Nakon što se već nekoliko mjeseci nalazi na Internetu, prijedlog novog Zakona o zaštiti prirode ovoga je tjedna krenuo i put Vlade. O mnogim novinama koje Zakon donosi, među inim i oštrije kazne za prekršitelje te uvođenje rendžerske službe u nacionalne parkove, ali i o najnovijim optužbama na račun njegove (ne)sposobnosti, za Nedjeljni Vjesnik govori Božo Kovačević, ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja.

l S obzirom da je Zakon bio i predmet javne rasprave, koliki je odaziv izazvao, je li bilo mnogo konstruktivnih primjedbi?
– Komentara je bilo mnogo, javljali su se pojedinci i znanstvene institucije. Moram reći da je rasprava pokazala začuđujuće zanimanje za zakon koji prema ustaljenim navikama u našem javnom životu nije u središtu interesa. Pokazalo se, dakle, da u Hrvatskoj mnogo institucija i pojedinaca ipak razmišlja o zaštiti prirode i zato je to stručnjacima koji su radili zakon bio poticaj da rade s voljom. Konstruktivnih primjedaba je bilo toliko da se od njih može složiti čitava knjiga. Uvažavajući i njih i primjedbe tijela državne uprave mislim da smo napravili zakon koji bi trebao jamčiti kvalitetnu provedbu. Kad prođe Vladine koordinacije i sjednicu, Zakon bi mogao stupiti na snagu već do kraja ove godine.

l Čemu uopće novi zakon, što nedostaje postojećem iz 1994. godine?
– Glavni problem koji se rješava tim zakonom je definiranje mehanizama provedbe konvencija i protokola čiji je RH član. Uz to, naša kategorizacija zaštićenih područja usklađuje se s europskom, kriteriji zaštite proširuju se i na vrednovanje krajobraza te zaštitu minerala i fosila što u sadašnjem zakonu nije riješeno na odgovarajući način. Jasnije određujemo stvaranje i upravljanje zaštićenim područjima koja prelaze granice županija, a stvorene su i pretpostavke za stvaranje transgraničnih zaštićenih područja.
 

l Mislite li pritom na Mađarsku i SRJ?
– Da, no potaknuli smo razgovore o proglašenju izvangraničnih zaštićenih područja i s BiH i Slovenijom. Mađari su proglasili Dravu nacionalnim parkom i očekuju da i mi uvedemo stanovit režim zaštite. Za naš Kopački rit postoji i njihov prijedlog da se teritorijalno spoji s mađarskim NP Drava-Dunav. No, pritom postoje teškoće, jer bi u to trebalo uključiti i SR Jugoslaviju, a ona je uspostavila javnu ustanovu koja upravlja i dijelom teritorija RH na drugoj strani Dunava. To je za nas neprihvatljivo i zato, sve dok Hrvatska ne uspostavi kontrolu nad tim dijelom svog teritorija, SRJ ne možemo prihvatiti kao partnera u tom dogovoru.

l Koje su daljnje ključne novine predloženog Zakona?
– On daje inspekciji veće ovlasti od dosadašnjih, definira pretpostavke za kvalitetniji odgoj i obrazovanje o zaštiti prirode te razrađuje mogućnosti uspostave kvalitetne službe predstavljanja vrijednosti nacionalnih parkova - to su famozni rendžeri. Zakon daje pretpostavke za rješenje problema kojima su opterećene javne ustanove za zaštitu prirode. Ponajprije je tu riječ o imovinsko-pravnim problemima i usklađivanju interesa privatnih vlasnika posjeda na zaštićenim područjima.

l Rendžeri - atraktivna, ali isprazna američka kopija ili institut zbog kojega će osam nacionalnih i deset parkova prirode zasjati punim sjajem?
– Ako drugi ne budu radili svoj posao, ni rendžeri im neće pomoći da profunkcioniraju na najbolji način. Znam da je mogućnost uspostave rendžerske službe izazvala u javnosti velik interes, prigovara se da te tradicije kod nas nema. To je istina, ali mi ne moramo koristiti naziv rendžeri, ali trebamo uvesti načine prezentacije koje vrijednosti parkova čine dostupnima i atraktivnima za posjetitelje. Rendžerska služba je najprije uspostavljena u američkim nacionalnim parkovima, ali su ih uveli i europski. Ne treba odbijati ono što je uspješno, što ne znači da treba zanemariti ono što smo sami uspostavili kao tradiciju. Glede načina prezentacije i atraktivnosti za goste, rad rendžera se ne može usporediti s ničim dosad poznatim. Zato smo vrlo zadovoljni provedbom programa obuke za buduće rendžere na Plitvicama i u Paklenici.

