Rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš govori o aktualnom slučaju Međunarodne ljetne škole Ekonomskog fakulteta, koji je doveo do odluke o obustavi njezina rada i suspenzije dekana Darka Tipurića. Bjeliš smatra taj slučaj težim od razdoblja studentskih prosvjeda i antikorupcijske akcije Indeks koji su obilježili njegov mandat, jer, kaže, na Sveučilištu otvara vrata pristupu - koliko novca imaš, toliko znanja dobiješ. Govori o tome za čim žali u prošlom mandatu te kritizira ovlasti rektora. S Bjelišem smo razgovarali o slabostima Sveučilišta, pokušajima njegove podjele, o školarinama te o odnosu s novoizabranim predsjednikom države Ivom Josipovićem, svojim donedavnim suradnikom.

• Novoizabrani predsjednik države donedavni je predsjednik Odbora za statutarna pitanja Sveučilišta, a vaš bivši prorektor sad je ministar pravosuđa. Proizlazi da je Sveučilište postalo rasadnikom visoke politike.
- Iako sam u trenutku imenovanja dotadašnjeg prorektora za međunarodnu i međuinstitucijsku suradnju Ivana Šimonovića na mjesto ministra pravosuđa bio suočen s problemom gubitka važnog čovjeka koji je sudjelovao u radu Sveučilišta, posebno u praćenju akcije Indeks, ne mogu reći da mi istovremeno nije bilo drago zbog toga. Smatram kako je dobro da ljudi s velikim znanjem te jakim stavovima i porukama budu prepoznati i angažirani u politici. Kad sam doznao za ovo imenovanje, u šali sam prokomentirao kako imam još prorektora.

• Pred sam kraj mandata posegnuli ste za svojom najoštrijom ovlasti kaznivši dekana Ekonomskog fakulteta Darka Tipurića za nezakonit rad Međunarodne ljetne škole. Kakav epilog očekujete?
- Riječ je o problematici koja je bitno šira od same uloge dekana. Proteklih mjeseci pojavio se niz elemenata, od prijava i žalbi roditelja i studenata, do medijskih napisa koji su ukazivali kako se rad Ljetne škole hitno mora ispitati. Tada sam uvidio da njezina djelatnost otvara vrlo bitna pitanja vezana uz funkcioniranje Sveučilišta. Nakon što sam od Povjerenstva za analizu rada Ljetne škole dobio izvješće, donio sam odluku o obustavi izvršenja odluke Fakultetskog vijeća Ekonomskog fakulteta kojom je prihvaćen Pravilnik o radu te škole do daljnjega. Budući da sam iz stavova dekana Tipurića u zadnjih nekoliko mjeseci uvidio kako se ne radi o osobi koja bi u idućem razdoblju mogla objektivno sagledati rad Ljetne škole, donio sam odluku o mjeri suspenzije.
 

• Jeste li prije te odluke tražili od Tipurića da odstupi s mjesta dekana?
- Dekanu Tipuriću dao sam izvješće Povjerenstva te mu rekao kako sve ukazuje da u radu Međunarodne ljetne škole postoje ozbiljni elementi nepravilnosti zbog kojih mislim da bi bilo bolje da vođenje Ekonomskog fakulteta preuzme druga osoba, a da on ostane u upravi Fakulteta.
Uvidom u rad Ljetne škole saznalo se kako je studentima Ekonomskog fakulteta omogućavano dodatno praćenje i polaganje pojedinih kolegija, koji su dio redovnih studijskih programa, u okviru Ljetne škole ako plate 2000 kuna za jedan kolegij. Takvim se postupanjem izravno pogodovalo velikom broju studenata koji su dodatnim plaćanjem dobivali beneficiju, za razliku od onih studenata kojima to nije omogućeno jer nemaju novca. Upozoravao sam da takav pristup odudara od sveučilišne prakse i tradicije, ali i sveučilišnih akata temeljenih na nacionalnom zakonodavstvu.

