PROF. DR. IVO JOSIPOVIĆ, NOVOIZABRANI PREDSJEDNIK RH, O OVLASTIMA, ARBITRAŽNOM SPORAZUMU SA SLOVENIJOM, HAAGU, TUŽBI PROTIV SRBIJE, OBAVJEŠTAJNIM SLUŽBAMA, KRIMINALU...

Predsjednički kandidat Ivo Josipović, voljom birača izabran za trećeg hrvatskog predsjednika, bez obzira na medijsku eksponiranost (što je naravno posve razumljivo), nakon pobjede u utrci za Pantovčak, za Glas Slavonije imao je još puno toga reći o svome budućem predsjednikovanju, ovlastima, Haagu, suradnji s Vladom...

- Predsjednik Republike Hrvatske prema Ustavu ima nadležnost u vanjskoj politici, obrani i nacionalnoj sigurnosti, ali ima i nešto treće - a to je usklađivanje rada državnih tijela. I ako se shvati da je uloga predsjednika Republike ne samo državnička, nego je silom prilike i politička funkcija, onda nije zabranjeno predsjedniku Republike, dapače, on može i mora poticati teme koje nisu samo njegova striktna nadležnost. Zašto predsjednik Republike ne bi inicirao i govorio o reformi pravosuđa? Predsjednik je politička figura koja svojim političkim autoritetom koji proistječe iz činjenice da je jedini neposredno izabrani dužnosnik u vrhu državne vlasti može i mora pokretati i takva pitanja, tako se ne bih uvijek složio s tezom da su predsjednički kandidati pričali "sve i sva". Istina, građanima se mora jasno reći što predsjednik može napraviti u skladu sa svojim ustavnim ovlastima, a što je ono što u prvom redu Vlada i Sabor mogu, ali i ne moraju prihvatiti.

Na kom ćete području, od onoga što Vam Ustav određuje kao predsjedniku, imati najviše posla?
- Na svim. U prvom redu, Hrvatsku moramo uvesti u EU. To je zadaća koja nije nimalo jednostavna...

Zašto Haag traži topničke dnevnike?

No, u Saboru ste glasali protiv arbitražnog sporazuma sa Slovenijom, a sad smo svjedoci da nam ta država blokira još tri poglavlja, odnosno nakon susreta Kosor - Pahor čuli smo da će nam možda odblokirati sve, ali će treće poglavlje još ostati blokirano?! S obzirom na Vaše pravničko znanje, recite zbog čega ste bili protiv arbitražnog sporazuma?
- Protiv potpisivanja arbitražnog sporazuma bio sam baš zbog svog pravničkog znanja! Pitanje granica je pitanje međunarodnog prava i vrlo je lako odredivo kuda ide granica na moru i kuda ide granica na kopnu. Postoji crta sredine (to je osnovno pravilo) i ako to imamo u vidu, onda bi hrvatsko more trebalo izgledati ovako kako je sada podjela - možda malo amo, ili malo tamo. Međutim, Hrvatska je sebi dopustila potpisati sporazum u kojem mimo međunarodnog prava sebe izlaže opasnosti da kroz arbitražu, koja je kompromis u odnosu na slovensku tvrdoglavost, ostanemo bez dijela teritorija i određenog broja kvadratnih kilometara mora.

Zašto se to onda moralo baš tako riješiti kroz dogovor Kosor - Pahor?
- Mislim da je Vlada loše radila, loše pregovarala i Sabor dovela u jednu lažnu dilemu: ili neulazak u EU ili Sporazum! No, prilikom pregovora s ulaskom u NATO nije bilo takvih situacija, pa vidite i da je i ta dilema lažna. Tim prije nisam mogao biti za taj sporazum, jer su se dvije generacije hrvatskih ljudi borile i ginule za jedinstvo hrvatskog teritorija: antifašistički borci za vrijeme Drugog svjetskog rata i naši branitelji u Domovinskom ratu. I sada potpisati takav sporazum nije mi se činilo ni mudro ni pravedno, tim prije što takav sporazum koji, budimo iskreni, ne ulijeva povjerenje kod većine građana (što su pokazala istraživanja javnog mnijenja), može dovesti do toga da referendum za ulazak u EU ima manju podršku. Zato sam bio protiv. Mislim da je to štetan sporazum za Hrvatsku i da nas udaljuje od Europe a ne približava. Ali, što je tu je. Ja ću kao predsjednik Republike poštovati taj sporazum, Sabor ga je izglasao, i brinut ću se za to da tim koji bude radio arbitražu bude maksimalno stručan i kvalitetan i da se ne dogodi da Hrvatska izgubi teritorij.

