ili snagu. No isto sam tako i običan čovjek koji ima svoje želje. Neki se put okrećem i svojim osobnim sklonostima. Funkcija gradonačelnika je ono što ne bih zamijenio ni s jednim drugim poslom. Često su me opisivali kao dobrog operativca, dobrog organizatora... Mjesto gradonačelnika ima od svega pomalo i mislim da je to daleko više stvaralačka funkcija od ove koju sada obnašam. Međutim, želje ponekad ostaju samo želje. Iznimno cijenim premijera Ivicu Račana i najmanje što želim je stvarati bilo kakve probleme premijeru... Prema tome, može se reći da je moja želja, zasad i dalje samo želja.

• Dakle, ne vjerujete da ćete ostvariti svoje želje?
- Da. Mislim da, s obzirom na sve što je i premijer rekao i s obzirom na okolnosti, sada neću ostvariti tu želju.

• A koje bi poslove, izuzmemo li potrebe Vlade, voljeli i željeli raditi?
- Volim poslove koji su kreativni, koji zahtijevaju organizacijske i operativne sposobnosti. Volio bih upravljati bankom ili nekom jakom trgovačkom kompanijom, ali ne treba to krivo shvaćati. Činjenica je da s mojim temperamentom nije lako uspjeti u politici, da povremeno zbog toga nastane i kakva šteta i da bih mogao bolje raditi negdje drugdje. Možda, u ovom trenutku reformi treba moja energija i snaga, kada neke stvari treba lomiti, ali u stabilnoj situaciji moj karakter ne treba. Svjestan sam i svojih prednosti i svojih nedostataka, a u normalnim okolnostima ti bi nedostaci mogli biti prepreka još boljim rezultatima. U takvoj bih situaciji radije prihvatio i televiziju nego ovo mjesto na kojem sam sada.
 

• Očekujete li, kao i predsjednik Mesić, da će ove godine sasvim sigurno krenuti na bolje?
- Kada bi svi odgovorili na Predsjednikov poziv i kada ih ne bi trebalo dodatno gurati i tjerati na rad. Pritom, mislim na sve odgovorene od državne uprave, nadzornih odbora, uprava trgovačkih društava do svih građana... Mislim da bismo uspjehom iznenadili i samog Predsjednika. No ono što me razočarava je količina negativne energije koja priječi snažniji skok.

• Kako u tom kontekstu gledate na stavove skupine ekonomista oko predsjednika Stjepana Mesića i njihovu kritiku Vladina sporazuma s MMF-om?
- Tu bih ja postavio pitanje. Može li nam biti bolje ako se stalno svađamo, sukobljavamo? Bojim se da bi rezultat bio slab. Moj pravi odgovor glasi: za gospodarsku politiku odgovorna je Vlada. Imamo program koji je prihvaćen u Saboru i polazim od toga da pojedine sugestije i pojedini komentari mogu biti prihvatljivi, ali da je nuđenje potpuno suprotnog paketa moguće jedino na izborima kao alternativa. A ono što je gospodin Stjepan Zdunić ponudio je upravo to, potpuno suprotno od prihvaćenog programa. U ovom trenutku to je bacanje novih klipova i stvaranje novih sukoba, a to ne može motivirati sve one o kojima sam govorio da ih treba potaknuti na veći angažman. Mislim da gospodin Zdunić pokušava, zbog straha, usporiti efikasnost Vlade ili onemogućiti Vladu da bude efikasna.

• Riječ je o vrlo oštroj tvrdnji...
- Ja bih rekao da je to moj, možda primitivan odgovor jednom profesoru. Možda nisam koji puta dovoljno politički zreo, ali ono što je gospodin Zdunić napisao je stvaranje koncepcijskih sukoba profesorske razine i neće pomoći Vladi u ostvarivanju reformi. Znate, mnogi od onih koji bi se trebali prihvatiti posla i pokazati efikasnost sada su dobili prigodu da se »uhvate« Zdunića i kažu »dajte nam devalvaciju, to će nas spasiti«. Pitam se je li takvima, koji nemaju vizije, nemaju ideje, svojim stavovima pomogao ili je otežao posao onima koji moraju će morati uložiti dodatni napor u motiviranje svih subjekata hrvatskog gospodarstva. Zato je moja reakcija tako oštra. To su stvari koji se nude na izborima, a ne u ovim trenucima.
• Vratimo se nešto mirnijim gospodarskim temama. Od 11 milijardi kuna, koliko je ovogodišnji investicijski krug u javnom sektoru, koliko otpada na ulaganja u infrastrukturu?
- Više od 55 posto su ulaganja u infrastsrukturu, u objekte. Dobar dio je to ulaganja u Hrvatskoj i mogućnost ostalim hrvatskim tvrtkama da pronađu posao za sebe. Preostali dio, s obzirom na vrlo visoki udio Hrvatskih telekomunikacija, nabava je opreme. Evidentno je da će dio opreme biti iz uvoza, ali je moguće da i u tom dijelu pronađemo zainteresirane hrvatske proizvođače koji će moći konkurirati na natječaju.

