Treći hrvatski predsjednik Ivo Josipović, koji 18. veljače preuzima dužnost od Stjepana Mesića, za Vjesnik govori o svim aktualnim temama, ali i svojim prvim potezima na Pantovčaku.

• Već ste dva tjedna izabrani predsjednik i dosta ste aktivni. Je li naporno?
- Ne možete biti predsjednik, a da ne radite i da nije naporno. Predsjedničko mjesto nije ladanjsko, nego traži puno angažmana, puno rada i odgovornosti.

• Uspjela je već buknuti i prva afera o pitanju vašeg osiguranja. U čemu je stvar, znači li to da ne vjerujete MUP-ovim profesionalcima?
- Nije riječ o aferi, ta je situacija dobila dimenzije koje nije trebala. Ja nisam tražio nikog tko nije među tim stručnjacima koje MUP ima, ali sam htio upoznati ljude i sudjelovati u donošenju odluke. I to će tako i biti. Dogovorili smo razumno rješenje, ja sam ljude upoznao i složio se s njihovim angažmanom.

• Dogovoreno je da do inauguracije vaše osiguranje preuzme dio ljudi iz sadašnjeg osiguranja predsjednika Stjepana Mesića, a što će biti dalje?
- Dalje nastavljamo isto tako.

• Što ćete prvo napraviti kad 19. veljače dođete na Pantovčak?
- Volio bih se odmah naći s premijerkom Jadrankom Kosor. Naša je ustavna dužnost da surađujemo na dobrobit Hrvatske. Ja sam tu potpuno otvoren, ispružene ruke i nadam se da će rezultati biti dobri.

• Što će biti tema tog sastanka?
- To će se pripremiti dogovorno, no mislim da će to, naravno, biti zajedničke točke rada. Htio bih da razgovaramo, u prvom redu, o napretku ulaska u Europsku uniju, o borbi protiv korupcije, odnosima sa susjedima i gospodarskom oporavku. To su sve velike teme i trajat će sigurno puno dulje od jednog sastanka, ali to je, recimo, neki dnevni red koji bih volio da raspravimo. Uvjeren sam da i premijerka Kosor ima svoje želje i naravno da ćemo se dogovoriti o temama.
 

• U predsjedničkoj kampanji gotovo su svi kandidati kao jednu od ključnih točaka svog programa isticali rješavanje gospodarskih problema. Što predsjednik države može konkretno učiniti za gospodarstvo?
- Predsjednik nema neposredne ovlasti na gospodarskom planu, ali ima poziciju koja je vrlo specifična. Ima nadležnost usklađivanja rada državnih tijela koja je vrlo općenita i ima različite mogućnosti utjecaja na politiku. Također, želim svim onim prijedlozima koje predsjednik može i smije davati, motivirati transformaciju hrvatskog gospodarstva od uvoznog u izvozno. Mislim da Hrvatska treba određeni oblik reindustrijalizacije, treba promociju onih aktivnosti i gospodarskih djelatnosti u kojima objektivno imamo najviše izgleda, a to su turizam, poljoprivreda i neki aspekti prerađivačke industrije. Svjestan sam da nisam ekspert za gospodarstvo i ne želim biti bahat u smislu da prodajem neke svoje teorije, ali okupit ću neke stručnjake koji nisu vezani ni uz vladu, ni uz politiku. Ljude koji će kroz demokratski postupak formiranja javnog mnijenja pomoći i Vladi da se nađu prava rješenja.

• Hoćete li se kao predsjednik Mesić odazivati pozivima gospodarstvenika?
- Apsolutno ću se odazvati pozivima, ali s očekivanjima koja su jasna. Predsjednik ne može biti menadžer niti marketinški promotor pojedinih firmi. Posebno kad je riječ o nastupu u inozemstvu, učinit ću sve što predsjednik može da se hrvatski proizvodi plasiraju na strana tržišta. To znači i malo tvrđi kriterij u odabiru putovanja u sklopu gospodarske diplomacije. Htio bih da se sa svakog takvog putovanja vratimo, da budem slikovit, s ugovorom u torbi.

