ZAGREB, 18. listopada - Haaški je sud nedavno objavio optužnicu kojom je bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević optužen za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj. Miloševića se u 32 točke tereti za zločine protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija i povrede ratnih prava i običaja. Stoga smo dr. Ivu Josipovića, s Katedre za kazneno-procesno pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu i stručnjaka za odnose s Haaškim sudom, zamolili za komentar optužnice.

- Čini mi se da je ovo dosad najbolje pripremljena optužnica, iako su neki dijelovi mogli biti još bolje elaborirani. No, riječ je o zaista uvjerljivom dokumentu. Volio bih da su i druge optužnice bile iste kvalitete. Karakteristika koja je izdvaja iz ostalih optužnica u Haagu jest razrađen koncept onog što bismo mi nazvali zločinačka organizacija, a tužiteljstvu služi za dokazivanje urote. Naime, uz Miloševićevo se spominju i druga imena, najvjerojatnije radi dokazivanja šire urote i postojanja organiziranosti. To je ujedno najava optužnice protiv tih osoba. Drukčiji bi razvoj događaja bio veliko iznenađenje i značio bi da je spominjanje navedenih osoba supstitut za pravu optužnicu.

• Za nekoliko tjedana slijedi optužnica za događaje u BiH koja će, prvi put, uključivati i odgovornost za genocid. Zašto Milošević nije optužen za genocid i u Hrvatskoj?
- To je ipak malo iznenađujuće. Naime, sama je optužnica za Hrvatsku došla korak do optužbe za genocid. Čak se govori o istrebljenju, dakle koristi se terminologija Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida. Stoga je trebalo napraviti samo mali korak da se optuži za genocid. Ne znam zašto to nije učinjeno. Mogu samo pretpostaviti da se radi o pravnoj procjeni tužiteljice da bi joj genocid bilo teže dokazati. Svejedno, smatram da je šteta što optužnica nije išla u tom smjeru.
 

• Je li iz optužnice jasno da je Jugoslavija počinila agresiju na Hrvatsku?
- U samom tekstu nije spomenuta riječ »agresija«. S druge strane, mislim da se iz opisa djela sasvim jasno vidi o čemu se radi. To što riječ »agresija« nije upotrijebljena vjerojatno ima veze s kritikama kad se taj termin koristio za involviranje SRJ i Hrvatske u događaje u BiH. Kritičari su tada upozoravali da je agresija pravni termin za koji Haaški sud nije mjerodavan.

• Znači, nespominjanje agresije u optužnici nije pitanje politike, odnosno drukčije karakterizacije rata na prostorima bivše Jugoslavije, nego pravno pitanje?
- Dapače, mislim da je politika namjerno izbjegnuta. Radi se o čisto pravnom pitanju, jer Haaški sud ne sudi za agresiju. Uostalom, taj termin nikad nije do kraja prihvaćen i definiran u međunarodnom pravu. Čak se i u novom, tzv. Rimskom statutu stalnog Međunarodnog kaznenog suda, ističe da će se suditi za agresiju tek onda kad se u međunarodnim okvirima definira taj pojam. Bez obzira na to, siguran sam da ono što je SRJ poduzimao tijekom rata protiv Hrvatske u svakom konceptu može biti prepoznato kao agresija. Ono što nije dobro je to da odnos tužiteljstva kad je riječ o korištenju termina »agresija« nije bio dosljedan, pa to može otvoriti nagađanja o nekom političkom motivu. Posebno kod onih koji stalno traže povoda da Haag optuže za različit pravni i politički tretman zaraćenih strana.

Isti kriterij prema svim zločinima

• Je li hrvatska vlast učinila sve kako bi se Miloševiću i njegovim pomagačima u Haagu lakše mogli dokazati zločini počinjeni u Hrvatskoj?
- Optužnica protiv Miloševića ne bi bila ni približno tako dobro pripremljena da hrvatska strana nije kvalitetno surađivala s Haagom. Nije istina, kako se često govorilo, da hrvatska vlada, bivša i sadašnja, nisu Haagu davale podatke o zločinima. Posebice se to ne može reći za zadnje dvije godine. Glavnina materijala koja je prikupljena za tužbu za genocid protiv SRJ na Međunarodnom sudu pravde u Haagu predana je tužiteljstvu Haaškog suda. A to je zaista mnogo podataka. Možda je dio političara u prošlosti i kalkulirao treba li s Haagom intenzivno surađivati i treba li ga »hraniti« podacima ili ne. Jer, tada bi Sud imao uspjeha, vjerodostojnost, a to bi moglo »loše« djelovati u predmetima protiv »naših«. No takav pristup nije dominantan. Važno je da prema svim zločinima imamo isti kriterij. U suprotnom, Hrvatska neće imati vjerodostojnost kao civilizirana pravna država. D. D.
Daniela Dujmović