Nekompetentni političari ugrožavaju nacionalnu sigurnost hrvatske države, njihove nepromišljene odluke trajno će onesposobiti hrvatske Oružane snage, a sve samo zato da bi se dodvorili biračima. To je samo dio lavine kritika koje su upućene na adresu hrvatskog ministra obrane Joze Radoša, otkako je premijeru Ivici Račanu predao prijedlog zakona kojim se »ukida obvezni vojni rok« u Hrvatskoj. Tek što je vijest o tome osvanula, premijer Račan izjavio je da sve što se priprema u novom zakonskom prijedlogu predstavlja »reformu prilagođavanja standardima NATO-a i - podizanje nacionalne sigurnosti na višu razinu«. Zatražili smo objašnjenja od ministra Radoša.

• Hoće li obvezni vojni rok zaista biti ukinut od 1. siječnja iduće godine?
- O tome će konačnu odluku donijeti Hrvatski sabor. Najprije prijedlog treba proći na Vladi, a potom ide u Sabor. Postoji prijedlog da se obvezni vojni rok ukine, ali spomenuti datum, 1. siječnja 2002. u ovom je trenutku potpuno hipotetski. Datum za sada ostaje otvoren i on će svakako ovisiti o raspravama koje će sljedećih mjeseci biti vođene u stručnoj javnosti, znanstvenim i, naravno, političkim krugovima.

• Bez obzira na to, koji je Vaš osobni stav, što ćete Vi zagovarati?
- Podržat ću prijedlog što je moguće bržeg ukidanja obveznog vojnog roka. Treba saslušati profesionalce - vojnike, ali za mene nema spora - obvezni vojni rok svakako treba ukinuti. Organizacijske okvire za to trebaju dati profesionalci.

l Prijedlogom zakona uvodi se tzv. ugovorni rok i natječaj za primanje ročnika. Kolika bi u tom slučaju bila kvota, odnosno broj ljudi koji bi se primao u vojsku?
- To će pitanje trebati regulirati izvršna vlast, a rješenje će ovisiti o potrebnom broju vojnika u određenom trenutku s obzirom na ukupne okolnosti u državi, ne samo geostrateške i sigurnosne, nego i unutrašnje odnose, politiku troškova i državni proračun. To će vjerojatno biti nekoliko tisuća vojnika godišnje. O tome će odlučivati Vlada jer, potreban broj može biti promjenjiv, ovisno o tome što država želi u određenome trenutku.
 

• No što će biti učinjeno ako se ne popuni potrebni broj vojnika za potrebe Oružanih snaga? Koji će biti kriteriji za popunu?
- To ovisi o tome kolik će biti ukupni brojčani sastav naše pričuve i kojim tempom ćemo smanjivati postojeći veoma brojan pričuvni sastav. O tome će i ovisiti do kojih će se godišta zadržati obveza čuvanja u pričuvi. Ovisno o tome broj pričuvnog sastava može biti 50.000, 100.000 ili 150.000 vojnika. To je pitanje još uvijek otvoreno. Ako bi na obuku išlo u prosjeku pet tisuća vojnika godišnje tada bi za 10 godina imali 50.000 ljudi u dobi između 20 i 30 godina koji bi bili djelatna pričuva. Ako želimo brojniju pričuvu, onda se mogu uključiti i starija godišta.

l Možete li precizirati željene omjere?
- Postoje razne procjene, jer je to strateško pitanje. Mislim da Hrvatska trenutačno ne bi smjela, niti trebala ići ispod 25.000 profesionalnih vojnika i 50.000 vojnika u djelatnoj pričuvi. Djelatna pričuva treba biti dobro uvježbana. Ona treba svake godine ili svake dvije godine tridesetak dana vježbati kako bi u svakom trenutku bila spremna za svoje zadaće. Bit će to presudna razlika od današnje pričuve, koja tijekom proteklih godina nikada nije bila pozvana na vojnu vježbu. Treba li bilo kome objašnjavati nakon toga kolika je stvarna snaga te pričuve. Uvjeren sam da je 50.000 dobro uvježbanih i dobro opremljenih vojnika jača snaga od 150.000 loše uvježbanih i loše opremljenih vojnika.

• Je li zaista riječ o prilagođavanju NATO-ovim standardima i jeste li zaista uvjereni da ćete tako podići razinu nacionalne sigurnosti?
- Stalno se govori o razoružanju, o smanjenju borbene i ukupne obrambene snage, o ugrozi nacionalne sigurnosti, no ja ne vidim niti jedan valjan razlog za takve bojazni. Uvjeren sam da se smanjivanjem ukupnog broja vojnika oslobađa prostor za njihovu kvalitetnu obuku. U tom se slučaju može primijeniti i faktor odabira. Takva obučena i opremljena vojska snažnija je od neopremljene i neobučene. To potvrđuju i iskustva Domovinskog rata. Osim vojnika država mora obnavljati, čuvati, servisirati i održavati vojnu opremu, a to sve košta.