• Predsjednik Mesić se često žalio da on svojim putovanjima otvara vrata, ali da tad sve stane. Tko je zakazao?
- Često je gospodarstvo bilo nedovoljno pripremljeno za takve pothvate. Najbolji primjer je hrvatsko-kineski gospodarski forum na koji su predsjednik Mesić i Vlada doveli kineskog predsjednika, jednog od najmoćnijih ljudi na svijetu, te gomilu gospodarstvenika. Održan je krasan skup, no rezultat je bio relativno skroman. Takve velike stvari treba otvarati onda kad ste spremni i kad ih možete iskoristiti jer ispaliti jedan ćorak te vrste ozbiljan je problem za svaku državu, kad je vjerodostojnost u pitanju.

• Koga ćete voditi na putovanja?
- Apsolutno one ljude koji imaju što prodati. One koji imaju proizvode i usluge te realne kontakte i mogućnosti da se plasiraju na strana tržišta.

• Kako konkretno mislite sudjelovati u kreiranju vanjske politike?
- Imam neka vanjskopolitička stanovišta, usklađivat ću ih s Vladom, a tu su i određena imenovanja. Stalni razgovor s Vladom, ali i oporbom, budući da je predsjednik jedna vrsta sidra, bit će način utjecaja na vanjsku politiku.

• Ovih su se dana pojavila medijska nagađanja da predsjednik Mesić planira svoje suradnike zbrinuti u diplomaciji. Što vi mislite o tome?
- Ne znam što će napraviti predsjednik Mesić. U svakom slučaju, ja ću imati neku svoju ekipu, dijelom će to biti oni koji sad rade tamo, ali bit će i novih ljudi.

• Znači, dio njegovih ljudi ostaje u vašem timu?
- Da, bit će i toga. Kontinuitet je uvijek dobro došao.

• Spominje se često savjetnički dvojac Siniša Tatalović i Budimir Lončar, znači li to da oni ostaju na Pantovčaku?
- O tome ćemo 19. veljače.

• Najavili ste racionalizaciju Ureda predsjednika. Što konkretno planirate?
- Racionalizaciju u smislu efikasnijeg obavljanja poslova. Počeo sam proučavati organizaciju i financije Ureda i budući da želim malo moderniji pristup i način rada, komunikaciju sa svijetom i hrvatskom javnošću na moderniji način, naravno da će tu biti određenih modifikacija. No, suprotno onome što se misli, Ured predsjednika ne grca u novcu. Najveći dio novca troši se na plaće zaposlenika i relativno ga je malo za druge vrste aktivnosti. Mogu reći samo da nitko neće ostati bez posla, nikoga neću tjerati na cestu. A hoće li u sklopu tih reorganizacija netko s jednog otići na drugo mjesto, pitanje je funkcionalnosti. Često je popularno reći da ćeš nešto srezati i smanjiti, no treba voditi računa da Ured ostane funkcionalan.

• Sadašnjem predsjedniku prigovaraju da nije uspio zadržati neku srednju poziciju, da je otišao previše lijevo. Kako ćete se vi postaviti?
- Svi imamo neke svoje svjetonazore. Uostalom, kod nas to pitanje lijevo, desno, nije uvijek baš do kraja profilirano i imamo dosta nekonzistentne politike. Ja ću se nastojati voditi nadležnostima predsjednika. One vrijednosti za koje ću se zalagati su, vjerujem, europske, ali imaju i određene aspekte socijalne osjetljivosti. To je milje iz kojeg dolazim i ja svoj svjetonazor ne mogu promijeniti te ću u okviru toga propitivati i tražiti da se razgovara o pravima radništva, dakle svih zaposlenika. U Zakonu o radu imamo relativno visoki standard prava zaposlenika, međutim, u praksi se to drastično krši, a efikasnost zaštite je vrlo niska. Prema tome, nastojat ću s Vladom i nadležnim institucijama poraditi na tome da zaštita radničkih prava bude primjerena. Često poslodavci kažu da je tih prava previše, no, to je jedna stvar, a druga je da se ona prava koja su propisana, moraju poštivati.

