ZAGREB, 19. srpnja – Nakon dvotjednih burnih rasprava o odnosu Hrvatske i Haaškog suda, s potpredsjednicom Vlade i SDP-a Željkom Antunović razgovarali smo u trenutku kad je Sabor raspravljao o paketu energetskih reformi, a Vlada se vratila u kolotečinu, pripremajući za prva jesenska saborska zasjedanja, među ostalim, rebalans proračuna, u sklopu kojega će se mijenjati i stavke vezane za socijalna prava.

l Koliko će se proračun spašavati izmjenama u isplati mirovina, smanjenjem iznosa za dječje doplatke i porodne naknade te ostalih socijalnih prava?
– Točno je da je ova Vlada isplate za socijalna prava povećala za 4,5 do pet milijardi kuna, ali važno je reći o čemu se radi. Uža socijala neznatno je porasla i u proračunu se jedva primjećuje, a to su razni vidovi socijalnih pomoći najugroženijim građanima, npr. jednokratne novčane pomoći najsiromašnijima, koje su sa 350 povećane na 400 kuna.
Najveći je porast vezan za isplatu duga umirovljenicima – 2,2 milijarde kuna, značajan dio nadoknađuje lanjsko smanjenje mirovinskog i zdravstvenog doprinosa, a treći su dječji doplaci koji su povećali socijalne izdatke za gotovo milijardu kuna.
Problem je u tome što je planirani broj korisnika dječjeg doplatka narastao s oko 520.000 na 600.000.
Radi se o pravu koje je prvi put određeno na taj način. Dio problema je u tome što imamo značajan broj nezaposlenih čije obitelji imaju mali dohodak, a dio i u sivoj ekonomiji i nemogućnosti da ova zemlja obuhvati sve obiteljske dohotke – isplate mimo redovnih evidencija, što automatski povećava broj obitelji koje udovoljavaju kriterijima za stjecanje prava na dječji doplatak.
Radimo na dva segmenta. Jedan je ozbiljna slika i procjena stanja te priprema reforme socijalnih prava, što je veoma složen posao, a drugi je pronalaženje kratkoročnih mjera za izlazak iz ovog proračunskog problema.
Konačan odgovor još nemamo, a bude li nužno, ići će se i na neke dodatne redukcije socijalnih prava, pri čemu će se to odnositi na visinu prava i širinu onih prava koja prelaze sve mjere i granice.
 

l Mnogi tvrde da ova država ne može podnijeti ovakav sustav porodnih naknada.
– Kad se govori o socijalnim pravima, mnogi vole govoriti samo o porodnim naknadama i dječjim doplacima, što smatram jeftinom političkom demagogijom. Ova zemlja ima mnogo socijalnih prava koja prelaze granicu zdravog razuma, a ne samo europskih ili svjetskih standarda, i koja su nepodnošljiv teret za porezne obveznike. Točno je da dio roditelja koristi porodnu naknadu čak tri godine. To ne postoji nigdje. A postoji i zaključak Sabora koji od nas traži da duljinu korištenja svedemo na standarde EU. Ja ću se zalagati da taj standard bude i veći od europskog, da se roditeljima omogući da budu s djetetom do najmanje godinu dana, pri čemu će se visina naknade određivati prema mogućnosti proračuna.

l Koja su to druga prava o kojima se šuti?
– Kod nas je potpuno normalno da značajna skupina ljudi čeka da im država pokloni – kuću! Ova država, i bez vođenja računa o njihovom stvarnom imovnom stanju, svim useljenima, prognanima, žrtvama na područjima zahvaćenim ratom, poklanja kuću, i još više od toga. I to na teret poreznih obveznika, koji zbog toga imaju manju kvalitetu obrazovanja za svoju djecu, nižu zdravstvenu zaštitu, loše ceste, niže mirovine, manju šansu da se podupre gospodarstvo…
Ne poričem nužnost pomaganja obiteljima koje su žrtve rata, ali postoji velika skupina koja, mimo svih socijalnih kriterija, koristi značajan broj povlastica koje se kumuliraju i čiji iznosi mogu biti veći od plaća predsjednika Vlade ili države! Na primjer, ova je zemlja dužna pomoći djeci poginulih branitelja, i to čini bez obzira na visinu izdataka, omogućiti im školovanje i čitav niz stvari u kojima su zakinuta, jer su ostala bez jednog roditelja. Ali, držim štetnim za njihovu budućnost pristajati na demagogiju i na »podmićivanje« prevelikim novčanim iznosima, jer ih se zbog toga zakida za mogućnost da se jednog dana zaposle i postanu ravnopravni i aktivni članovi društva.
Socijalna demagogija stvara socijalno neaktivnu skupinu ljudi koji se potpuno naslanjaju na proračun, politiziraju svoja prava. Tako stvaramo pogrešnu sliku da je država dužna svima koji su zbog nečega stradali, a stradali su mnogi, osigurati sve i nadoknaditi svaku štetu. Zaboravlja se da račun za takvu socijalnu i političku demagogiju plaćaju porezni obveznici.
Drugi primjer: kao socijalno pravo imamo, iako se o tome nikad ne govori kao o socijalnom pravu, i pravo na potporu studentskog standarda. Student, koji uspije doći u studentski dom, grije se, troši struju, vodu i ostalo za 100 kuna mjesečno, a hrani se za 4,4 kune dnevno. To ne bi bio problem kad to pravo ne bi mogli koristiti i neki koji studiraju po 10 godina. Zaključite sami što tu treba mijenjati.
Kada Vlada najavi promjenu nekih nelogičnih prava, na Vladu se čini veliki pritisak, stvaraju se politički nepovoljni uvjeti da se provede nešto što je inače na korist najvećeg broja građana i nije smanjenje socijalnih prava, već sankcionira zloupotrebe i deformacije.

l Kada se krene u ozbiljnu reformu socijalnih prava, još će se povećati napadi na Vladu zbog socijalne neosjetljivosti. Kako ćete na to odgovoriti?
– Odgovor je u istini, u argumentima i primjerima socijalne demagogije nabujale od 1995. nadalje, kad je prethodna vlada kupovala političku potporu na krajnje neprimjeren i štetan način. Kada bismo i mi to prihvatili, ova bi se država doista sunovratila u nešto što može nalikovati stečaju države, samoizolaciji, jer se ne bismo mogli uklopiti u svjetske ekonomske tokove bez kojih ćemo teško naprijed. Želimo li da naše cijene i plaće budu europske, moramo početi raditi kao Europa i početi primjenjivati europske standarde.

l Može li se sljedeće godine znati koliki ukupan iznos nekome donose socijalna prava?
– Veliki je problem napraviti registar socijalnih prava koja se stječu po raznim osnovama – nezaposlenosti, statusa branitelja i prognanika, obiteljskih povlastica, poreznih olakšica… i kod nekih ta kumulacija ide do nevjerojatnih iznosa.. Teško je održivo da skupina građana koji rade ostvaruju zarade manje od kumuliranih socijalnih naknada, bez obzira po kojoj su osnovi stečene. Na primjer, umirovljeni general ne bi smio imati veća mjesečna primanja od aktivnog generala.
SANJA KAPETANIĆ