Mate Granić |
|---|
 |
MATE GRANIĆ, PREDSJEDNIK HRVATSKOGA DEMOKRATSKOG CENTRA, GOVORI O SVOJOJ ULOZI U ANGAŽIRANJU AMERIČKOG ODVJETNIKA DAVIDA RIVKINA Rivkin gotovo isključivo govori o ugovoru i aneksima koji su dogovoreni s Ministarstvom vanjskih poslova i koje sam ja potpisao, što i ja potvrđujem i ništa tu ne skrivam, a uporno prešućuje svoju suradnju u posljednjih godinu dana, u kojima je i naplatio najveći dio svojih honorara. Dok uporno i naširoko govori o suradnji i kontaktima sa mnom, za koje i danas tvrdim kako su bili opravdani i korisni, istodobno gotovo prešućuje svoju suradnju i kontakte s Ljerkom Mintas-Hodak, Zvonimirom Šeparovićem i Markicom Rebićem i drugima s kojima je intenzivno surađivao u posljednjih godinu dana, što vjerojatno ne radi slučajno
“Stranka smo koja odbija svaki radikalizam, i desni i lijevi, mi nijednim svojim potezom nećemo destabilizirati političku scenu.”
“Apsolutno ne želimo frakcijske sukobe iz HDZ-a prenijeti u Demokratski centar.”
tekst Jesu li vam bivše stranačke kolege iz HDZ-a počeli činiti život nemogućim, kako su i obećali?
- Ne mogu reći da to čine svi moji bivši stranački kolege, jer sam s najvećim brojem u vrlo korektnim odnosima, s nekima i u prijateljskim, pa i u vrhu stranke, međutim jedan dio ih to radi. Ako se analizira tisak, specijalno jedan tjednik, ako se analiziraju podmetanja s odvjetnikom Rivkinom, te odbijanje plaćanja računa iz moje predsjedničke kampanje, onda se sve to sasvim sigurno može povezati s njima.
* Zbog visine honorara isplaćenih odvjetniku Davidu Rivkinu i prikrivanja tko je sve s njim i njegovom tvrtkom potpisivao ugovore o suradnji, rodila se sumnja kako je i netko iz Hrvatske naplatio proviziju za te ugovore. Je li to moguće? Ne nastoji li se, stalnim isticanjem kako ste prvi potpisnik ugovora s Rivkinom, sumnja usmjeriti prema vama?
- Doista se radi o velikom honoraru. No, sigurno je kako se u čitavoj priči žele pomiješati dvije jasno odvojene stvari. Gospodin Rivkin govori samo o suradnji sa mnom, a ja kažem da je ta suradnja od 1996. do 1998. godine bila dobra, legitimna, u interesu hrvatske države i da je to bio lobistički ugovor kakve imaju tranzicijske zemlje s nekom od američkih odvjetničkih kuća. Ugovor koji sam potpisao bio je u granicama američkih standarda, a i s poslovima koje je za nas obavljala Rivkinova tvrtka bili smo zadovoljni.
LOBISTIČKI POSLOVI
* Koje ste poslove ugovorili i zašto?
- Nakon Oluje, koncem 1995. godine, naše veleposlanstvo u SAD-u, koje je tada vodio g. Šarčević, a poslije preuzeo g. Žužul (Miomir Žužul), predložilo je da angažiramo jednu američku odvjetničku kuću za poslove lobiranja. Uz suglasnost predsjednika Tuđmana i Vlade, ja sam kao ministar taj prijedlog prihvatio i angažirali smo odvjetničku tvrtku Hunton Williams. Tada ju je vodila gospođa Paula Dobriansky, koja je bola pomoćnica državnog tajnika u Bushovoj administraciji. U toj je tvrtki radio i g. Rivkin. Oni su radili klasične lobističke poslove. Kad bi netko od nas, predsjednik države, predsjednik Vlade, ili ja kao ministar vanjskih poslova dolazio u SAD, njihov je zadatak bio da organiziraju press-konferencije, recimo u National Press Clubu, sastanke s američkim medijima, recimo doručke s uredništvom New York Timesa, Washington Posta i drugima, te intervjue na CNN-u ili nekoj drugoj američkoj TV-kući. Uz te poslove radili su i na ugovorima oko Luke Ploče, oko sub poene ministru Šušku (Gojko Šušak), na povezivanju s nekim američkim gospodarskim tvrtkama, te su pomagali našem veleposlanstvu u organiziranju razgovora u Kongresu i Senatu. I sve što o tim poslovima govori gospodin Rivkin, točno je i ja se s time slažem.
