Božo Kovačević |
|---|
 |
NADNASLOV: BOŽO KOVAČEVIĆ, MINISTAR ZAŠTITE OKOLIŠA I PROSTORNOG UREĐENJA, GOVORI O SERIJI NEZAKONITIH RADNJI BIVŠE VLASTI
Ne čini se prirodnim, dopustivim i zakonitim da Ante Kutle, čelnik Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša, sam sa sobom potpisuje ugovore o honorarima za obavljanje poslova koje je i inače dužan obavljati temeljom položaja na koji je imenovan i temeljom zakona ove države * Financijska policija tvrdi da je moguće podići samo prekršajne prijave unatoč tome što se radi o iznosima koji premašuju stotine tisuća dolara * Garniture koje su prije skrbile o Plitvičkim jezerima – od bivše zamjenice ministra turizma Vinke Cetinski pa do bivšeg premijera Valentića – potrošile su 55 milijuna maraka na obnovu plitvičkih hotela, a da pritom ni jedan objekt nije završen * U slučaju Riječke rafinerije postoje ozbiljne sumnje da je stupanj zagađenja, osobito tla, nedopustivo velik, a isto tako možemo tvrditi da stupanj zagađenja zraka nad termoelektranom u Plominu nije dopustiv
"Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša bila je izvor sredstava i honorara kojima su bili nagrađivani službenici te uprave"
tekst jedna od prvih akcija koju ste najavili kao ministar je kaznena prijava protiv Ante Kutle, donedavno ravnatelja Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša. Jeste li već podnijeli prijavu?
- Državno odvjetništvo zatražilo je od ovoga Ministarstva dokumentaciju vezanu uz poslovanje bivše Državne uprave, mi smo im tu dokumentaciju dostavili, i sada je na Državnom odvjetništvu da ono učini svoj dio posla. Razmjeri tih nezakonitih radnji, moram i to reći, jedva su vrijedni spomena u usporedbi s onim što su učinili oni koji su baratali stotinama milijuna maraka, ali mi se ne čini prirodnim, dopustivim i zakonitim da čelnik Državne uprave sam sa sobom potpisuje ugovore o honorarima za obavljanje poslova koje je i inače dužan obavljati temeljom položaja na koji je imenovan i temeljom zakona ove države.
Razgovarajući sa službenicama financijske policije koje su kontrolirale rad bivše Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša, shvatio sam da su sankcije za dužnosnike i za državne službenike u slučaju da prekrše neke od zakona kojima je regulirano financijsko poslovanje puno blaže negoli za obrtnike ili poduzetnike kad to učine. To mi se čini isto tako neprihvatljivim, i u Vladi se trenutno raspravlja o modalitetima kojima bi se takva praksa prekinula.
* Osim tih honorara, neobična je bila i povezanost Državne uprave i (tzv. nevladine) Udruge za zaštitu prirode “Lijepa naša”, kojom je predsjedavao ravnatelj Državne uprave Ante Kutle.
- Tako je. Još nismo uspjeli utvrditi sve načine na koje je “Lijepa naša” parazitirala uz bivšu Državnu upravu. Koliko nam je do sada poznato, mnogi članovi “Lijepe naše” dobili su posao u Državnoj upravi, mnogi administrativni poslovi za “Lijepu našu” obavljani su u prostorijama i o trošku Državne uprave, a pred sam kraj svojega mandata gospodin Kutle je potpisao protuzakonit ugovor o davanju na korištenje prostorija Državne uprave Udruzi “Lijepa naša”. Dakle, sam sa sobom je sklopio ugovor.
UGROŽENI JADRAN
* Koliko mi je poznato, Kutle i djelatnici Državne uprave prekoračili su sve proračunske stavke Državne uprave, osim one koja se tiče zaštite prirode i okoliša.
- Tako je. Sličan je nalaz Državne revizije za 1998. i 1999. godinu. Mnoge stavke – službena putovanja ili izdaci koji nisu bili osnovna djelatnost Državne uprave – premašeni su za nekoliko stotina postotaka, a izdaci za zaštitu prirode i okoliša realizirani su u znatno manjim iznosima nego je to proračunom predviđeno. To zapravo pokazuje da je Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša bila izvor sredstava i honorara kojima su bili nagrađivani službenici te Uprave, i to honorarima za poslove za koje i inače dobivaju plaću, a takvo je poslovanje nedopustivo. Financijska policija tvrdi da je moguće podići samo prekršajne prijave unatoč tome što se radi o iznosima koji premašuju stotine tisuća dolara.