l Novi zakon diči se i oštrijim kaznama.
– Da, a i sustav penalizacije je daleko razrađeniji nego dosad. Naime, jedan od bitnih nedostataka zakona koji reguliraju pitanja zaštite okoliša i prirode njihov je pretjerano deklarativan karakter. Ako zakon ne predviđa sankciju za neizvršenje propisane obveze, to nije zakon u pravom smislu riječi. Jasno, preveliko propisivanje kazni može izazvati i negativne efekte, ali mislim da se, kad je riječ o Zakonu o zaštiti prirode, o tome ne može govoriti jer dosad gotovo da nije bilo razrađenog sustava sankcioniranja. Važno je pokazati da kazne imaju smisao i da prijetnja njima treba rezultirati odgovornijim odnosom prema prirodi. Naši prirodni resursi su znatni, na vrhu smo europske ljestvice po biološkoj raznolikosti, u nas su zabilježene mnoge endemske vrste, što su sve vrijednosti same po sebi. A da bismo ih očuvali, treba razraditi sustav kažnjavanja za one koji te vrijednosti ugrožavaju. Znam samo da oni koji prirodu smatraju neograničenim resursom neće biti zadovoljni ovim zakonom.

l Ljetos ste najavili osnivanje Agencije i Fonda za zaštitu okoliša te Zavoda za zaštitu prirode do kraja ove godine. U kojoj je to fazi?
– Primjedba je u dosadašnjem radu Ministarstva da nema institucije koja bi se na stručan način bavila problemima zaštite prirode. Kako je Zakon o zaštiti prirode pretpostavka za uspostavu Zavoda, on bi se mogao osnovati do godine odmah po donošenju Zakona. Što se tiče Fonda zaštite okoliša prijedlog Zakona o osnivanju fonda je u proceduri, dok zasad znamo da Agencija neće biti zasebna institucija, već će biti uspostavljena kao novi način koordinacije između postojećih institucija i tijela.

l Planira li se jače poticanje korištenja alternativnih, eko izvora energije?
– Apsolutno. Ime fonda koji bi trebao biti osnovan je Fond zaštite okoliša i energetske efikasnosti. Fond će poticati racionalnije trošenje postojećih kapaciteta, ali i uvođenje novih izvora energije. U našem su programu korištenje solarne energije i biomase te poticanje energije proizvedene snagom vjetra. No, dosadašnje analize pokazuju da je nerealno očekivati da će udio energije iz alternativnih izvora biti velik u ukupnoj energetskoj potrošnji pa je nužno razmišljati i o klasičnim oblicima energije.

l Jadran je i dalje najčišće more Sredozemlja. Kako ga mislite takvim i zadržati?
– Ponajprije oštrijim inspekcijskim nadzorom i inzistiranjem na poštivanju zakonskih obveza. Kako privodimo kraju izmjene i dopune Zakona o gradnji, razmišljamo u njega unijeti zabranu gradnje septičkih jama na cijelom obalnom području i vodozaštitnim područjima. Za postojeće objekte koji tako rješavaju pitanje otpadnih voda odredit ćemo rok u kojem moraju biti ili priključeni na javne kanalizacijske sustave ili će morati ugraditi individualne uređaje za pročišćavanje. Taj će zakon ići u proceduru do kraja godine.

