• Gospođo Ferić-Vac, recite što se važno dogodilo na zasjedanju Skupštine Vijeća Europe?
– Za naše su izaslanstvo bila najvažnija ona pitanja o kojima smo mi izvještavali, a to je bila primjena Pakta o stabilnosti, školski program u BiH i razgovor o povjereniku za djecu. Sudjelovali smo i u raspravi o zaključku da se uspostavi povjerenik za djecu u Europi. Riječ je o povjereniku koji će posebno skrbiti o tome provode li se konvencije o zaštiti prava djeteta na svim razinama - od zdravstva, prava na školovanje..., zapravo prava na dostojan život. Podnesen je i izvještaj o izborima u Hrvatskoj koji je bio korektan, što smo unaprijed znali. Središnja je tema bila Čečenija, odnosno Rusija. Vijeće Europe je, kao što je poznato, prihvatilo vjerodajnice nove ruske delegacije, ali joj je uskratilo pravo glasovanja, zbog čega je ruska delegacija napustila zasjedanje.

• Koje su zemlje inzistirale na tome?
– Ne može se reći da su inzistirale neke zemlje, nego je stvorena klima da je to jedini način da se upozori kako se događanja u Čečeniji ne mogu tolerirati. Odluka je donesena na prijedlog nekoliko grupa i nekoliko pojedinaca.

• Koliko je zapravo Europa zabrinuta za položaj Čečena i situaciju u Čečeniji?
– Europa je sigurno zabrinuta za položaj svake grupacije, ali je zabrinuta i za stabilnost. Bude li Rusija svaki svoj pojedini dio – da ga ne nazovem ni republikom, ni autonomnom oblasti, ni državom – tretirala jednako kako je to činila u Čečeniji, ugrozit će opstanak pojedinih naroda i etničkih zajednica.
 

• Je li odnos prema Rusiji principijelan, ili je možda riječ o ispipavanju Putinove politike prema Zapadu?
– Odnos Europe uopće i svih svjetskih čimbenika prema Rusiji je vrlo kompleksan, jer je riječ o zemlji velikih prostranstava, o zemlji još golemih nuklearnih potencijala itd., i tu sve instance pokušavaju uspostaviti odmak i ravnotežu u pristupu. U svakom slučaju, šansa novoj delegaciji ruske Dume na parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe je uskraćena. Argumentiralo se da je to nova delegacija, ali i da je Putinova, za kojeg se zna da je čovjek čvrste ruke i da je dobio izbore na čvrstom stavu prema Čečeniji.

• Kako se skupština Vijeća Europe očitovala prema Austriji?
– Govorilo se o sankcijama i potezima Europske unije i o tome da je Heiderova stranka ksenofobična. Razmatralo se pitanje monitoringa, za koji je rečeno da u ovom trenutku ne bi pokazao ništa bitnog. Ali, u času kada se Austrija dogodine nađe pred komunalnim izborima, konkretno Beč, moći će se govoriti i o monitoring misiji. Onda će sasvim sigurno na red doći sve ksenofobične pojave u austrijskoj službenoj politici, a jedna od bitnih točka te politike je protivljenje proširenju Europske unije.

• Što je rečeno o Srbiji i Miloševiću?
– U kontekstu događaja, demokratizacije i Pakta o stabilnosti, rečeno je da je to područje i dalje nestabilno. A s obzirom na događanja u Crnoj Gori, govoreno je o Miloševićevoj nepredvidljivosti.

• Dokle je stiglo ostvarenje Pakta o stabilnosti i koliko će u budućnosti od njega koristi imati Hrvatska? Ne mislim pritom samo na pomoć koju smo dobili.
– Pakt o stabilnosti pokazuje svoju dobru stranu - ne možemo zaobići dobru gestu donatorske konferencije u Bruxellesu. No, Pakt o stabilnosti je, kako kaže i Sarajevska deklaracija, »vlasništvo zemalja kojih se tiče i o njihovoj međusobnoj suradnji će ovisiti hoće li ispuniti očekivanja«. Znači, hoće li donijeti stabilnost u regiju, određenu propulzivnost regije i hoće li tako povezati kružnim tokom zemlje koje su obuhvaćene Paktom o stabilnosti.