* Koliko su ti poslovi stajali?
- Ne znam sasvim precizno jer nemam papire kod sebe, ali mislim da je godišnja cijena bila od 250 do 500 tisuća dolara. Radilo se o standardnom ugovoru o kojemu je pregovaralo naše veleposlanstvo, a koji nam je, nakon tih pregovora, spomenuta odvjetnička tvrtka ponudila i mi smo ga mogli prihvatiti ili odbiti. Mi smo ga prihvatili i bili smo zadovoljni s obavljenim poslovima, jer su bili korisni za Hrvatsku. Posljednji smo put ugovor produžili početkom ljeta 1998. godine. U rujnu iste godine zadnji sam put i službeno kontaktirao s gospodinom Rivkinom. Bilo je to na jednom ručku u vrijeme zasjedanja Opće skupštine UN-a. Za vrijeme tog mog boravka u New Yorku razgovarao sam i s gospođom Madeleine Albright, koja je tada uputila neke poruke predsjedniku Tuđmanu, a ključna je bila o nužnosti suradnje s Haaškim sudom. Nakon toga je došlo do odlaska Hrvata iz BiH u Haag i tada je Ministarstvo obrane počelo angažirati gospodina Rivkina i za pomoć domaćim odvjetnicima u obrani Hrvata iz BiH pred Haaškim sudom. I ta je suradnja bila legitimna, ali ja u njoj nisam sudjelovao i o njoj sam saznao mjesec ili dva nakon što je ugovorena.
RADIKALNI STAVOVI
* Jesu li Ministarstvo obrane i gospodin Rivkin potpisali ugovor o suradnji?
- Ja to ne znam.
* Je li moguće da je suradnja samo proširena na temelju ugovora koje ste vi potpisali?
- Ne, to je bio poseban dogovor i mislim da je išao preko mostarskog Centra za pomoć optuženima pred Haaškim sudom. Od tog trenutka, osim jednog sastanka u Vladi kojim je predsjedavao gospodin Ramljak, nisam kontaktirao s gospodinom Rivkinom niti sam ga vidio. Od tada je on imao druge partnere za suradnju. Njegovi su partneri bili gospođa Ljerka Mintas Hodak, gospodin Zvonimir Šeparović, Ministarstvo obrane i gospodin Markica Rebić. On je viđao i gospodina Pašalića, te ministre obrane, od Gojka Šuška, preko Hebranga do Miljavca (Andrija Hebrang, Pavao Miljavac), ali su mu partneri bili Ljerka Mintas Hodak, Zvonimir Šeparović i Markica Rebić. No, mimo angažiranja gospodina Rivkina u obrani optuženih Hrvata iz BiH, među nama u državnom vrhu koji smo svojim funkcijama bili angažirani oko suradnje s Haaškim sudom došlo je do velikih razlika u mišljenju i stavovima o toj suradnji. Gospođa Mintas-Hodak, uz potporu Ivića Pašalića, Markice Rebića te Zvonimira Šeparovića zagovarala je tvrde radikalne stavove u odnosima s Haaškim sudom.
* Koje su stavove konkretno zastupali?
