Pančić Ivica

14.02.2000

Feral

Tweet

IVICA PANČIĆ, MINISTAR HRVATSKIH BRANITELJA, GOVORI O TEŠKOME STANJU ŠTO GA JE ZATEKAO U SVOJEM RESORU

Ja kao ministar nisam ni najveći ni prvi hrvatski branitelj. Bio sam običan vojnik i najveće moje herojstvo u Vukovaru je to što sam iz njega izišao živ l Kada me, primjerice, pitaju koliko ima zaposlenih u Ministarstvu, svi se iznenade kada im kažem broj. Većina očekuje kako ih ima nekoliko desetina, i naprosto su šokirani kada im kažem da ih je gotovo šest stotina l Prema nekim informacijama koje već imam, i u prošloj je godini bilo dosta nepravilnosti u trošenju proračunskih sredstava. Svaki od tih slučajeva mogao bi ispuniti nekoliko novinskih stranica i pritom ne bi bili dosadni, nego zanimljivi i širem krugu čitatelja. No, dok se ne utvrde sve činjenice, o tim slučajevima ne bih govorio, ostavio bih ih za dogledno vrijeme

 

 

 tekst

- U tome, kada te prvoga napadnu, ima i nekih prednosti. Barem sam već probio led, a koliko vidim, krenuli su napadi i na druge ministre, i bit će ih još. A to što sam bio prvi i nije neočekivano, budući da se radi o najspecifičnijoj populaciji hrvatskoga društva. O tim napadima ne bih previše trošio riječi. Onaj tko se bavi politikom i tko je prihvatio dužnost ministra, pogotovo u sadašnjoj nezavidnoj političkoj i gospodarskoj situaciji, mora biti spreman na sve što ide uz tu dužnost, pa i na napade. U svemu je vjerojatno ključno ne to što me napadaju, nego tko to čini. Stvarno bih bio zabrinut kada bi me počeli hvaliti neki od onih koji me napadaju.  

 

 

- Jesu li ti napadi rezultat politizacije većine udruga koje su nastale iz Domovinskog rata? Većina njihovih vodstava do sada je bila sklona HDZ-u i strankama desnice. Jesu li, stoga, njihovi napadi inspirirani činjenicom što ste SDP-ov ministar i što se do sada niste kretali u njihovu društvu?     

- Nisu ispolitizirane samo udruge nastale iz Domovinskog rata, nego je ispolitiziran i čitav Domovinski rat. Sve što je povezano s Domovinskim ratom nužno je imalo otiske HDZ-ove vladavine. Jasno je i da su pojedine udruge nastale kao eksponenti HDZ-ove vlasti. I pojedinci koji su na čelu određenih udruga, koji danas zahtijevaju depolitizaciju Ministarstva branitelja, istodobno su čelnici HDZ-a, ili njegovi predstavnici u Saboru i drugim institucijama vlasti. Zato je neozbiljno kada takve osobe traže depolitizaciju Ministarstva, jer su sami sustavno proteklih godina radili na politizaciji hrvatskih branitelja, i to na najgori mogući način. Nakon svega čemu smo svjedočili u najmanju je ruku neozbiljno da upravo oni tvrde kako su nestranačke osobe i da zahtijevaju da i nadalje presudno utječu na rad Ministarstva i drugih državnih tijela.

Stvari su jednostavne: ja kao ministar nisam ni najveći ni prvi hrvatski branitelj. Bio sam običan vojnik i najveće moje herojstvo u Vukovaru je to što sam iz njega izišao živ. Uz činjenicu da iz moje obitelji, koja je inače u ratu stradala, nitko nije poginuo, to je najveći moj dobitak u Domovinskom rata. Za dužnost ministra predložio me je premijer na temelju podrške birača na parlamentarnim izborima. Većina birača je odlučila tko će biti u sastavu nove hrvatske vlasti i moj legitimitet se zasniva na siječanjskim izborima, a ne na sviđanju ili nesviđanju pojedinim osobama.

 

 

- Već ste odmakli u preuzimanju dužnosti ministra i prema prvim informacijama koje dopiru do javnosti, zatekli ste prilično nesređeno stanje, od broja zaposlenih do, blago rečeno, neracionalnog trošenja proračunskih sredstava. Imate li grubu sliku problema koje ste zatekli; koji se od njih moraju odmah rješavati?     

- Kada me, primjerice, pitaju koliko ima zaposlenih u Ministarstvu, svi se iznenade kad im kažem broj. Većina koji pitaju očekuje kako ih ima nekoliko desetina, i naprosto su šokirani kada im kažem da ih je gotovo šest stotina. U Ministarstvu je uistinu stvoren glomazan i neefikasan sustav. Prvi koraci, koji se već poduzimaju, jesu stvaranje efikasnog i ekonomičnog ustroja. Sljedećih petnaestak dana razradit će se i predložiti Vladi novi ustroj Ministarstva, s manjim brojem uprava, kojih je trenutno šest, i s manjim brojem odjela u njima. Poslovi pojedinih uprava i odjela se preklapaju, a neki su posve suvišni, tako da je i bez većih rezova moguća njihova racionalizacija.