• Vama nasuprot su kritičari prijedloga o ukidanju vojnog roka, jer upozoravaju na krajnje nestabilno okruženje. Pritom se pozivaju na krizu u Makedoniji, krizu u SR Jugoslaviji, na stanje u Bosni i Hercegovini. Smijete li to zanemariti?
- Program Vlade govori o smanjenoj ali bolje opremljenoj vojsci, pod uvjetom da je političko i sigurnosno okruženje u kojem se Hrvatska nalazi relativno povoljno. Ako želimo održavati veliki broj profesionalnih vojnika, kao i veliki broj pričuve, i ukoliko želimo da ta pričuva bude opremljena kao i djelatni sastav, onda ne smijemo radikalno kresati proračun, već bismo tada morali za vojsku kao prije nekoliko godina izdvajati najmanje četiri posto bruto nacionalnog proizvoda. To bi značilo smanjenje proračunskog novca za kulturu, obrazovanje, gospodarstvo i druge namjene. Sasvim otvoreno govoreći - ušteda koja je ove godine postignuta u proračunu gotovo je jednaka uštedi koja je postignuta u proračunu Ministarstva obrane.

• Ako je riječ o štednji, onda recite, aproksimativno, koliko bi se godišnje uštedjelo ukine li se od 1. siječnja obvezni vojni rok?
- Ukidanje služenja vojske nije ušteda u doslovnom smislu, nego se radi o tome da se novac koji se danas troši za veliki broj ročnih vojnika utroši kvalitetnije. Stvorit ćemo uvjete, dakle novac, za stimulaciju onih koji će služiti vojsku po ugovoru, jer je to način privlačenja vojnika. Mogli bismo bolje urediti prostore za obuku. Dakle, tu uštede nema, no nema ni novih troškova.

• Kako komentirate tvrdnje Vašeg prethodnika Pavla Miljavca da se ne isplati ukidati obvezni vojni rok, jer ročnik košta dnevno 64 kune, a profesionalac 400 kuna?
- Uštede koje bismo postigli ukidanjem vojne obveze su dugoročne. Dugoročno se može uštedjeti smanjenjem broja ljudi koji rade na obuci novaka. Usporedba cijena ročnog vojnika i profesionalnog bi bila interesantna pod uvjetom da smanjujući ročni sastav dižemo profesionalni sastav, jer bi tada morali trošiti više na vojsku. To su dva nezavisna procesa. Mi ćemo smanjivati istovremeno i ročni i profesionalni sastav jer je i naša profesionalna vojska prevelika. Zemlje koje nemaju profesionalne vojske, ukidajući ročnu vojsku, da bi sačuvale obrambenu snagu moraju dizati broj profesionalnih vojnika i time povećavati troškove. Kod nas to nije slučaj. Mađarska, primjerice, koja je dvostruko veća od Hrvatske, nema niti pola ukupnog profesionalnog sastava koji ima Hrvatska, a Slovenija koja je samo dva puta manja od Hrvatske ima tek desetinu profesionalne vojske u odnosu na nas. Radikalnom odlukom o ukidanju vojnoga roka ne bismo doveli u pitanje obrambenu sposobnost, niti bismo povećali troškove.

• Vidi li Hrvatska jamstvo sigurnosti u politici međunarodne zajednice ili u prisutnosti oružanih snaga međunarodne zajednice u Makedoniji, BiH i drugim nama bliskim zemljama?
- Prisutnost tih vojnih snaga nama nije formalno jamstvo sigurnosti. Ipak, relativno stabilno i sigurno društveno okruženje omogućuje nam da se odlučimo na tako bitan korak poput ukidanja vojnog roka. Daljnje smanjenje naoružane sile bilo bi moguće tek u potpuno sigurnim geostrateškim okolnostima, a to bi značilo uključenje u NATO i potpunu stabilizaciju ovog prostora. No, trenutačno smo daleko od toga. Možemo procijeniti kojom brzinom ćemo smanjivati naših dvije stotine tisuća pričuvnih vojnika. Hoćemo li ih smanjiti na 50.000 ili na neku drugu brojku, politička je odluka. Dakle, sa sadašnjih 200.000 vojnika, i još 100.000 obveznika koji su u proteklih pet godina služili vojni rok, imamo silnu rezervu da možemo kombinirati dinamiku smanjenja naših snaga. Ako sutra dođe do ukidanja vojnog roka, neće odmah doći do smanjenja pričuvnog sastava.

• Koliko Hrvatska ima profesionalnih vojnika, a koliki bi bio njihov optimalan broj i njihova dob?
- MORH ukupno ima oko 42.000 uposlenika, od toga je nešto manje od 10.000 vojnih civila, državnih službenika, namještenika, što znači da je ukupan broj vojnika nešto veći od 32.000. Prosječna starost hrvatskog vojnika je nedopustivo visoka, između 34 i 35 godina. Naši profesionalci su sigurno deset godina stariji nego što bi trebali biti, a to je zato što se u proteklih pet godina nakon rata apsolutno nije vršila popuna vojske. Ni sada se to ne može učiniti, ako se ne ide na brzo otpuštanje ljudi. Paralelno neke ljude treba izdvajati iz profesionalnog sastava, i primati mlade vojnike. Do 2010. godine bismo mogli postići optimalan broj vojnika, što bi više-manje značilo da bi samo jedna četvrtina današnjih vojnika ostala u vojsci, a da bi HV u međuvremenu primila oko deset tisuća mladih novih vojnika. Tada bi i prosječna starost naših vojnika bila ispod 30 godina.

