Ivan Jarnjak o hrvatskoj politici nakon isključenja Ive Sanadera i pobjede Ive Josipovića

Milanovićeva je procjena da je sada jači pa može s premijerkom drukčije razgovarati. To nije želja za rješavanjem problema u državi već pokušaj pokazivanja mišića. Bitno je da se nađemo i započnemo korisne razgovore što je već velika stvar

Nakon pobjede njihovog predsjedničkog kandidata SDP je zahvatila lagana euforija, pogotovo stoga što HDZ-ov Andrija Hebrang nije uspio dohvatiti ni drugi izborni krug. Međutim, potpredsjednik HDZ-a Ivan Jarnjak tvrdi da mu ne pada teško dok gleda veselje glavnih političkih konkurenata.

– Mi poštujemo odluku birača. A mislim da SDP nema razloga za nekakav trijumfalizam.

SDP-ovci ističu kako je ovo bila predigra njihove pobjede na idućim parlamentarnim izborima.

– Svaki izbori imaju posebnosti, a stranka najviše dolazi do izražaja u parlamentarnim izborima. Na tim izborima stranka dobija ili gubi dok se na predsjedničkim izborima ljudi uglavnom vežu uz kandidata. Nema, dakle, mjesta trijumfalizmu. Slušam i Milana Bandića koji govori da ima 900 tisuća glasova i da mu je to dovoljno za formiranje stranke, ali riječ je o sasvim krivom pristupu. Naravno, u SDP-u svakako mogu biti zadovoljni što je njihov član pobijedio, no pogrešno je na tome graditi veliki optimizam za parlamentarne izbore. Uostalom, izbori će biti kad to odluči saborska većina, a ne SDP. Osim toga, oni sada imaju ozbiljan unutarnji problem koji su sami detektirali. Ne može se još procijeniti koliko će ta situacija s Bandićem i njegovim ljudima narušiti koheziju SDP-a. SDP je jedno s Bandićem, a sasvim nešto drugo bez njega. Na sinergiji Bandić-SDP oni su dobili zagrebačkog gradonačelnika.

Mislite da je SDP slabiji bez Milana Bandića?

– Apsolutno.

Ako predsjednički izbori ne ovise toliko o angažmanu stranke zbog čega je onda Ivo Josipović pobijedio?

– Josipović je predsjednik i mi ga poštujemo. Činjenica je, međutim, da su glasove desnice podijelili Hebrang, Vidošević, Primorac, Tuđman, Jurčević... S obzirom da je Vesna Pusić negdje oko centra ispada da je ljevica imala samo dva kandidata, Josipovića i Bandića.

Damir Kajin?

– Pa nije IDS neka ljevica. Uglavnom, kad zbrojimo glasove kandidata na desnici to je tu negdje koliko HDZ inače dobija na parlamentarnim izborima 35 do 40 posto.

Josipović je pokupio skoro sve SDP-ove glasove, zašto Hebrang nije uspio osvojiti ni polovicu HDZ-ovih glasova?

– Zato što su se pojavili još neki kandidati.

Na glasačkom listiću jedino je uz Hebrangovo ime pisalo HDZ.

– Točno, a točno je i da je jedino uz Josipovića pisalo SDP. Ali, neosporno je i da je Hebrang imao zaista čudan tretman u medijima. O Josipoviću u medijima nije bilo ništa negativno, a s druge strane o Hebrangu valjda ni u jednom mediju nije izašlo ništa pozitivno.

Niste u pravu. Mediji su Josipovića opisivali kao dosadnog, beskrvnog, anemičnog, sterilnog, sivog, blijedog...

– Kad se napravi generalna analiza dolazi se do zaključka koji sam iznio. A Hebrangu je sigurno štetila i odluka dvojice bivših uglednih članova HDZ-a da se i oni, ne znam iz kojih motiva, kandidiraju.

Na krilima pobjede na predsjedničkim izborima predsjednik SDP-a Zoran Milanović pozvao je premijerku Jadranku Kosor na razgovore o državnim problemima. Očito je kako on sada smatra da je ojačao.

– Ta reakcija puno govori o Milanoviću, očito je kako u izbornoj noći nije uspio kontrolirati svoj ego i emocije. Čak je prvi uzeo mikrofon umjesto Josipovića nakon što su objavljeni službeni rezultati.

