Smiljko Sokol |
|---|
 |
SMILJKO SOKOL, PREDSJEDNIK USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE Tako dugo dok tijela državne vlasti ne primjenjuju odluke Ustavnog suda – i to bez obzira na politički interes i vrijednosna opredjeljenja ljudi koji obnašaju vlast – dotle nećemo moći govoriti o vladavini prava l Koliko god je za sve nas koji smo stručno radili na donošenju Ustava iz 1990. godine, a napose za mene, polupredsjednički sustav u tadašnjim prilikama bio prihvatljiv, toliko je danas, nakon desetgodišnjeg iskustva njegove primjene svima pa i meni jasno da se on mora zamijeniti određenom varijantom čistog parlamentarnog sustava l Bez obzira što netko vrijednosno o meni mislio, nikad nisam bio ničiji sluga
“Ne mogu govoriti o svojim kolegama, ali osobno u sebi nosim određene traume, ne samo zbog načina na koji sam izabran u Ustavni sud. No one ne utječu na moj rad u Sudu.”
tekst
* pred pravosuđem se nalaze dva krupna pravna, no ujedno i politička problema. Jedan je vezan uz rasvjetljavanje i procesuiranje ekonomskog kriminala, a drugi uz ratne zločine koji bi se dijelom, prema novim najavama, ipak mogli rješavati u Hrvatskoj. Mislite li da je pravosuđe, nakon svih političkih intervencija kroz koje je prošlo posljednjih desetak godina, sposobno uhvatiti se ukoštac s tim postupcima?
- Nije na meni kao predsjedniku Ustavnog suda da o tome izričem mjerodavne ocjene. U nekima od tih predmeta Ustavni sud može biti nadležan u slučaju ustavne tužbe ili ocjene ustavnosti nekog od zakona. Pravosuđe, oslobođeno političkih okova, utjecaja i pritiska, sigurno može na odgovarajući način riješiti te probleme. Tehnički problem je velik broj zaostalih predmeta po sudovima, i Ustavni sud sada ima načina kako da te postupke donekle ubrza.
* Jednakost građana pred sudovima bila je dovedena u pitanje povlaštenim položajem petorice najviših državnih dužnosnika u pogledu pokretanja postupka zbog uvrede i klevete. Smatrate li da je time prekršeno pravo na jednakost svih pred zakonom?
- Uvjeren sam da će ta odredba vrlo brzo biti ukinuta. Osobno nikad u životu nisam ni privatno, niti u bilo kakvoj službenoj funkciji tužio nekog novinara. O ustavnosti ili neustavnosti te odredbe svakako se može raspravljati, no o njezinoj ustavnosti ništa decidirano ne smijem izjaviti, jer to bi bilo prejudiciranje. Mogu reći samo to da ta odredba nije ni u kojem pogledu svrhovita niti mudra.
HRABRE ODLUKE
* Ustavni je sud posljednjih godina donio nekoliko vrlo značajnih odluka, prije svega u pogledu duga države umirovljenicima ili u pogledu kadrovske politike koju je provodio DSV u Vrhovnom sudu. Te odluke međutim nikad nisu bile provedene. Što kao predsjednik Ustavnog suda možete učiniti kako bi njegove odluke bile poštovali drugi organi vlasti?