Već je razrađeno nekoliko varijanti novoga ustroja i kad se odlučimo za jednu, okupit ćemo i novi tim koji će voditi Ministarstvo. Pritom, moram reći da su u igri svi koji su i do sada radili stručno i koji iza sebe nemaju nikakvih afera. Jasno je da će biti i novih ljudi, koji će osvježiti rad Ministarstva. U ovom trenutku ne mogu reći točan broj ljudi koji će ubuduće raditi u Ministarstvu, ali i dosadašnji ministar je ocijenio kako bi optimalan broj zaposlenih trebao biti upola manji, dakle najviše do tristo zaposlenih. Kako se radi o ljudskim sudbinama, morat ćemo ozbiljno razmotriti svaki slučaj posebno i pažljivo isplanirati i odvagnuti odluku o tome tko će i ubuduće raditi u Ministarstvu.         

- Što se tiče trošenja sredstava, Državna revizija je napravila izvješće za 1998. godinu i konstatirala dosta nepravilnosti. Od suradnika sam već zatražio preciznu informaciju o tome što je poduzeto u povodu te revizije, koji su problemi otklonjeni, a koji su ostali nerazjašnjeni i neriješeni. Radi jasnoće moje pozicije i budućeg rada, zatražit ću da Državna revizija obavi kontrolu i za 1999. godinu. Prema nekim informacijama koje već imam, i u prošloj je godini bilo dosta nepravilnosti u trošenju proračunskih sredstava. Svaki od tih slučajeva mogao bi ispuniti nekoliko novinskih stranica i pritom ne bi bili dosadni, nego zanimljivi i širem krugu čitatelja. No, dok se ne utvrde sve činjenice, o tim slučajevima ne bih govorio, nego bih ih ostavio za neko dogledno vrijeme.

 

 

- Kad su krenuli napadi, samo se po sebi nametnulo i to pitanje. Jasno je da ja nisam sam, da postoji dobra logistika, počevši od potpore koju imam u Vladi, ali i od niza udruga s terena i pojedinaca. Upravo sam od njih primio puno više čestitki i dobrih želja, pa i zahtjeva za rješavanjem brojnih problema, nego napada i protivljenja mojemu izboru. A ta mi je potpora ljudi koji iz Domovinskog rata nisu izvlačili osobnu korist i koje najviše bole nepravde i zloupotrebe i najvažnija.

S druge strane, iz krugova ljudi koji se protive promjenama vlasti već mi je poručeno kako ih najviše muči to što ne znaju što mi trebaju ponuditi i kako se postaviti prema meni, a do sada su znali koja je i kakva je cijena onih koji su iz bivše strukture vlasti dolazili raditi te poslove. Moram reći da svatko ima svoju cijenu, pa tako i ja, a ona je: poštivanje zakona. Isključivo me to zanima. Ako se budemo pridržavali zakona, bit ću spreman na suradnju sa svima, bez obzira na ime i prezime, boju očiju i kose, da li mi se netko sviđa ili ne sviđa. Moja je cijena, dakle, poštivanje zakona i uvođenje pravne države i u ovome području djelovanja vlasti.  

   

 

- Još nisam susreo čovjeka koji bi rekao kako je taj zakon dobar. Njime se, naime, pokušala riješiti nezavidna situacija većine hrvatskih branitelja, i to na najgori mogući način. Zakon je na mala vrata otvarao mogućnost da oni koji su nezaposleni, neovisno o svojoj materijalnoj situaciji, pokušaju takav svoj status poboljšati. Dio njih se opredijelio da na sve moguće načine dobije potrebne papire od liječničkih komisija i oni koji su bili dovoljno uporni uglavnom su u tome i uspijevali. Ne mislim, pritom, na one koji su doista na to imali pravo. U kom će se smjeru mijenjati zakon, reći će struka. Moja će dužnost kao ministra biti da maksimalno otvorim vrata struci i javnosti.

Zakon će se morati mijenjati, a u kojem obujmu i kako, odlučit će stručnjaci, udruge i njihovi predstavnici, te šira javnost i Sabor. To se sigurno neće dogoditi u roku od tri dana, kao što su se neki zakoni do sada pisali, a pisali su se najčešće na temelju pojedinačnih interesa i u korist njihovih autora. Takav luksuz više nikome ne možemo dopustiti. I premda će u traganju za novim rješenjima jedan od osnovnih kriterija biti štednja, istinski stradalnici i branitelji neće to osjetiti, jer je obveza hrvatske države skrbiti o njima.     

- Je li, međutim, sadašnji način rješavanja njihovih problema i statusa zasebnim zakonom i djelovanjem resornog ministarstva i najbolji? Hoće li, možda, krajnji cilj vašega rada biti da ih se, naravno, po posebnim kriterijima, uključi u redovite sustave mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, socijalne skrbi i drugih resora koji brinu o rješavanju tih i drugih potreba svih ostalih građana?            