Osim što ste po pitanju Haaga radili za hrvatsku Vladu, pomagali ste i svima koji su Vam se obratili za pomoć bilo da su na taj sud išli kao svjedoci ili optuženici?
- A moj protukandidat u drugom krugu i njegova ekipa su zasuli medije "informacijama" kako sam ja "plaćenik Carle del Ponte" te da sam pisao optužnice protiv hrvatskih generala i slične zlonamjerne gluposti! Ja sam radio za hrvatsku Vladu, pomagao sam i svjedocima, a gotovo da i nema okrivljenika koji mi se nije javio da mu pomognem - i pomogao sam. Zajedno s današnjim ministrom pravosuđa Ivanom Šimonovićem dobio sam jedini pravni spor koji je Hrvatska ikad dobila (u Haagu, nap.a.) - to je onaj spor o subpoeni hrvatskoj državi i tadašnjem ministru obrane Gojku Šušku. Prema tome, naprosto je riječ o zlonamjernim pričama. Branio sam Hrvatsku, zastupao hrvatske interese, pobijedio sam u Haagu, za razliku od svih onih koji danas samo pričaju! Naglašavam, uvijek sam bio za to da se svaki zločin kazni i da se ne skriva i ne zataškava. Upravo ova naša tri generala koji su danas u Haagu vjerojatno nikada ne bi bili tamo da se na vrijeme reklo - "u Gruborima se dogodilo to i to, kriv je taj i taj"!

Kako će završiti priča o topničkim dnevnicima i zbog čega je to podignuto na toliku razinu usijanja?
- Očito da haško tužiteljstvo ne stoji dobro, ili misli da ne stoji dobro jer su im sad, toliko godina nakon podizanja optužnice, ti topnički dnevnici odlučujući za optužbu!? Oni vjerojatno žele dokazivati prekomjerno granatiranje Knina. Ali, to je pravo tužiteljstva da traži. Ono gdje smo mi sami sebi stvorili problem je da smo kada su se prvi put tražili ti dnevnici rekli da oni ne postoje. Onda je prošlo neko vrijeme pa smo rekli da neki postoje, a neki ne postoje. Pa sad ovoliko, pa sad onoliko! I u konačnici, ministar Šimonović je napravio ono što je trebalo odmah napraviti i rekao: "Da, ti su dnevnici postojali, sada ih nemamo u posjedu hrvatske Vlade, jer ih je netko ukrao!" Oteo. Vjerujem u to jer nema razloga da nakon što je hrvatska Vlada predala sve tražene dokumente, sve okrivljenike, da sad skriva deset-dvadeset papira. Ako se ti dnevnici ne nađu, vjerujem da će ta priča biti završena tako da će Haški sud reći - dobro, dali su sve što su imali, poduzeli su sve što su mogli poduzeti. I na kraju će ta priča na tome završiti. Ako se dnevnici pronađu, tim bolje, Hrvatska će za to dobiti dodatno priznanje, pri čemu sam uvjeren da ti topnički dnevnici zasigurno nisu odlučni kao dokaz u Haagu. Ne vjerujem u to.