Milanović je samo najavio Josipovića.

– Ako misli ići u najavljivače onda se treba ostaviti politike. Premijerka je davno Milanoviću uputila poziv za razgovore. I tih će razgovora biti, što je sigurno dobro.

HDZ i SDP imaju o čemu razgovarati?

– Apsolutno. Zato je premijerka i pozvala na razgovore, smatrajući očigledno kako je Milanović adekvatan sugovornik u dogovaranju nekih stvari. On se tada nije odazvao opravdavajući se kako je sve već riješeno. Logično je da je bilo riješeno, nije ni Ivica Račan prije dogovora s Drnovšekom nikoga konzultirao. U svakom slučaju, potreba za razgovorima postoji, ali Milanovićev je sada motiv njegova procjena da je jači pa može s premijerkom drukčije razgovarati. To nije želja za rješavanjem problema u državi već pokušaj pokazivanja mišića.

To je sasvim politički legitimno.

– Je, legitimno je, ali motivi nisu oni koje Milanović prezentira u javnosti. Da mu je cilj rješavanje problema odazvao bi se ranije. Ipak, unatoč svemu, premijerka će ga i sada primiti na razgovor jer želi čuti i SDP-ovo mišljenje o teškim pitanjima što su pred nama.

Koji bi bio domet tih razgovora?

– Pretpostavljam da će Milanović iznijeti stavove svoje stranke, a premijerka će ga upoznati s vladinim zamislima.

Može li se očekivati da će i određeni prijedlozi SDP-a biti usvojeni?

– Već je i sama razmjena mišljenja poticajna. Trebalo bi dogovoriti i kako to kroz Sabor provesti. Konstruktivna oporba uvijek bi trebala biti spremna na razgovore s vlašću sa ciljem pronalaženja najboljih rješenja za hrvatsku državu.

Ali, to bi onda trebalo podrazumijevati da se prihvate i pojedini njihovi prijedlozi.

– Apsolutno. Razgovor nije monolog.

HDZ je spreman za dijalog?

– Odavno smo pokazali interes za dijalog s oporbom. Valjda će Milanović sada doći na razgovore.

Bi li takvi razgovori mogli za posljedicu imati i koaliciju između HDZ-a i SDP-a?

– Ne bih o tome kalkulirao, bitno je da se nađemo i započnemo korisne razgovore što je već velika stvar. Ne treba se zasad opterećivati drugim stvarima, nije dobro da se zadaju ni previsoki ni preniski ciljevi. Pustimo pa ćemo vidjeti!

Ne želite kalkulirati o velikoj koaliciji, ali ni, kako sam vas shvatio, ne odbacujete unaprijed takvu mogućnost.

– U politici je jedno od osnovnih pravila – nikad ne reci nikad. No, sada bi ipak neozbiljno bilo kalkulirati s mogućnošću velike koalicije, jer razgovori Vlade i SDP-a još nisu ni počeli. Moramo se naučiti da u budućnosti bude što više razgovora sa SDP-om, osobno mogu razgovarati sa svakim političarem. U Hrvatskoj je sve manje političke isključivosti, iza nas je vrijeme oštrih ideoloških podjela. Na strankama je da, koristeći svu političku pamet ove zemlje, ljudima osiguraju bolji život.

Jeste li uspjeli u potpunosti neutralizirati utjecaj Ive Sanadera na HDZ?

– Sanader više nije član HDZ-a i stoga ne može imati utjecaj na našu stranku.

Ivo Sanader je prošlost HDZ-a, više ništa ne predstavlja u stranci?

– Apsolutno.

Nije nikakva opasnost za HDZ?

– Ne.

Samim činom njegovog brisanja iz članstva skroz ste ga eliminirali?

– Vodstvo HDZ-a napravilo svoj posao, izbrisali smo ga iz stranke i automatski je prestao Sanaderov utjecaj. Njega više nema u tijelima u kojima je imao pravo glasa.

Nikog iz HDZ-a ne može pridobiti na svoju stranu?

– Ne bih o tome razgovarao. Svi naši zastupnici koji su bili na sastanku sa Sanaderom i rekli su kako im je žao što su se odazvali. Njihova je lojalnost stranci, predsjednici i Vladi – neupitna.