- Polazište im je bilo kako se ne smije dopustiti kriminaliziranje Domovinskoga rata, iako nitko nije ni doveo u pitanje legitimitet naših vojno-redarstvenih akcija. No, na temelju tog stava inzistirali su da se nijedan dokument o tim akcijama ne smije dati Haaškome sudu. Predlagali su i podnošenje tužbe protiv Jugoslavije zbog genocida i agresije na Hrvatsku kako bi se do okončanja tog procesa pred Međunarodnim sudom pravde zaledili svi odnosi s Međunarodnim kaznenim sudom za ratne zločine. Iz više sam razloga bio protiv toga, a temeljni je bio taj što je bilo posve jasno da ta tužba sigurno neće zaustaviti Haaški tribunal u njegovu radu, a mogli smo očekivati i protutužbu Jugoslavije, zbog čega bismo bili uvučeni u dugotrajne procese koji puno koštaju i u koje se upuštamo poslije toliko vremena, nakon Oluje i nakon sporazuma o normalizaciji odnosa. Razišli smo se i oko zahtjeva za izručenje Mladena Naletilića Tute, pri čemu sam zagovarao poštivanje procedure utvrđene Ustavnim zakonom o suradnji s Haaškim sudom. Gospodin Rivkin je tada tvrdo bio na strani Ljerke Mintas Hodak, a poslije i Zvonimira Šeparovića. I ne samo da ih je podupirao nego je zastupao i najradikalnije prijedloge, koje smo odbacivali ja, Ramljak, prije i Miroslav Šeparović, Ivo Josipović i drugi. Unatoč svemu, gospodin Rivkin je angažiran, poslije čak i kao naš agent pred Međunarodnim sudom pravde u procesu protiv SRJ, što je presedan, jer nije uobičajeno da se za te poslove angažiraju strani državljani. Pritom je gospođa Mintas-Hodak s Rivkinom dogovorila, te predložila Vladi, a Vlada prihvatila, da se Rivkina plaća prema usluzi i mjesečno ispostavljenim računima o obavljenom poslu. I moram reći da nitko nije imao ništa protiv toga. Dakle, bilo je političkih razlika, a nije ih bilo oko načina plaćanja gospodina Rivkina. On je s novim partnerima u Hrvatskoj radio koliko je radio i vjerujem da je to i naplatio prema američkim standardima i standardima svoje tvrtke. To jesu veliki troškovi, ali su nastali u posljednjih godinu i pol dana suradnje s Ljerkom Mintas Hodak, Zvonimirom Šeparovićem i Markicom Rebićem i oni nemaju nikakve veze s ugovorima potpisanim s Ministarstvom vanjskih poslova, a on uporno govori samo o njima.
ZNAKOVITA ŠUTNJA
* Zašto to radi?
- Zato što je apsolutno bio u funkciji ove skupine za koju je radio posljednjih godinu dana.
* Je li moguće da i on pokušava prikriti problematične dijelove ugovora ili, pak, mogućnost da je i netko u Hrvatskoj osim njega naplatio svoj dio angažmana u poslovima koje je on ugovorio i obavio?
- Ja to ne mogu tvrditi, jer o tome ništa ne znam i nemam nikakvih dokaza i sumnji da je bilo spornih naplata obavljenog posla.
* Jesu li, međutim, mistificiranje ugovora i zamagljivanje naplate devet milijuna dolara honorara, pri čemu se i vas proziva kako zaboravljate svoju ulogu pri Rivkinovu angažiranju, ipak dio scenarija kojim se s jedne strane nešto skriva, a s druge se želi nešto sasvim drugo postići?
- Dojam je kako se doista radi o tome, jer Rivkin gotovo isključivo govori o ugovoru i aneksima koji su dogovoreni s Ministarstvom vanjskih poslova i koje sam ja potpisao, što i ja potvrđujem i ništa tu ne skrivam, a uporno prešućuje svoju suradnju u posljednjih godinu dana, u kojima je i naplatio najveći dio svojih honorara. Dok uporno i naširoko govori o suradnji i kontaktima sa mnom, za koje i danas tvrdim kako su bili opravdani i korisni, istodobno gotovo prešućuje svoju suradnju i kontakte s Ljerkom Mintas Hodak i drugima s kojima je intenzivno surađivao u posljednjih godinu dana, što vjerojatno ne radi slučajno.