Paraobavještajne službe

Republika Srbija podiže kontratužbu za genocid. Neki su Vas mediji već počeli napadati da ste za to da Hrvatska povuče svoju tužbu. Što je ustvari Vaš pravi stav?
- Ja sam vodio stručni tim koji je pisao hrvatsku tužbu. Morali smo popraviti ono što je u prvoj rundi napravljeno pogrešno. Dobili smo dodatni rok pa smo od toga napravili tisuće stranica karata, dokumenata, fotografija i slično. Srbija je sad išla s protutužbom koja je u meritumu, dakle u mogućnosti da se dokaže da je Hrvatska počinila genocid - ravna nuli! Zločina je, nažalost, bilo, ali genocida nije, i mislim da je to strateški potez da se u budućim razgovorima formira neki balans - imamo mi tužbu, imate vi tužbu, a što sad? I u tom kontekstu se uvijek pita - postoji li mogućnost da se tužba povuče...

Dakle, postoji li ta mogućnost?
- Hrvatska je tužbu podnijela u vrijeme kad Srbija nije imala politiku kakvu ima danas. Bilo je to vrijeme tvrde politike, kad je Hrvatska istraživala sudbinu svojih zatočenih i nestalih, a sa strane Srbije nije bilo dobre suradnje. Hrvatska je tražila povrat otetog kulturnog blaga i da se Srbija počne baviti suradnjom s Haagom i osudom svojih ratnih zločina, što u to vrijeme nije bio slučaj. Od tada su se mnoge stvari promijenile. Iako još uvijek ne znamo sudbinu svih osoba koje se vode kao nestale, za sudbinu mnogih se doznalo, kulturno blago se počelo vraćati, ali je ostalo još puno toga što treba naći i vratiti. Srbija je počela surađivati s Haškim sudom, a i utemeljen je i Specijalni sud za ratne zločine, koji radi vrlo dobro. Međutim, Srbija još uvijek nije riješila pitanje Mladića i Hadžića. U situaciji kada je očit napredak napravljen, treba naravno reći da tužba nije samoj sebi svrha. Ali mi želimo postići ciljeve koje sam naveo, i ako ih možemo postići izvan preskupog sudskog spora čije nam troškove nitko neće platiti, i ako postoje pozitivni trendovi i dogovori, i ako se vidi napredak, onda možda postoji takva mogućnost. Ali, naravno, prije toga treba učiniti napredak na ovim područjima o kojima sam govorio.

U ustavne nadležnosti predsjednika spada i vojska. Kako komentirate nedavno objavljenu namjeru odlazećeg predsjednika Stjepana Mesića da promijeni čelne ljude OSRH-a?
- Nema te namjere i nema izmjena.

Znači, to će ipak čekati Vas. Imate li u vidu već neke ljude?
- Nemam u vidu. Vojska ima svoju logiku, svoje mandate, i kad dođe vrijeme, o tome ćemo tad razgovarati.

Što mislite o radu sigurnosnih službi?
- Sigurnosne službe su napravile velik napredak u odnosu na stanje prije nekoliko godina. Ali, ono što muči hrvatsko društvo su paraobavještajne službe i neki od pripadnika tog miljea bili su vrlo angažirani u protekloj kampanji, što nije dobro.

Organizirani kriminal

Kako se očituje njihovo djelovanje?
- Dovoljno je bilo otvoriti novine pa vidjeti besmislene članke gdje se putem takvih ljudi plasiraju besmislene i neutemeljene optužbe.

Što bi s pričom o novcu Posmrtne pripomoći?
- To je jedna od tih fantastičnih priča! Nije se to obavještajno podzemlje ni potrudilo da vidi da uopće nisam nikada ni bio u Posmrtnoj pripomoći. To je naprosto teška izmišljotina!

Hoćete li sugerirati promjenu čelnih ljudi naših sigurnosno-obavještajnih službi?
- Ne vidim zašto bih to sada radio samo zato što je netko novi ušao u Ured predsjednika.

Jeste li zadovoljni borbom protiv organiziranog kriminala?
- Nisam. Organizirani kriminal je u nekim segmentima duboko ovladao društvom, ušao u sve njegove pore, pa čak dobio i političku snagu. Neki kažu da svaka država ima kriminal, a kod nas kriminal ima državu. To je prestroga ocjena, ali je zadnji trenutak da reagiramo. To sam istaknuo i u svom izbornom programu.

Vesna KLJAJIĆ