Što ako se Sanader aktivira u Saboru, ne bi li vam u tom slučaju mogao praviti probleme?

– Ne mogu odgovarati na hipotetska pitanja. Ali, ako do toga dođe HDZ će se znati nositi s problemima koji bi mogli nastati.

Ne iznenađuje vas što je Sanader gotovo preko noći izgubio svoju političku moć?

– Ne. Kad je prošlog ljeta otišao ljudi su se pitali zašto i tu je već on puno izgubio. Članovi HDZ-a i nečlanovi smatrali su da je neprihvatljivo što je Sanader podnio ostavku u trenucima kad se država nalazila u teškoj situaciji, doživjeli su to kao određenu vrstu izdaje. Razgovarao sam s puno branitelja koji su mi rekli da su i oni često bili umorni za vrijeme rata, ali nisu odustali. Što bi bilo da su oni usred bitke poručili da će se vratiti kad se odmore? Što da kažu ljudi koji su izgubili posao na činjenicu da je čovjek odgovoran za vođenje države rekao da je umoran i da ide? Sanader nije vodio o tome računa. I tu bih prekinuo razgovor o Sanaderu. Rekao sam što sam imao, on više nije član HDZ-a niti je politički aktivan i bespredmetno je o njemu razgovarati.

Moram vas ipak pitati kako se manifestirao taj pokušaj stvaranja dualizma u stranci za što ste optuživali Sanadera.

– Toga je bilo, željelo se uvesti dualizam kao način rada u stranci i u Vladi. Znali smo da bi nas to odvelo u propast. Sanader je izravno pokušao utjecati na rad pojedinih ministara. Gospođa Kosor legalno je i legitimno izabrana za predsjednicu stranke i Vlade, ima punu podršku cijele stranke i nikome nećemo dozvoliti da to osporava ili pokuša rušiti.

Zašto bi ministri poslušali Sanadera?

– A zašto ih je Sanader uopće zvao? Stranka je to raščistila i ne bih dalje o tome. Za HDZ je to zatvorena knjiga.

Mario Zubović je smijenjen sa svih dužnosti, mislite da će se u Saboru ponašati kao da nije?

– Uvjeren sam u to. Rekao je da će se normalno ponašati kao zastupnik HDZ-a. Poznavajući Zubovića znam da on nikad neće ništa napraviti protiv HDZ-a. A svaki član stranke mora biti spreman i na unapređenja i na silaske u hijerarhiji.

Ako Zubović nikad ne bi ništa napravio protiv HDZ-a zašto ste ga onda smijenili?

– O razlozima njegove smjene sve smo rekli u priopćenju, ne bih tome ništa ni dodavao ni oduzimao.

Zašto predsjednik Sabora Luka Bebić još uvijek uživa povjerenje HDZ-a premda je i on aktivno sudjelovao u događajima koje ste okvalificirali kao pokušaj puča?

– Netko je bio više angažiran, netko manje. Stranka je procjenila da Bebić treba ostati predsjednik Sabora. Kad 27. siječnja započne saborska sjednica on će njome predsjedati.

Nagađa se da bi Bebić mogao otići u mirovinu.

– O tome ništa ne znam, jer je to stvar njegove osobne odluke.

Četiri godine bili ste glavni tajnik HDZ-a dok je Sanader bio na čelu stranke. Kakva iskustva s njim imate iz tog razdoblja?

– Dobra. Sanader je imao osjećaj za rad stranke, stavljao je HDZ apsolutno iznad svih drugih interesa. Uvijek je govorio kako se o svemu može raspravljati, ali stranka je uvijek iznad svakog pojedinca. Sanader je tako postavio standarde koje smo primijenili i u njegovom slučaju. Sanader je bio dobar predsjednik i imao sam kao glavni tajnik njegovu podršku. Ne znači, naravno, da smo se oko svega uvijek složili, ali o tome smo razgovarali u četiri oka ili u užem vodstvu stranke.

Neke vaše stranačke kolega sada se žale da je Sanader vrlo autoritarno vodio HDZ i da je ponižavao ljude.

– Ako meni nešto nije pasalo, ja bih to rekao Sanaderu.