• HT i Ina su veliki sustavi u kojima država ima dominantan vlasnički udio, a od njih u investicijskom dijelu nije bilo većih aktivnosti. Što oni ove godine nude i što se može očekivati ubuduće?
- HT je ponudio najjači program, težak više od tri milijarde kuna, kroz ulaganja i u fiksnu mrežu, razvoj mobilne telefonske mreže i evidentno je da se spremaju na konkurenciju koja stiže nakon iduće godine kada će se sigurno pojaviti zainteresirani da uzmu svoj dio telekomunikacijskog tržišta Hrvatske. Činjenica je da potrošači u Hrvatskoj doživljavaju najveće promjene upravo u telekomunikacijskom sektoru te da je upravo tu nova tehnologija pronašla i svoje potrošače, pa vjerujem da će telekomunikacijski sektor i u idućim godinama imati značajnije investicije. To je, osim toga, i naša pretpostavka u razgovorima sa strateškim partnerom u HT-u, Deutsche Telekomom, da ovogodišnje ulaganje bude najmanja svota koja će biti uložena u razvoj u razdoblju od pet godina.

• A Ina?
- Po mome mišljenju, Ina i nije ponudila maksimum. Moglo se i više, ali, na žalost, zbog tragičnih posljedica vođenja gospodarske politike 1998. i 1999. godine, gdje su Inu umjesto da efekte ogromnog skoka cijene nafte povuče dijelom i u svoju akumulaciju kako bi mogla investirati, ulagati... distribuirali u »socijalu« gdje je, budimo realni, bio i dobar dio onih koji su mogli platiti tržišne cijene, a ovako su osjetno profitirali, jer su plaćali socijalne cijene. Automatizmom definiranja cijena koji je uveden, nitko, pa ni ja kao predsjednik Nadzornog odbora, ne zna kada će se cijena povećati ili smanjiti. To se u stručnim službama redovito prati, ali svi se moramo naučiti da je to nešto, što je svagdje uobičajeno. Takva politika omogućava nama iz Vlade da možemo kontrolirati uspješnost Uprave Ine, koja sada mora ostvariti neku akumulaciju i ne može ju trošiti u neracionalno poslovanje i upravljanje, već u investicije. Stoga ubuduće očekujem od Ine i veće investicije, nego ove godine.

• S obzirom na liberalizaciju tržišta kako telekomunikacija za godinu-dvije, tako i kroz privatizaciju Ine, koliko se može očekivati da će na ovih naših 11 milijardi stići stranih investicija?
- Ina je otišla daleko u privatizaciji onih poslova koji nisu temeljna djelatnost, a natječaji koji traju pobudili su veliko zanimanje velikih imena svjetskog naftnog biznisa. Ponude su vrlo korektne i dovoljne da pokažu istinski interes za naftni biznis u Hrvatskoj. Ono što možemo očekivati i prihvatiti je da će takvim društvima upravljati možda oni koji imaju malo više iskustva u tome kako dobit uložiti. U tome je presudna kvaliteta pregovora koje vodimo. Ono što tražimo je da se dobit reinvestira u Hrvatskoj, zanima nas kako će se postaviti prema razvoju tvrtke na domaćem i ino-tržištu, što će biti sa zaposlenima...