• Svi se slažu da je u državi potreban konsenzus o bitnim pitanjima kao što su ulazak u EU ili borba protiv korupcije, no, je li sazrelo vrijeme da dvije najveće stranke uistinu i naprave iskorak prema tom konsenzusu?
- Naravno da je kad je riječ o ulasku u EU i pitanjima izlaska iz gospodarske krize te borbi protiv korupcije, nužan konsenzus dviju najjačih parlamentarnih stranaka HDZ-a i SDP-a, ali to je nedovoljno. I izvan stranaka i stranačke politike događaju se važne stvari koje se reflektiraju na politiku. Stoga mislim da je, primjerice, važno da se krene sad, a ne deset dana prije referenduma, na ozbiljno formiranje proeuropskog javnog mnijenja. Krajnje je također vrijeme da se uz represivne akcije policije i Državnog odvjetništva, gradi jedna drukčija, antikorupcijska klima u glavama ljudi. Krajnje je vrijeme i da se, kad je riječ o budućnosti Hrvatske, grade mehanizmi koji vode prema kompromisu rada i kapitala i prema boljitku i efikasnosti gospodarstva. S druge strane, na vanjskopolitičkom planu izdvojio bih nužnost dobrih odnosa sa susjedima jer je to pitanje naše nacionalne sigurnosti i daljnjeg uspješnog gospodarskog razvoja budući da su to tržišta na kojima imamo dobru priliku i treba ju iskoristiti.

• Jeste li već izašli iz SDP-a?
- Vrlo je jasno određeno, predsjednik iz stranke izlazi prije stupanja na dužnost. Tad mora obavijestiti Sabor da je izašao iz nje. No, ja sam se već oprostio od kolega iz SDP-a na nedavnoj sjednici Glavnog odbora. To je bio posljednji stranački skup prije preuzimanja dužnosti predsjednika, na kojem sam sudjelovao. Zahvalio sam im na velikoj podršci koju sam imao u kampanji i na, rekao bih, određenoj samozatajnosti koju je vodstvo stranke pokazalo otvarajući mi medijski i politički prostor u kampanji i to je bio veliki doprinos izbornoj pobjedi.

• Slažete li se s tvrdnjom da SDP stalno zaziva prijevremene izbore i koliko su oni realna opcija?
- Glavnoj opozicijskoj stranci ne može se zamjerati što želi srušiti vladu, pa to je priroda politike u svim demokratskim zemljama. Naravno, stvar je procjene koliko je to načelno dobro za SDP, pa i za Hrvatsku. Vidjeli smo, u SDP-u vode računa o balansu interesa. Ali, ja sam izašao iz stranačke politike i ne bih se upuštao u te stvari. Nastojat ću pomoći u suradnji koliko god bude moguće, ali vodstva dviju stranka moraju ocijeniti dokle ta njihova suradnja može ići i što je onaj minimum koji osigurava izlazak iz krize jer je to u ovom trenutku glavna tema.

• Kako će izgledati vaša buduća suradnja sa Zoranom Milanovićem?
- Odlično će izgledati. On je predsjednik najjače opozicijske stranke, a opozicija je isto dio političkog sustava i sustava odlučivanja, a predsjednik Republike je, kažu, sidro u političkom životu. Ja ću, naravno, kontaktirati s premijerkom i strankama vladajuće koalicije, ali i s opozicijskim strankama.

• U kampanji ste bili dosta kritični prema obavještajnim službama.
- Ne, nego prema paraobavještajnima. Sigurnosne službe su puno napravile na svojoj profesionalizaciji. Moja je kritika išla prema podzemnom dijelu obavještajne zajednice koji je nastavio djelovanje i nakon što formalno više nije njezin dio. Nezakonito prikupljaju podatke, podmeću, i mislim da su dobrano zašli u kriminalnu sferu. Tražit ću da se to raščisti.

• Smatrate li da ćete moći poboljšati odnose sa susjedima, prvenstveno Srbijom?
- Da. Mislim da svi moramo shvatiti da je rat završio. Naravno da su moralne i političke konzekvence jasne. I moralne poruke koje iz toga proizlaze moraju biti jasne i transparentne. Mora ojačati ta svijest da su dobri odnosi sa svim susjedima, pa i sa Srbijom dio gradnje naše nacionalne sigurnosti te otvaranja novih tržišta za razvoj gospodarstva. Dosta sam razgovarao s gospodarstvenicima koji su tražili da se otvori suradnja i tržišta te da ta gospodarska aktivnost profunkcionira.

• Kako u tom smislu gledate na nedavnu izjavu predsjednika Mesića o slanju vojske na posavski koridor ako Republika Srpska raspiše referendum o odcjepljenju?
- To je bila jedna neformalna izjava ne baš do kraja jasnog sadržaja i ja to nisam komentirao. Osobno ne razmišljam ni o kakvim vojnim opcijama.