* Nakon gotovo tri mjeseca na mjestu ministra, i nakon što ste se detaljnije upoznali s problematikom, kakvim biste ocijenili stanje zaštite okoliša u Hrvatskoj?
- Stanje je nezadovoljavajuće. Sretna okolnost za nas je da imamo relativno dobro očuvan okoliš i sasvim sigurno, u usporedbi s evropskim državama, natprosječno dobro očuvanu prirodu, što je najvećim dijelom posljedica nepostojanja industrijskog rasta u Hrvatskoj. No, ako ne pooštrimo kriterije zaštite ili ako ne poboljšamo primjenu postojećih zakona o zaštiti prirode i okoliša, prijeti nam opasnost ugrožavanja svih prirodnih resursa. Jadran, kao naš nedvojbeno najvažniji resurs, ugrožen je ponajprije bespravnom gradnjom.
* Što je sa zagađenjem tla i zraka oko rafinerija i energetskih postrojenja?
- Veliki energetski objekti nisu pod dostatnim nadzorom, sustav monitoringa nije zadovoljavajući, i unatoč svim jamstvima koje investitori daju, mi ne možemo s punim pouzdanjem tvrditi da je s Plominom II. u svakome trenutku sve u redu. U slučaju Riječke rafinerije postoje ozbiljne sumnje da je stupanj zagađenja, osobito tla, nedopustivo velik, a isto tako možemo tvrditi da stupanj zagađenja zraka nad termoelektranom u Plominu nije dopustiv. Osim toga, u Plominu je potreban stalni monitoring misija iz dimnjaka, i Hrvatska elektroprivreda, koja je vlasnik Plomina, zakonom je obvezna obavještavati javnost o zagađenosti okoliša. Rafinerija u Sisku zagađuje zrak u iznosima koji su višestruko iznad dopustivih razina, ali čini se da tamo nema alternative za tu rafineriju.
CESTE BEZ DOZVOLE
* Nedavno je iznesen podatak da je samo u sklopu termoelektrane Plomin bez dozvole sagrađeno 35 objekata. Je li to točno i što će biti s tim objektima?
- U krugu TE Plomin 35 je objekata bilo izgrađeno bez građevinskih dozvola ili u neskladu s izdanim građevinskim dozvolama, a svi su dijelovi postrojenja. Poslao sam građevnu inspekciju u Plomin, i do kraja mjeseca trebao bih imati sve nalaze. Inače, najveći državni investitor koji je poduzimao gradnje kapitalnih objekata bez potrebnih dozvola je Hrvatska uprava za ceste. Za mnoge dionice autoceste Goričan-Zagreb nisu izdane građevinske dozvole zbog nedostatne dokumentacije, a u posljednje vrijeme najistaknutiji primjer bespravne gradnje je most preko Rijeke dubrovačke. Ovih bi nam dana trebala biti dostavljena sva dokumentacija koja do nas dolazi dugo, dugo nakon isteka roka u kojem ju je Hrvatska uprava za ceste trebala predati.
* Koliko znam, bespravno se gradilo i na otoku Mljetu, u sklopu nacionalnog parka. Što se konkretno tamo događalo i kako će to biti razriješeno?
- Jedna od tema razgovora tokom mojega posjeta Mljetu bila je i bespravna gradnja. Tamošnja bespravna gradnja nije uzela više maha nego što je to slučaj na drugim otocima, ali je tamo problem potenciran činjenicom da je dio otoka Mljeta nacionalni park, a na području nacionalnog parka nije dopuštena nikakva gradnja. Neki od stanovnika Mljeta vlasnici su zemljišta u području nacionalnog parka i smatraju da su oštećeni činjenicom da im nije bilo omogućeno građenje na tim parcelama. Takve gradnje trenutno su u fazi legalizacije, ali samo ako se ne radi o gradnji na pomorskom dobru, kada te objekte nije moguće privesti u vlasništvo investitora, a takvi su slučajevi kada su općinske vlasti investitorima dale na raspolaganje općinsko zemljište.
* Hoćete li stvarno tražiti povrat novca od županija u državni proračun ako ga nisu potrošile na uklanjanje bespravno sagrađenih objekata?