• Ključna je riječ, bez koje nema stranih ulagača - dobit. Što učiniti da se promijeni način razmišljanja o dobiti kao o nečemu stranom, nečasnom...
- Reformama Vlade, to možemo najbolje pokazati. Naime, jedna od važnijih stvari je uočiti da se država pokazala neodgovornom prema svom vlasničkom portfelju. Država se pokazala kao sama sebi najveća štetočina, kao požar koji je donio više štete od same vrijednosti »izgorene« imovine. Nominalnu smo vrijednost kapitala smanjili na 10-11 posto tržišne vrijednosti, proizveli golem broj nezaposlenih, zaustavili gospodarsku aktivnost... Takvu je situaciju uzrokovalo birokratsko upravljanje. U ovih godinu dana, pomaci su maleni. Zašto? Zato što kapitalom ne upravlja Vlada. Mi pokušavamo kontrolirati ljude koje smo postavili, a vrlo su često ti ljudi i dalje neodgovorni prema vlasnicima - građanima Republike Hrvatske. Osobno smatram da ti ljudi nisu dovoljno zreli, da nismo uspjeli pronaći prave ljude koji shvaćaju da kapitalom koji im je povjeren na upravljanje moraju stvoriti dobit i staviti ga u funkciju građana. Zato inzistiramo na reformama i promjeni vlasničke strukture. Oni koji su osobno zainteresirani za ulaganje stvorit će dobit. U tom trenutku je bitno da kao država ostvarimo preduvjete za druge projekte, nove mogućnosti, kako bi se ostvarena dobit prelila u razvoj i otvaranje novih radnih mjesta, generiranje nove dobiti...
Primjer je Tvornica duhana Rovinj. Na cigaretama je ostvaren velik profit. Možda će se netko pitati zašto im nismo porezima uzeli sve to. Takvima odgovaramo - ne. Cijenimo sposobnost uprave i očekujemo da će tim profitom širiti tržište na prostore ovog dijela Europe, ali vidimo da tu dobit ulažu i u granu koja obećava, a to je hotelski posao. Najveći je problem kako građane uvjeriti da se ne trebaju bojati profita, da se ne moraju bojati stranca kao vlasnika kapitala. Ono čega se moramo bojati su špekulanti, odnosno oni koji zatvaraju gospodarsku djelatnost, tvrtke pretvaraju u nekretnine i potom na tržištu nekretnina traže maksimalnu dobit. To ćemo rješavati zakonima i kvalitetnim ugovorima u koje ćemo uz cijenu tražiti i ugrađivanje klauzula o nastavku gospodarske djelatnosti i zaštiti radnika.

• Mislite li tu i na turističke tvrtke?
- Da, pokušavamo pronaći odgovor i na to pitanje. Što, ako predamo, prodamo hotelski portfelj sposobnim gospodarskim subjektima, investitorima. Oni će sigurno biti odgovorniji prema nekretninama, zaposlenima, gostima i sposobniji u razvoju aktivnosti. Drugi je način da pokušamo pronaći opravdanje da je bolje da sve to radimo sami. Kad čitam, primjerice, o tome kako će naši građani biti recepcionari, a netko drugi će biti vlasnik, uvijek dođem do toga da ima onih koji ne žele shvatiti da i radnici, organizirani, mogu izaći na natječaj. U svemu tome su velike šanse i za naše građane. Zašto? Zbog velikih dugova, vrijednost dionica u našem portfelju je mala, ponekad pristajemo i na jednu kunu, ali uz preuzimanje dugova. Treba uložiti, dignuti vrijednost i ojačati investicijsku aktivnost. Ima li novca u Hrvatskoj? Ima. Banke su pune. Ne trebaju te grupe građana Vladu uvjeravati što i kako treba prenijeti kapital. Neka uvjere bankare. Kad im oni povjeruju, i to ne zbog nekretnina koje imaju, već zbog znanja, sposobnosti i kalkulacija koje pokazuju da će moći vraćati kredit, većina problema nestaje. Dakle, svi mogu dobiti vlasništvo, ali se moraju okrenuti financijskim institucijama i posuditi novac. Mi kroz radničko dioničarstvo možemo dati dio, ali ne većinsko vlasništvo. Jer, sve što se badava dobije, ne stvara odgovornost prema vrijednosti, kapitalu, nekretninama... Posljednji prijedlozi koji dolaze od direktora turističkih tvrtki su jednostavno apsurdni. Oni moraju provoditi politiku nadzornih odbora, posredno i Vlade, a predlažu nešto sasvim drugo vezano uz privatizaciju. Činjenica je da je oni ne vode, već su za to plaćeni ljudi u HFP-u, a oni bi se trebali baviti pripremama sezone, gostima... Vlada se takvim glupim prijedlozima neće baviti, već će angažirati nadzorne odbore kako bi se osiguralo da se svi bave svojim, a ne tuđim poslom.