• Što će biti s ljudima koji će morati napustiti profesionalni sastav i hoće li se država pobrinuti da oni nađu novo zaposlenje?
- To je jedan od najdelikatnijih problema s kojim se susreće svaka zemlja koja smanjuje svoje oružane snage. Gotovo da nema zemlje u Europi koja ne smanjuje oružane snage. Kod nas je već nekoliko puta boravio NATO-ov ekspertni tim koji će u dogovoru sa našim službama u Ministarstvu napraviti program izdvajanja osoblja iz vojske i njihova uključivanja i zapošljavanja u civilnom sektoru. Pritom očekujemo i financijsku podršku od strane Svjetske banke. Tu je i proces umirovljenja pripadnika oružanih snaga, koji bi donošenjem novih propisa dobili bolje uvjete za odlazak u mirovinu. Danas MORH ima nešto manje od deset tisuća službenika i namještenika, a njihov bi se broj do 2010. godine trebao deseterostruko smanjiti. Ministarstvo obrane bi doista trebalo biti jedna vrlo mala institucija s oko tisuću visoko stručnih civilnih osoba, od kojih 20-tak posto djelatnih vojnih osoba koji bi se iz Ministarstva selile u oružane snage i obrnuto.

• Kako ste zadovoljni školskom spremom časnika HV-a, s obzirom da se stalno upućuju kritike na nisko obrazovanje velikog broja pripadnika MORH-a?
- Tijekom proteklih godina donosili su se zakoni koji su postavljali visoke zahtjeve za školskom spremom, iako je od samog početka trebalo biti jasno da ih se neće moći poštivati. No, na sličan problem nailazimo na svim područjima našeg društvenog života. Primjerice smatram neprimjerenim uvjet da visoki časnik ne može biti osoba koja nema visoku školsku spremu. I osobe sa višom, pa čak i sa srednjom stručnom spremom mogu u nekim okolnostima biti visoki časnici. Danas više od 50 posto visokih časnika HV-a ne zadovoljava uvjet o visokoj stručnoj spremi. To se može ispraviti jednostavnom promjenom nerealne zakonske odredbe.

• General Imra Agotić je rekao da će se predsjednik Stjepan Mesić zauzeti da se vojni rok ne ukida najmanje do 2005. i da traje šest mjeseci. General Agotić također je nedavno prigovorio MORH-u što ne odustaje od odredbe prema kojoj bi ministar obrane bio uključen u liniju zapovijedanja na crti - Predsjednik, ministar obrane, načelnik Glavnog stožera. Agotić je izjavio, prema navodima iz novina, da MORH treba biti samo političko tijelo koje osigurava funkcioniranje Oružanih snaga a da zapovjedna struktura treba biti Predsjednik RH, načelnik Glavnog stožera. Možete prokomentirati njegovu izjavu i takav istup u javnosti?
- Taj komentar nije primjeren, jer se Agotić kako general upušta u komentiranje pitanja kojim se trebaju baviti izvršna i zakonodavna vlast. Agotićeva primjedba ima dvije dimenzije. Kao prvo, odgađanje za čak četiri godine značilo bi napuštanje te ideje. Ako Hrvatska želi ići naprijed i biti u trendu s propisima koje donose zemlje u njezinu okruženju, ne može čekati do 2005. godine s ukidanjem vojnog roka. Ponavljam pritom argumentaciju o snazi naše profesionalne vojske. Osim toga, general Agotić je djelatna vojna osoba i mislim da bi trebao biti puno suzdržaniji u iznošenju političkih ocjena. On sutra može biti ponovno vraćen u sustav Hrvatske vojske. Danas je istodobno u sastavu vojske i kao Predsjednikov savjetnik u sastavu političke vlasti. On ima dvostruku poziciju premda bi bilo bolje da ona bude jednostrana. Ako Agotić kao Predsjednikov savjetnik želi javno politički istupati neka ode u mirovinu i govori koliko hoće, odnosno koliko mu Predsjednik dopusti. Model zapovijedanja koji predlaže Agotić je sovjetski model neprimjeren demokratskim zemljama, pogotovo ne zemljama s parlamentarnim političkim sustavom.

• Kako komentirate izjavu premijera Ivice Račana da su djelatnici MORH-a povezani s kriminalnim miljeom, premda ste Vi nekoliko dana prije te premijerove izjave kazali kako to nije tako?
- Neke istrage su pokazale da su postojale veze između djelatnika MORH-a i kriminalnih skupina, a je li baš tako pokazat će daljnja istraga. Stoga premijerovu izjavu u tom smislu smatram potpuno korektnom.
Željko Hodonj i Boris Orešić