• Ostavlja li predsjednik Stjepan Mesić sad vama rješavanje tih vrućih krumpira?
- Rezultati dvaju mandata predsjednika Mesića su pozitivni, a da se sad kvačimo za neku usputnu izjavu, mislim da nema previše smisla. U Ured ulazim 18. veljače i na meni je da napravim najbolje što mogu.

• Predsjednik Srbije Boris Tadić poručio je da neće doći na vašu inauguraciju. Hoćete li ga pozvati u službeni posjet Zagrebu?
- Kad dođe za to vrijeme, sigurno hoću, ali, evo, sad je pozvan na inauguraciju i volio bih da dođe. Ne bih volio da se problemi koje Srbija ima s Kosovom prelamaju na našim odnosima.

• Kako gledate na Tadićev odnos prema BiH i činjenicu da podupire Republiku Srpsku?
- To je politike Srbije. Osobno mislim da je Daytonski sporazum na neki način potrošen i da su nužne ustavne promjene. Smatram da Hrvatska treba potaknuti takve promjene i u to treba ući bez predrasuda. Treba voditi računa o tome da je opravdani interes Hrvatske da stane uz hrvatski narod u BiH, ali i da vodi računa o suverenosti te države. To je vrlo osjetljiva granica dokle se smije ići, a da se ne zadire u unutarnje stvari druge države. Ono što vidim kao problem jest da ni u okviru hrvatskog korpusa ne postoji jedinstveni stav kako bi trebala izgledati BiH. Mislim da bi Hrvatska trebala inzistirati na jednakopravnosti svih naroda i svih pojedinaca. Po daytonskom modelu, Hrvati nisu u potpuno ravnopravnom položaju. Znamo da nema mehanizma da spriječe neke odluke koje smatraju suprotnim svojim vitalnim interesima. Mislim da postoji dobra volja te da ju treba artikulirati i mislim da je svima u interesu, najprije Bosni i Hercegovini, a onda i svima u regiji, da BiH bude stabilna i prosperitetna te neovisna i funkcionalna država. Ja im to uistinu želim, ali tome moraju sami dati najveći doprinos jer sve što bi se nametalo izvana ne bi bilo dobro.

• Koliko je realno povlačenje međusobnih tužbi Hrvatske i Srbije?
- Ovisi o razvoju događaja. Hrvatska tužba nastala je u vrijeme kad Srbija nije surađivala u pogledu vrlo važnih stvari, primjerice pronalaženja zatočenih i nestalih, povrata otetog kulturnog blaga te kažnjavanja ratnih zločina. Oni u to vrijeme nisu surađivali s Hagom i nisu sami procesuirali zločine, no, od tada su uslijedile mnoge pozitivne promjene. Konačnu odluku o povlačenju, odnosno nepovlačenju treba donijeti onda kad se vidi kakva je daljnja sudbina tih napora. Mislim da treba napraviti još dosta stvari da bismo rekli kako tužba nije sama sebi svrhom, da rješavamo probleme i da ona nam ne treba. Vidio sam neke naslove koji sugeriraju kako će se tužba povući gotovo pa ovog trenutka, no ja bih tu bio puno oprezniji i te interpretacije nisu dobre.

• Premijerka Jadranka Kosor uspjela je izgladiti probleme sa Slovenijom, vidite li vi sebe kao nekoga tko će izgladiti stvari sa Srbijom?
- To je zajednički posao i ja zaista vidim vanjsku politiku kao sukreaciju Vlade, odnosno premijerke, Ministarstva vanjskih poslova i predsjednika. Želim pomoći svugdje gdje mogu i mislim da je zaista nacionalni interes imati što bolje odnose sa susjedima. Ta politika stalnog pumpanja sporova nije dobra i šteti Hrvatskoj.

• Tko je najodgovorniji za pogoršanje odnosa sa Srbijom?
- To je često splet okolnosti. Neki put su u pitanju različiti interesi, recimo pitanje Kosova. Srbija ne priznaje Kosovo, Hrvatska ga je priznala i mora se prema njemu ponašati kao prema suverenoj državi. Može se, naravno, pritom paziti da se ne iritira Srbiju, ali to ne može uvjetovati hrvatski položaj u međunarodnoj zajednici.

Ivana Knežević