- Mislim da krajnji cilj ne može biti izdvajanje branitelja u posebnu kastu, koja će biti nedodirljiva, jer kad bismo to učinili, izložili bismo ih negativnim reakcijama javnosti. Takvih problema, nažalost, već imamo u slučajevima kad se stradalnike useljava u zasebne zgrade izgrađene samo za njih, jer ih njihova okolina ne prihvaća i drži ih po strani. To nije dobro i cilj će Ministarstva biti da pripomogne njihovom uključivanju u sve pore društva. I u sadašnjem ustroju državne uprave to ne može i ne smije biti briga samo Ministarstva branitelja nego i drugih državnih resora. Potrebno je samo definirati podjelu posla, ponajprije po kriteriju tko može kvalitetnije i efikasnije osigurati rješavanje pojedinih problema i potreba. Pritom, Ministarstvo branitelja sadašnju bazu podataka o braniteljima i njihovim potrebama treba još poboljšati i skrbiti o njihovu sustavnom rješavanju.

Osnovna njegova zadaća trebala bi biti da bude svojevrsni informativni servis braniteljima i stradalnicima o njihovim pravima i načinu njihova ostvarivanja, te osmišljavanje i poticanje nadležnih resora da ih sustavno rješavaju. Rješavanje svih problema koji tište tu populaciju velik je posao i trebat će ga raditi još čitav niz godina. Također, Ministarstvo treba inicirati otvaranje rasprava o Domovinskom ratu, prikupljanju svih informacija, poticanju izdavačke djelatnosti, jer ovo što smo imali do sada, uopće nije bila dokumentaristika, nego čista propaganda jedne stranke. Najprije treba definirati jesmo li uopće bili u ratu, ili nismo, u kakvom smo to ratu bili, zašto su dečki ginuli, što je s Vukovarom...

No, trenutno je ključno pitanje rješavanje problema razvojačenih branitelja, koji su bačeni na cestu, koji nemaju zaposlenja i ne mogu prehranjivati svoje obitelji. Ubacivati ih u sustav invalidskih mirovina, što se do sada radilo, mislim da može biti pogubno, ne samo za njih nego i za čitavu državu. U prijelaznom razdoblju, dok se gospodarstvo ne oporavi i dok ne iziđemo iz recesije, čime će biti riješena i većina problema branitelja i ratnih stradalnika, Ministarstvo mora odigrati ključnu ulogu i pomoći im sada kad im je i najteže. Statusna ćemo pitanja rješavati puno lakše i onako kako se ona rješavaju u demokratskom svijetu. I u tom dijelu problem je to što se dosad nismo koristili iskustvima tih zemalja; koristili smo se primjerima iz bivšega sustava, i više nego što je trebalo, pa smo dobili ovakav degenerirani sustav kakav imamo.    

 

- Osim tih problema, već vas pritišću i drugi, poput pitanja skrbi o pripadnicima HVO-a i HV-a iz Bosne i Hercegovine, što je dosad ostvarivano preko struktura bivše Herceg-Bosne. Tu je i pitanje suradnje s Haaškim sudom, na što se obvezala nova hrvatska vlada. Kako će se rješavanje tih pitanja odraziti na rad Ministarstva i njegove odnose s braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata?     

- HDZ i njegova vlast su odnos prema Haaškome sudu posve pogrešno postavili, jer su djelovanje Haaškoga suda povezivali s hrvatskim braniteljima, iako te povezanosti nema. Zašto bi se istinski hrvatski branitelji plašili Haaškoga suda, ili bilo kojega drugog suda? Znamo koji su slučajevi u nadležnosti Međunarodnoga kaznenog suda i stoga su i obaveze sadašnje vlasti jasne, jer je uostalom i bivša vlast donijela zakon kojim su one regulirane. Osnovni je problem što naše ispolitizirano pravosuđe nije reagiralo u onim slučajevima kad je trebalo reagirati i sva ova priča već bi bila završena.

Oni koji su pljačkali i palili kuće, ili ubijali starce i civile, nemaju nikakve veze s hrvatskim braniteljima. Ministarstvo hrvatskih branitelja takvim se slučajevima neće baviti, jer je to stvar Ministarstva pravosuđa i drugih državnih organa. I mnogi predstavnici i članovi udruga branitelja misle kao ja, jer znaju da su bili borci, koji su se pridržavali ratnih zakona i pravila, a tek su se pojedinci i pojedine skupine kriminalaca i sličnih upustile u obavljanje prljavih poslova. Posebice bismo mi Vukovarci trebali biti zainteresirani za funkcioniranje Haaškoga suda, jer je to jedini način da srpski ratni zločinci koji su razarali Vukovar i ubijali civile budu kažnjeni.    

     Što se tiče drugoga dijela pitanja, jasno je da će hrvatska država skrbiti i o hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini, jer je to i njezina ustavna obveza. I obveze koje imamo prema braniteljima i ratnim stradalnicima bit će realizirane, samo treba utvrditi o kojim se obvezama radi: koliko je vojnika, koliko je invalida, na koji su način i kolika sredstva išla u BiH i tko ih je primao. Istinski ratni stradalnici i branitelji nemaju se čega plašiti. No, prema nekim informacijama, u tomu je bilo puno crnih rupa u kojima su sredstva nestajala i njih moramo zatvoriti kako se to više nikada ne bi događalo.

 

Zoran Daskalović