ZAGREB, 10. rujna - Najnovija inicijativa o integriranju Balkana, koja je potekla od ministra vanjskih poslova Njemačke Joschke Fischera, ne iznenađuje dr. Matu Granića, predsjednika oporbene stranke Demokratskog centra.
'Mene to ne iznenađuje. O takvim sam inicijativama više puta javno govorio te, primjerice, i prije dva tjedna na konferenciji za novinare', izjavio je Mate Granić za Vjesnik.

• U čemu se najnovija Fischerova inicijativa razlikuje od dosadašnjih?
- Novost ove inicijative je u tome što dolazi od ministra vanjskih poslova Njemačke, ali i u tome što je objavljena na neformalnom sastanku ministara Europske unije. Taj je prijedlog zasad u obliku non-papera, sad je, dakle, u fazi razmatranja, odnosno davanja mišljenja. Znakovito je da je talijanski ministar Renato Ruggiero rekao da je u tom smislu stigla potpora Velike Britanije, Francuske te američkog državnog tajnika Colina Powella.
Svakom ozbiljnom političaru bilo je jasno da će se ovakva inicijativa pojaviti. Osvrnemo li se unatrag, naime, očigledno je da je ona na tragu prijedloga nekadašnjega posebnoga izaslanika EU-a za Balkan Carla Bildta, te ljetošnje inicijative triju zastupnika CDU-a u njemačkom Bundestagu, na čelu s Karlom Lamersom, bivšim predsjednikom vanjskopolitičkoga odbora u Bundestagu. Tu su zatim i svojevrsne balkanske inicijative europskoga posrednika za Federaciju BiH, Christiana Swartz-Schillinga te talijanskoga ministra vanjskih poslova Renata Ruggiera.
 

• Zbog čega se javila još jedna inicijativa koja uključuje i Hrvatsku?
- Inicijativa nije pokrenuta zbog toga što netko ne voli Hrvatsku, odnosno zbog toga što se sprema kakva zavjera protiv nje. Glavni razlog tome je, naime, to što je međunarodna zajednica frustrirana događanjima na jugoistoku Europe, zbog nedostatka napretka u sklopu Pakta o stabilnosti, te zbog toga što je u Makedoniji izbio rat.
Nadalje, međunarodni su čimbenici frustrirani stanjem na Kosovu, te time što se ne rješava pitanje odnosa Srbije i Crne Gore. Sama Srbija je, pak, nestabilna. Uz to, nema očekivanoga napretka u BiH, a demokracija, kao uostalom i gospodarstvo u Albaniji, krhki su.

• U kakvom je odnosu Fischerova inicijativa prema regionalnom pristupu EU-a, od 27. travnja 1997.?
- Kad je u veljači 1997. regionalni pristup predstavljen na razini petnaestorice, a zatim službeno prihvaćen u travnju te godine, znakovito je da Hrvatska nije konzultirana. Nije zanemariva ni činjenica da je tip Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) prihvaćen upravo za njemačkoga predsjedanja EU-om - i opet bez konzultiranja Hrvatske. Iz toga proizlazi da bi u Uniji mogla 'proći' i najnovija ideja, unatoč tome što se nije konzultiralo s pojedinim zemljama u regiji. Valja, naime, imati na umu da ju je u javnost iznio njemački ministar vanjskih poslova.

• Hrvatska se uporno suprotstavlja takvim idejama. Kako spriječiti da taj non-paper postane službenim dokumentom EU-a?
- Hrvatska je propustila voditi aktivnu politiku prema jugoistoku Europe. U zadnjih šest mjeseci nema nikakvih inicijativa spram BiH, kako bi se rješavala otvorena pitanja. Politika tipa 'ne načiniti pogrešku prema BiH' nije dovoljna. Što se pak tiče odnosa sa SRJ, nije bilo nikakvih službenih sastanaka na razini ministara. Nakon nespretne, ali dobronamjerne inicijative hrvatskoga predsjednika za Makedoniju, s hrvatske strane nije bilo ozbiljnih inicijativa u tom pogledu, koje bi se uskladile s naporima međunarodne zajednice. Hrvatska je pasivna i u pogledu situacije na Kosovu, u Crnoj Gori i Albaniji.
Drugim riječima, Hrvatska se nije nametnula kao važan mehanizam stabilnosti u regiji. Osobno sam upozorio da će proći vrijeme medenoga mjeseca s međunarodnom zajednicom. To se i dogodilo nakon šest mjeseci, a u međuvremenu je u Beogradu došlo do promjene vlasti i izručenja Slobodana Miloševića Haagu.

• Odnose s EU-om Hrvatska regulira na temelju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA). Čemu onda još dodatne inicijative?
- Točno, ali Hrvatska je morala iskoristiti činjenicu o postojanju SAA. Taj se Sporazum, naime, sastoji od dva elementa: pridruživanja i stabilnosti kroz regionalnu suradnju. Hrvatska je morala snažnije raditi, osobito na regionalnoj suradnji, i to na bilateralnoj osnovi, kako bi bio prepoznat takav oblik suradnje na bilateralnim temeljima. To, uostalom, i propisuje SAA. Time bi hrvatska politika bila jača i vjerodostojnija.
Vinka Drezga