• Ako se dekan Tipurić toliko ogriješio o sveučilišne norme i zakon, je li dovoljna kazna suspenzija uz koju može ostati raditi na Ekonomskom fakultetu ili se vratiti na mjesto dekana nakon isteka suspenzije?
- Suspenzija nije kazna, to je mjera kojom se omogućuje daljnji rad Fakulteta i puno sagledavanje problema. Ako Senat potvrdi suspenziju, dekan se smjenjuje. Smjena dekana tada ga priječi da se ponovo kandidira.

• No još uvijek nakon toga može biti prodekan. Kakva se poruka šalje?
- U ovom slučaju nije naglasak na osobnoj odgovornosti dekana Tipurića. On je odgovoran kao čelni čovjek Fakulteta. No, naglasak je na činjenici da je Ekonomski fakultet u zadnje tri godine funkcioniranja Ljetne škole uveo novu praksu koja, sada se ustanovilo, ne počiva na principima sveučilišnog rada i postupanja.

• Tim gore. Znači da u igri nije jedan čovjek, već niz ljudi s Ekonomskog fakulteta.
- Stoga i tražim da Fakultet sagleda situaciju, te da svi koji su na njemu odgovorni, uključujući i studente, sagledaju taj problem koji u fokus dovodi ključnu odrednicu provedbe studija na ovom Sveučilištu. Generacijama smo se držali određenih principa, a oni se sada relativiziraju buđenjem prakse kojom se pogoduje studentima koji mogu platiti dodatno praćenje i polaganje pojedinih kolegija. Takvo postupanje navodi nas da se podsjetimo teze »znanje nije roba« izrečene tijekom studentskih prosvjeda, te da se međusobno preispitamo o značenju tih riječi. Porukom »koliko platiš - toliko ćeš znanja dobiti« ozbiljno ulazimo u koncept kupovanja znanja kao robe, a to je nedopustivo.

• Ima li na Sveučilištu još takvih primjera?
- Nadam se da nema. Nažalost, zagrebački rektor nikad nije siguran da ima puni uvid u situaciju na sastavnicama Sveučilišta. U sklopu nekih drugih fakulteta djeluju druge ljetne škole, no one su bitno drugačije koncipirane.

• Ovisi li o završetku slučaja Tipurić i vaša odluka o kandidaturi za drugi rektorski mandat?
- Ovaj slučaj je naporan i težak i trenutno smatram važnim što prije razriješiti nastalu situaciju. Ne insistiram da sam apsolutno u pravu u svojim stavovima, no insistiram da se cjelokupno Sveučilište nužno mora suočiti s tom temom. Ako na Sveučilištu prevlada dominantna teza koja će reći da moramo ući u komercijalni koncept, u kojem je moguća gradacija, odnosno, da upotrijebim analogiju s restoranom, ponuda ŕ la carte uz ponudu kroz obični menu, onda se aktualni rektor s takvim konceptom ne može pomiriti i ustrajno će mu se protiviti i kao rektor i kao član sveučilišne zajednice.

• Očekujete li otpor?
- Očekujem kvalitetnu raspravu u kojoj će prevladavati akademsko sučeljavanje i iznošenje argumenata. Ne bih to zvao otporom. Nakon toga ćemo vidjeti.

• Ostavljate dojam da niste zadovoljni rektorskim ovlastima. Je li i rektor fikus?
- Kao rektor, ne želim u ime Sveučilišta podržavati neodgovornu autonomiju iza koje je moguće sakrivanje. Zalažem se za autonomiju s odgovornošću, i to u interakciji i dijalogu. Situacija u kojoj i rektor i dekani nemaju kome odgovarati, već mogu raditi u vakuumu, nužno mora dovesti do razmišljanja da je rektoru dužnost i obveza reagirati. I tu dolazi do problema jer temeljem trenutne zakonske regulative rektor ima vrlo suženu mogućnost djelovanja zbog vrlo restriktivnih ovlasti.
Moram reći da su ovlasti prilično neuravnotežene, jer su primjerice, za smjenu dekana potrebne dvije trećine glasova Senata, a za smjenu rektora polovina. Mislim da takva pozicija rektora nije dobra i oslikava današnju još uvijek jako prisutnu percepciju autonomije sveučilišta u Hrvatskoj.