l Na Donatorskoj konferenciji pokazano je veliko zanimanje za ulaganje projekte za zaštitu voda.
– Da, zato razmišljamo o posebnoj donatorskoj konferenciji za projekte povezane s vodama. No, činjenica da postoji toliki interes za ulaganje u zaštitu voda pokazuje da stanje nije zadovoljavajuće - u zaštiti voda i po stupnju pročišćavanja otpadnih voda Hrvatska je na samom europskom dnu. Zato smo u strategiji definirali dva apsolutna prioriteta - zbrinjavanja otpada i otpadnih voda. Ističem i da u većini europskih zemalja nadležnost nad vodama imaju ministarstva zaštite okoliša. Nakon uspostave ovog Ministarstva nema apsolutno nikakvih razloga za postojanje Državne uprave za vode. Zaštita okoliša podrazumijeva skrb o zraku, tlu i vodi, a uzmemo li u obzir da je gospodarenje vodama u nas izvan bilo kakve javne kontrole onda je tim jači politički imperativ za stavljanje tog dijela javne potrošnje pod javni nadzor. To su enormni iznosi novca za koje ni Vlada ni Sabor ne znaju na što se i zašto troše.

l Otkad ste ministar, prati Vas glas da ste nekompetentni i da se time krši obećanje o »vladi stručnosti, a ne podobnosti«. Riječima »hibridno ministarstvo, cirkuska eko-politika« nedavno vas je počastio i predsjednik Društva za zaštitu Plitvica.
– Petar Vidaković je u mnogočemu u pravu. U pravu je kad optužuje prethodne upravljačke strukture da su NP dovele do ruba financijske katastrofe i u pravu je kad kaže da nešto treba mijenjati. Ali, Vidaković zanemaruje činjenicu da sam ja osobno smijenio stara upravna vijeća Plitvičkih jezera i drugih javnih ustanova, da sam predložio razrješenje bivšeg ravnatelja, proveo upravni nadzor, zatražio nadzor državne revizije i financijske policije, što je rezultiralo podizanjem kaznenih prijava. On zanemaruje činjenicu da je u doba ranijih ravnatelja, među koje spada i on, na Plitvicama konstruiran loš sustav odvodnje otpadnih voda i da je dio problema uspješno saniran tek ove godine. Čini mi se da Vidaković u razmišljanju živi u prošlim vremenima kad su ravnatelj javne ustanove ili predsjednik upravnog vijeća mogli sve što su htjeli, baš kako je i on to mogao i činio stanovnicima Plitvica u doba kad je bio ravnatelj. Ta su vremena prošla. U međuvremenu se zbio i rat koji je devastirao Plitvička jezera i turističke kapacitete, te prekinuo sve djelatnosti vezane za zaštitu prirode. Sad je uspostavljena stručna služba, uskoro će početi s radom znanstveno-istraživački centar »Dr. Ivo Pevalek«. Velike novčane obveze kojima su opterećeni hoteli bitno opterećuju djelovanje NP-a. Postignut je reprogram tih kredita, produžen je rok otplate, što u apsolutnom iznosu povećava dug, ali smanjuje iznos pojedine rate, što će olakšati funkcioniranje Parka.

l Dakle, vjerujete u blistavu budućnost?
– Budućnost Plitvica, drugih nacionalnih parkova i sličnih ustanova je u odvajanju temeljnih djelatnosti zaštite prirode od djelatnosti koje nisu u toj funkciji. To znači da bi se turistički objekti i objekti na kojima je moguće obavljati drugu djelatnost mogli dati u koncesiju ili zakup poduzetnicima koji bi je obavljali u skladu s najstrožim kriterijima zaštite prirode i pritom plaćali koncesijsku naknadu. Time bi odgovorni u ustanovama mogli brinuti samo o zaštiti prirode. Na Plitvicama je jedan od problema eutrofikacija jezera, no ni znanstvenici još nisu suglasni u mišljenjima o njenim uzrocima ni o potrebi i mogućnostima sprječavanja. Jasno je da treba izgraditi kanalizacijski sustav. Ove godine je saniran njegov najugroženiji dio, no to nikako nije dovoljno. Sa zadovoljstvom mogu reći da već imamo dvije ponude za rješavanje tog problema. Jedna stiže od japanske korporacije »Kajima«, a druga iz Austrije. Razmotrit ćemo obje i u dogovoru s »Hrvatskim vodama« i Upravom NP-a izabrati najbolje rješenje.
Antun Krešimir Buterin