• Unatoč hrvatskom protivljenju carinskoj uniji zemalja bivše Jugoslavije, Prodi ne odustaje. Kako će to završiti?
– Pakt o stabilnosti je započeo, ima svoju budućnost i doći će u svoja teža vremena implementacije no što su bila i u samom početku, pa će se sasvim sigurno i Europska komisija ili Prodi, kao njen najistureniji čovjek u ovom trenutku, morati odnositi realnije. Zemlje koje će prihvatiti Pakt o stabilnosti imat će snage postaviti i svoje zahtjeve. To je jedna od vizija. Takvih je vizija bilo više, ali od vizija se ne živi, nego od onoga što donosi život. A život sigurno više neće donijeti nikakvu uniju sa Srbijom, neovisno o tome je li Milošević na vlasti ili nije. Jednostavno, ne postoje preduvjeti za tako što. No, nužno je shvatiti da je stabilnost u regiji stabilnost ne samo pojedine zemlje, nego i njoj susjednih zemalja.

• Kakav je položaj Hrvatske sada u odnosu na ranije?
– Hrvatska je sasvim sigurno izronila iz goleme izolacije. Od Hrvatske se mnogo očekuje i Hrvatska je na dobrom putu da međunarodna zajednica na hrvatskom primjeru i podržavanju mjera koje hrvatska Vlada i Predsjednik poduzimaju pokaže u regiji da se s demokratskim snagama može ići dalje. Hrvatska je svojevrstan test za razvoj događaja u BiH, a kasnije i u Srbiji.

• Zar je doista moguće da promjena vlasti u Hrvatskoj toliko može promijeniti politiku prema Hrvatskoj? Je li tu riječ o još nečemu?
– Promjena vlasti donosi promjene u Hrvatskoj, pa slijedom toga i promjene u demokratizaciji. Čak i da je neka druga garnitura došla na vlast, a koja bi poduzela demokratske promjene i otvorila se nedvosmisleno prema određenim krupnim pitanjima koja su bila zatvorena i o kojima se Hrvatska nije izjašnjavala, onda bi se međunarodna zajednica i prema toj drugoj vlasti drukčije ponašala.

• Dosta je onih koji će reći da je sve to zato što su na vlasti u Europi većinom socijaldemokrati i liberali, kao i u Hrvatskoj?
– U europskom Parlamentu socijalisti nemaju većinu, a odnos europske unije prema Hrvatskoj je ipak pozitivan. Dakle, nisu u pitanju samo pojedine zemlje, nego je u pitanju Europa koja očekuje od Hrvatske da slijedi demokratske procese koji su se ranije počeli odvijati i u Sloveniji i u Mađarskoj, kako bi se što prije približila preduvjetima za ulazak u Europsku uniju. Znači, nije odlučujuća socijalistička grupa ili socijaldemokracija.

• Odmah nakon Strasbourga bili ste i na zasjedanju Savjeta socijalističke Internacionale u Bruxellesu. Što je sada dominantno u programu socijalističke Internacionale? Što je govoreno o Hrvatskoj?
– Na nedavnom zasjedanju Savjeta krenulo se s velikom akcijom vezanom uz četiri temeljne teme koje će sve socijaldemokratske stranke u svijetu provoditi u svojim zemljama, u svojim stranačkim okvirima. To su otpis duga siromašnim zemljama i zemljama u razvoju, borba protiv siromaštva u Europi, borba protiv nasilja nad ženama i zauzimanje za ukidanje smrtne kazne. To su teme koje će Internacionala, posredovanjem članica i Vlada na neki način provoditi i sugerirati kako to činiti. Osim toga, Felipe Gonzales je podnio izvještaj o općoj globalizaciji, koji ćemo i mi proučiti kao pogled u novi milenij. Jer, sve posljedice globalizacije ne možemo sagledati.
Što se tiče Hrvatske i jugoistočne Europe, razgovaralo se o tome koje se mjere poduzimaju za zaustavljanje porasta broja nezaposlenih, što se poduzima u ostvarenju slobode medija i demonopolizacije HRT-a. Govorilo se i o otvaranju prostora transparentnosti u čitavu društvu i kako se nova vlast odnosi prema poznatim i nepoznatim slučajevima korupcije te kako će se nositi s tim.
ANDRIJA TUNJIĆ