• Što vas onda može motivirati u ovakvoj frustrirajućoj situaciji za još jednu kandidaturu?
- Ne razmišljam još o tome, previše je otvorenih i jako napornih tema. I sam način na koji dekan Tipurić posljednjih nekoliko tjedana tretira temu Međunarodne ljetne škole jako je neprimjeren, zamoran i nepotreban, zapravo sasvim neuobičajen u akademskoj zajednici, jer na kraju svega, ne može se pobjeći od merituma stvari.

• Kako biste rezimirali svoje vođenje Sveučilišta?
- S jedne sam strane zadovoljan zbog toga što sam ostvario dio zacrtanog programa, a s druge nisam sretan što nisam uspio dovoljno ustrajati na izmjenama Statuta koji sada koči daljnju integraciju Sveučilišta. Uz to, godinu i pol dana očekuje se novi Zakon o visokim učilištima zbog kojih se stalno odgađa rad na izmjenama Statuta. Dakle, vidljivo je da na neke stvari jednostavno nije moguće utjecati, a to stvara frustraciju. No, s puno detalja sam zadovoljan, primjerice, pokrenuli smo temu školarina i uveli linearni model koji je u središte postavio izvrsnost i nagrađivanje onih studenata koji savjesno i kvalitetno studiraju. Stoga mi se čini da smo neke stvari ipak pomaknuli na bolje.

• Zna li se napokon model po kojemu će studenti od jeseni plaćati školarine?
- Ne još. Povjerenstvo koje je osnovalo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa u svibnju prošle godine, radi na tome, međutim sve prijedloge i sugestije treba pretočiti u zakonske okvire. To stalno iščekivanje novih zakonskih akata već nam duže vrijeme stvara veliku brigu jer smo s druge strane uvjetovani rokovima provedbe državne mature pa odluku o kvotama moramo donijeti što je moguće prije.

• Nije li paradoks što se maturanti u iduća dva tjedna moraju prijaviti za određene fakultete, a ne znaju koliko će mjesta biti na pojedinim sastavnicama i koliko će plaćati studij u budućnosti?
- Očekujem da se kvote neće bitno mijenjati jer su u njihovom određivanju glavna odrednica kapaciteti pojedinih fakulteta. Nadam se da će Senat Sveučilišta u Zagrebu odluku o kvotama moći donijeti do sredine veljače.

• U kojoj ste se situaciji bolje snalazili, tijekom prosvjeda studenata ili u antikorupcijskoj akciji Indeks?
- Tijekom akcije Indeks doživio sam kritike s raznih strana, no kad bih se morao vratiti, vjerujem da bih uglavnom isto postupio. No, u konačnici, akcija Indeks imala je dobar efekt i ne bih rekao da sam se tijekom nje loše snalazio.
Prosvjedi su, s druge strane, potvrdili da smo na dobrom putu kad smo odlučili izmijeniti sustav školarina. Iako sam ponekad tijekom blokade bio u manjini, a studenti su bili kritični prema meni, mislim da sam uvijek nastupao pošteno i poštujući studente. Kad se zaborave neugodnosti i sve muke, mislim da prosvjedi nisu imali loše konsekvence niti za društvo, niti za Sveučilište.
No, težom temom i od akcije Indeks i od studentskih prosvjeda smatram temu koja je sada aktualna, a ona je hoćemo li na Sveučilištu uspjeti sačuvati pedagoške, etičke i moralne vrijednosti ili ćemo ih relativizirati. U metafori, Indeks bismo mogli usporediti s trulom jabukom u punoj košari. Kad se trule jabuke izdvoje iz košare, sustav se dalje normalno može razvijati. Situacija s dodatnim plaćanjem kolegija podsjeća me na zlatne jabuke i tendenciju da se one prošire u našoj košari. No, posljednjih se tjedana bojim da su te zlatne jabuke iznutra trule i to me jako brine. Zato bih radije da se vratimo na one izvorne jabuke spoznaje, one s drva znanja. Netko će reći, one su grijeh, no sveučilišta žive u tom grijehu već barem desetak stoljeća. Čvrst sam i nepokolebljiv u tome da ni trulim niti zlatnim jabukama, zlatno-trulim pogotovo, nije mjesto na sveučilištu, i jednako tako u tome da za njihove trgovce ne smije biti mjesta u hramovima znanja.

Mirela Lilek