Nad vama nije vršio svojevrsni mobing?

– Kako bih si ja to mogao dozvoliti? Zašto?

Zašto onda pojedini članovi vodstva HDZ-a tvrde da je Sanader uveo strahovladu u stranku?

– Svatko govori za sebe. Ja si nikada ne bih dopustio da me dovede u neku podređenu poziciju nedostojnu čovjeka. To nikako. Uostalom, razišao sam se jednom i s Tuđmanom, jer kao čovjek nisam mogao prihvatiti da kao ministar unutarnjih poslova policijom razbijam demonstracije za Radio 101. Nisam šutio. Nije me smetalo da netko bude autoritativan, ali temeljne ljudske vrijednosti moraju se poštovati.

HDZ se trenutačno nalazi u vrlo delikatnoj poziciji. Nakon ovih zadnjih događaja sigurno vam je primarno jedinstvo stranke, što podrazumijeva izbjegavanje svih situacija koje bi ga mogle narušiti, a to bi ponovno moglo odgoditi korjenite reforme. Teško da ćete se, primjerice, odlučiti za nužno otpuštanje golemih viškova zaposlenih u državnom sektoru ili ukidanje povlastica za određene kategorije stanovništva, jer bi u tome stradali i brojni članovi HDZ-a.

– Mi se nemamo namjeru baviti sami sobom, odgovorni smo prema hrvatskom narodu za vođenje države. To znači da ćemo poduzeti potrebne reforme, iako one nisu popularne, jer bi u suprotnom sutra u Hrvatskoj bilo još teže. Svjesni smo toga. Reforme nemaju alternative, bez obzira koliko one bile bolne. Ako ih ne bismo proveli to bi značilo da svjesno vodimo državu i narod u još težu situaciju. HDZ to nikad neće učiniti, interes države nam je iznad interesa stranke. Kad to ne bi bilo tako istog bih se trenutka politički pasivizirao. Ali, danas u stranačkom vodstvu nema nikoga tko bi rekao da bi trebalo odgoditi reforme, jer bi nas one mogle koštati popularnosti.

Neki ministri poput Božidara Kalmete ili Branka Vukelića koji se spominju u nagađanjima u vez s rekonstrukcijom Vlade sigurno su svoju poziciju ojačali glasanjem za brisanje Sanadera. Nije vjerojatno da ćete ih »nagraditi« smjenom nakon što su prilikom vrlo važnog glasanja za stranku postupili krajnje lojalno.

– Prije svega, ako dođe prijedlog premijerke za rekonstrukciju ona će se i napraviti. Pritom se neće gledati nagrađuje li se time nekoga ili ne. Svatko je na toj sjednici Predsjedništva HDZ-a glasao prema svojoj savjesti, a ne u skladu s očekivanjima da će za to biti nagrađen. Zašto bi se uopće nekog nagrađivalo? Član Predsjedništva ima odgovornost sudjelovanja i u neugodnim glasanjima i ne može zbog toga očekivati neku posebnu nagradu. To glasanje nema veze s rekonstrukcijom Vlade. Kad bismo vodili drukčiju politiku onda nijedna reforma ne bi bila provedena, jer bismo stalno radili trule kompromise koji državi ne bi donijeli nikakve koristi.

Nema, dakle, bojazni da ovaj mandat odradite krpajući se nekako samo da preživite i da izađete na izbore uz što je manje moguće radikalnih poteza?

– Premijerka Kosor je nedugo nakon što je preuzela dužnost odredila oštar kurs kroz rebalans državnog proračuna u sklopu kojeg je uveden i krizni porez. Bi li to predložila da se vodila trulim kompromisima, pazeći samo na popularnost? Ne bi, prihvatili smo taj porez kao nužno zlo. Na taj smo način dokazali da nijedno pitanje od interesa hrvatskih građana nećemo stavljati pod tepih kako ne bismo izazvali bijes ljudi. Preuzeli smo zajedno s koalicijskim partnerima odgovornost i za mnoge neugodne odluke kako bismo na kraju mandata mogli biti zadovoljni napravljenim i onim što nosimo u budućnost. Uz trule kompromise ta budućnost sigurno ne bi bila dobra.

Dražen CIGLENEČKI