- Proteklih godina županijama su iz državnog proračuna isplaćivana sredstva za uklanjanje bespravno sagrađenih objekata. Neke županije nisu izvršile ono za što su dobile novac, niti su taj novac vratile u proračun. Pokušavamo ustanoviti gdje jesu, a gdje nisu namjenski koristili taj novac, i od onih koji su nenamjenski koristili novac sigurno ćemo tražiti da ga vrate u proračun.
* Podsljemenska zona jedan je od prostora gdje je divlja gradnja od ekscesa pretvorena u pravilo. Najavili ste rušenje nekih objekata. Budući da su investitori uglavnom tajkuni i politički vrlo utjecajni pojedinci, mislite li da je to moguće izvesti?
- Najprije treba utvrditi koje su dozvole za pojedine objekte izdane u skladu sa zakonima, ako takve dozvole uopće postoje. Mnogo toga upućuje da treba napraviti upravni nadzor gradskih službi za izdavanje takvih dozvola. Mogu najaviti da će jedan od eklatantnih primjera bespravne gradnje u podsljemenskoj zoni ovih dana eksplozivom biti odstranjen. Radi se o sedmerokatnici za koju je još prije dvije godine izdano rješenje o prestanku gradnje i rušenju. To će biti upozorenje svima onima koji namjeravanju bespravno graditi da to ne čine jer će se provesti kao i taj investitor.
U Zagrebu je pritisak da se gradi doista velik, ali zbog nepostojanja potrebne planske dokumentacije nadležna gradska tijela zapravo su bila stavljena u poziciju da gotovo voluntaristički donose odluke tko, gdje i pod kojim uvjetima može graditi. Imamo indicije, ali trenutačno ne i dokaze na koje bismo se mogli pozvati, da su u mnogim slučajevima dozvole bile uvjetovane izborom sasvim određenih ovlaštenih projektanata.
ZLOČIN NA PLITVICAMA
* Još od oslobođenja Plitvica vode se rasprave o položaju Nacionalnog parka Plitvička jezera i turističkih aktivnosti u njihovu sklopu. Dakle, što će biti s Plitvicama?
- To je jedno od težih pitanja s kojim smo se susreli. Donedavni ravnatelj Javne ustanove Nacionalni park Plitvička jezera izvijestio me, netom nakon preuzimanja ministarskog mandata, da je prošlogodišnji dug 13 milijuna kuna. Međutim, na prošlotjednom, prvom i konstituirajućem sastanku Upravnog vijeća NP Plitvička jezera, kojem sam ja po dužnosti predsjednik, dobili smo podatke da su gubici u prošloj godini 30 milijuna kuna. Garniture koje su prije skrbile o Plitvičkim jezerima – od bivše zamjenice ministra turizma Vinke Cetinski (Vinka Cetinski) pa do bivšeg premijera Valentića (Nikica Valentić)– potrošile su 55 milijuna maraka na obnovu plitvičkih hotela, a da pri tome ni jedan objekt nije završen.
Prosječna cijena jedne obnovljene hotelske sobe dostigla je 100.000 DEM. U jednome je hotelu pokojni predsjednik države dočekao novu godinu, i nakon toga je zatvoren. Odnos uloženih sredstava u obnovu hotela i sredstava uloženih u zaštitu prirodnih resursa na Plitvicama je 55:1, što je zločin. Upravno vijeće je od ravnatelja zatražilo izvješće o odlukama i o ugovorima temeljom kojih su Plitvice dovedene u takvu situaciju jer samo ove godine dospjeli anuiteti iznose 50 milijuna kuna, što je gotovo jednako iznosu očekivanih prihoda. Na taj način ni turistički dio Plitvica ne može funkcionirati kako treba.
* Skandalima nikada kraja. Recimo, što je s marinom u Rogoznici?
- Bivša Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša nije ni zahtijevala od investitora da izradi studiju utjecaja na okoliš pa je ono jezerce u potpunosti devastirano, a da to nije uopće sankcionirano. Potom, krajnje su sumnjive okolnosti pod kojima su izdane pojedine dozvole. Već nekoliko tjedana pokušavam ispitati te okolnosti, i zasad još ne mogu sa sigurnošću reći tko je za što kriv. Ali nedvojbeno je da ministarstvo koje sam naslijedio, kao i državna uprava koja mu je pripojena, uopće nisu štitile javni interes.
AUTOR: Milivoj Đilas
|
||||