* Je li na taj način odaslana poruka javnosti kako ste svi isti, samo što se neki od vas pokušavaju sada “oprati” od suradnje s njim, a on vas, eto, tek podsjeća kako ste i vi dio priče o njegovu angažiranju?
- Upravo se o tome radi, jer jedan potpuno čisti ugovor i poslovnu suradnju nastoje uplesti i povezati s ugovorima i suradnjom koje iz meni nepoznatih razloga izbjegavaju transparentno predočiti javnosti i novoj vlasti. To je dio mehanizma zagorčavanja života, s čime su nam prijetili kad smo napustili HDZ, a što provode i izbjegavanjem plaćanja moje predsjedničke kampanje, iako je Predsjedništvo HDZ-a o tome donijelo odluke i preuzelo obveze.
PRITISCI SE POJAČAVAJU
* Da li se to “zagorčavanje života” intenzivira otkad ste počeli osnivati organizacije svoje nove stranke i je li to znak kako ste pritom uspješni, pa i u pridobivanju znatnijeg broja članova HDZ-a?
- Mi smo još uvijek stranka u osnivanju, još uvijek nismo održali nijedan javni skup, tek smo se na nekoliko konferencija za novinare predstavili javnosti, a već nas istraživanja javnog mnijenja registriraju kao stranku koja ima gotovo četiri postotnu podršku anketiranih, dok HDZ dobiva 7,4 posto. Istodobno, nitko od čelnika HDZ-a ne dobiva više od 0,5 posto potpore, a ja dobivam između 10 i 15 posto. Osim toga, osnovali smo već tridesetak inicijativnih odbora za osnivanje naših ogranaka, a u pojedinim sredinama nam žele pristupiti čitavi ogranci HDZ-a. Osnivačku skupštinu stranke održat ćemo 2. travnja, a neprestano nam, pored javnosti poznatih osoba, poput Domljana, Šarinića, Obuljana i Stepanića, pristupa i jako puno ljudi koji do sada nisu bili ni u jednoj stranci, među njima i puno mladih ljudi. Stranka smo koja odbija svaki radikalizam, i desni i lijevi, mi smo umjerena građanska stranka centra koja nijednim svojim potezom neće destabilizirati političku scenu, nego će u svom segmentu političkog djelovanja raditi na razvoju demokratskog civilnog društva u Hrvatskoj. Jasno je da im zbog svega toga smetamo, a sve jači pritisci i napadi na nas znak su kako smo uspješni u svojim nastojanjima.
* Prvi biste test mogli imati na svibanjskim izborima za zagrebačku Gradsku skupštinu. Hoćete li se uspjeti organizirati i izaći na zagrebačke izbore i hoće li vam, pritom, na ruku ići Šeks-Pašalićev (Vladimir Šeks, Ivić Pašalić) obračuna sa Zlatkom Canjugom i sukobi koje je njegovo smjenjivanje izazvalo u zagrebačkoj organizaciji HDZ-a?
- Zagrebački izbori će doista biti naš prvi test. Pritom nam obračun sa Canjugom Zlatko Canjugide na ruku, pogotovo način na koji je on realiziran, jer dolazi iz nekih prošlih vremena i sasvim drugog filma, što pokazuje kako smo bili u pravu kad smo tvrdili da je HDZ rigidna stranka koja je otišla u desni radikalizam, bez obzira što se verbalno izjašnjava kao stranka koja teži političkome centru. Ono što nam ne ide na ruku jest vrijeme, jer objektivno imamo premalo vremena za osnivanje i organiziranje stranke, profiliranje njezina identiteta i kvalitetnu pripremu za izlazak na zagrebačke izbore. No, unatoč svemu, izaći ćemo na zagrebačke izbore.
Zoran Daskalović
|
||||||