- Točno je da je Ustavni sud pod predsjedanjem Jadranka Crnića donio niz vrlo značajnih odluka, za koje je, u vremenu kad su donesene, trebalo i hrabrosti. Mi iza tih odluka u svakom slučaju stojimo, a nedavno smo usvojili još jednu ustavnu tužbu, Vladimira Primorca i četvorice neizabranih bivših sudaca Vrhovnog suda, glede odluke DSV-a o njihovu neizabiranju. Kad je riječ o neprovođenju odluka Ustavnog suda, u novom je Ustavnom zakonu nužnost provođenja tih odluka izražena još jače nego prije. Izrijekom se kaže da su odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatne i da ih je svaka fizička i pravna osoba dužna poštivati. Sva tijela državne vlasti i lokalne samouprave dužna su u okviru svojega ustavnog i zakonskog djelokruga provoditi odluke i rješenja Ustavnog suda. O tome se ništa više ni jače ne može napisati, ali to nije ponajprije stvar onoga što piše, nego pitanja postoji li ili ne postoji vladavina prava. Tako dugo dok tijela državne vlasti ne primjenjuju odluke Ustavnog suda – i to bez obzira na politički interes i vrijednosna opredjeljenja ljudi koji obnašaju vlast – dotle nećemo moći govoriti o vladavini prava. U svojem sam prvom javnom nastupu nakon što sam izabran za predsjednika Ustavnog suda naglasio da ću, nastavljajući sve ono što je Ustavni sud postigao u prethodnom sastavu, pokušati napraviti još korak dalje, šireći zaštitu ustavnih prava u smjeru još hrabrije interpretacije ustavnih normi kad je riječ o zaštiti instituta civilnog društva. To se između ostaloga vidjelo i u predmetu koji je pokrenuo Feral Tribune u ocjeni ustavnosti Zakona o javnom priopćavanju. Odluku kojom smo prihvatili Feralov zahtjev za ocjenu ustavnosti temeljili smo na načelu razmjernosti. To načelo, koje će ubuduće biti praksa za sve slične slučajeve, govori da zakonsko ograničenje nekog ljudskog prava ili prava neke institucije civilnog društva koje je zajamčeno Ustavom (ako je već zakonodavac to pravo odlučio zakonski ograničiti) mora biti razmjerno interesu koji se štiti i razlogu zbog kojeg se temeljem Ustava ograničuje. To znači da se ograničenjem ne može ukinuti samo ljudsko pravo niti dovesti u pitanje njegovo ostvarivanje.
VAŽNOST POVIJESNOG TRENUTKA
* Koliko je rad sadašnjeg saziva Ustavnog suda opterećen činjenicom da je taj saziv dijelom konstituiran međustranačkim dogovorom HDZ-a, SDP-a i LS-a? Bivši aktivni članovi tih stranaka danas su suci Ustavnog suda.
- Teško je točno reći koliko jest, a koliko nije bilo međustranačkog dogovora. Činjenica je da su namjere mnogih u određivanju sastava ovog saziva Ustavnog suda bile najbolje, kao i da je postupak njegova izbora izazvao mnoge kritike. Bilo bi doista deplasirano da ja sada ocjenjujem taj postupak. Nekoliko sam puta poručio kritičarima neka nas sude po našim djelima. Naše dosadašnje odluke pokazuju da nismo time opterećeni pri njihovu donošenju. Ne mogu govoriti o svojim kolegama, ali osobno u sebi nosim određene traume, ne samo zbog načina na koji sam izabran u Ustavni sud. No one ne utječu na moj rad u Sudu.
* Najspornija osoba u sazivu Suda zasigurno je Vice Vukojević. Ne biste li, kao predsjednik Suda, trebali reagirati na optužbe za njegovu umiješanost u zločine u Bosni, u otmicu Blagoja Zelića ili za manipuliranje dosjeima Udbe?
- To ne mogu komentirati. Nema na svijetu predsjednika Ustavnog suda koji bi mogao u tom kontekstu govoriti o svojim kolegama. U tome me sprečavaju odredbe Ustavnog zakona o Ustavnom sudu.
* Vi ste jedan od kreatora sadašnjeg Ustava. Kako komentirate sadašnje ocjene da bi polupredsjednički sustav trebalo zamijeniti parlamentarnim?
- O mojem doprinosu stvaranju Ustava RH postoji objavljena i obrađena povijesna dokumentacija, i ne bih želio o tome govoriti jer bih sigurno bio krivo shvaćen. Koliko god je za sve nas koji smo stručno radili na donošenju Ustava iz 1990. godine, a napose za mene, polupredsjednički sustav u tadašnjim prilikama bio prihvatljiv, toliko je danas, nakon desetgodišnjeg iskustva njegove primjene, svima, pa i meni, jasno da se on mora zamijeniti određenom varijantom čistog parlamentarnog sustava.
* No deset se godina smatralo da je Ustav, u dijelu koji regulira prava i ovlasti predsjednika Republike, skrojen neposredno za Franju Tuđmana.
- Pisanje Ustava neodvojivo je od određenog povijesnog trenutka. Ustav RH pisan je relativno brzo, jer on je bio pretpostavka za ulazak u postupak razdruživanja i za raspisivanje referenduma o samoodređenju.
LOGIČNO RJEŠENJE
* Bili ste autor ili barem koautor svih izbornih zakona od 1990. do danas. Spočitavalo vam se da su svi ti izborni zakoni bili ‘tempirani’ kako bi omogućili pobjedu HDZ-a, osim prvoga, koji je trebao omogućiti pobjedu SKH/SDP-a, čiji ste članom u to vrijeme bili?
- S političkim vrijednosnim ocjenama koje ste izrekli u svojem pitanju nikad se nisam složio. Jedan od hrvatskih sindroma je da se gubitnici opravdavaju izbornim zakonom, ali to je bez ikakve osnove. Bio sam član stručne skupine koja je napravila nacrt postojećeg izbornog zakona i doista sam se zalagao da ta skupina bude pluralistična. U njoj nisam bio glavni autor, i rekao bih da je najveći doprinos dala Mirjana Kasapović. Što se tiče prvog izbornog zakona, bio sam član stručne skupine u kojoj su radili Branko Smerdel, Žarko Puhovski i neki drugi stručnjaci. Većinski sustav bio je tada logično rješenje, jer je razmjerni sustav zbog ustavnih ograničenja bilo moguće primijeniti samo za izbor delegata u Društveno-političkom vijeću. Tako smo mogli birati samo između relativnog ili apsolutnog većinskog sustava, a apsolutni (dvokružni) smatrali smo demokratičnijim. Moje je uvjerenje bilo da je Hrvatskoj potrebna čvrsta parlamentarna većina. Zastupao sam potom načelan stav da treba postupno, kroz mješoviti izborni sustav, ići prema razmjernom sustavu. Bez obzira što netko vrijednosno o meni mislio, nikad nisam bio ničiji sluga. U pravnom smislu, pa i sa stanovišta političkog osjećaja za izborni inženjering, smatrao sam da radim nešto kreativno. No uvijek sam govorio da nema tog političkog inženjeringa koji nekoj političkoj stranci ili koaliciji, koja nije barem relativno najjača, može donijeti pobjedu na izborima.
* Kako danas gledate na previranja u vašoj bivšoj stranci?
- Zbog svojeg sadašnjeg položaja, to ne mogu komentirati. Na prilike u HDZ-u gledam kao i svi drugi građani. Nikad nisam bio pripadnik bilo koje frakcije, i svoje sam odnose s ljudima u stranci temeljio na stručnim interesima i opredjeljenjima. Pogriješio sam što sam 1995. pristao da se kandidiram za zastupnika te stranke u Zastupničkom domu. Moja je želja bila da uživo vidim nešto što sam, kao stručnjak za ustavno pravo, promatrao sa strane. Ubrzo sam shvatio da to ipak nije posao koji sa zadovoljstvom radim.
SLUČAJ TISAK
* Bili ste u Nadzornom odboru Tiska. Kako to da kao njegov član niste primijetili malverzacije koje su se u Tisku događale u režiji Miroslava Kutle?
- Kako sam već izjavio u jednom dnevnom listu, sudjelujući na sjednicama Nadzornog odbora Tiska, na temelju onoga što je bilo predstavljeno u materijalima u pitanjima koja su bila na dnevnom redu nikako nisam mogao zaključiti da se bilo što odvija nezakonito ili protupravno. Svi pokazatelji poslovanja, uključujući i revizije, nisu upućivali na negativno poslovanje Tiska u bilo kojem smislu. Izvan sjednica Nadzornog odbora nisam kontaktirao s drugim njegovim članovima, niti sa članovima Uprave. Sukladno tome, nisam mogao znati, niti danas znam, jesu li podaci koje je Uprava predstavljala Nadzornom odboru bili na bilo koji način krivi ili frizirani. To se odnosi i na moguće radnje mimo znanja Nadzornog odbora. Moja je jedina greška što sam uopće prihvatio članstvo.
Toni Gabrić
|
|||||
