ZAGREB, 8. veljače - Prije desetak dana premijer Ivica Račan u neformalnom je razgovoru procijenio da njegova Vlada ima 60 posto izgleda za opstanak. U petak je u razgovoru s novinarima dnevnih novina i Hine bio pesimističniji i procijenio da Vlada ima samo 40 posto šansi. Ipak, tvrdi da izuzetno priželjkuje da ova Vlada odradi mandat do kraja jer je optimist ako joj se ta šansa ostvari.

• U kojoj se mjeri kriza koalicije osjeća u Vladi?
- Pokušavamo sve da ne bude krize u Vladi iako to nije lako jer iz koalicije dolaze mnoga osporavanja politike i rezultata Vlade. Tražio sam da sada, kad je teško, pokažemo kvalitetu i ustrajemo na programskim odrednicama Vlade. To građani očekuju i mi tu odgovornost moramo pokazati.
Na primjer, jutros sam dominantno bio okupiran šljunkom jer nam trebaju silni milijuni tona šljunka i kamena za gradnju ceste i stanova, a pitanje je kako organizirati eksploataciju i onemogućiti kriminal. To je dobra protuteža ovim strančarskim, političkim i politikantskim pitanjima.

• U programu Dražena Budiše stoje ocjene koje se u velikoj mjeri razlikuju od temeljnih programskih postavki Vlade. Ima li, u tom kontekstu uopće smisla održavati koalicijsku Vladu?
- Očito je da je spor u koaliciji spor o programu Vlade i ja ću inzistirati da se raščiste programske razlike. Bez toga bilo bi smiješno i neodgovorno uranjati u »kadroviranje«. Moramo vidjeti s kojim se strateškim odrednicama netko ne slaže. Bilo bi neodgovorno čekati da ta neslaganja eskaliraju u najnezgodnijem trenutku. Takvo preskakanje od mene se ne može očekivati.
Moramo razmotriti ambivalentnost odnosa prema Vladi, prema kojoj se neki, iako sudjeluju u vlasti, ponašaju kao klasična opozicija. Moramo razmotriti ocjene da Vlada nije ništa napravila i da je gotovo sve isto kao prije dvije godine. Štoviše, daju nam se znatno negativnije ocjene od onih koje iznose građani u istraživanjima javnog mnijenja. To nije solidna koalicija, tu nema solidne i solidarne odgovornosti koju morate imati kad obnašate vlast.
 

l Do krize je došlo u trenutku kad su, prema tvrdnjama Vlade, počeli sazrijevati prvi pozitivni rezultati?
- Nevjerojatno je da se kriza Vlade otvara upravo u trenutku kad se pokazuju prvi rezultati. Prije dvije godine imali smo negativnu stopu rasta bruto domaćeg proizvoda, a u prvih devet mjeseci 2001. stopa je bila 4,3 posto. Imamo i dobar rast industrijske proizvodnje. Kriza se otvara u trenutku kad bilježimo makroekonomsku stabilnost, stabilnost banaka i bolju poziciju na međunarodnom financijskom tržištu, koja nam omogućuje pokretanje projekata koje jučer nismo mogli pokrenuti.
Možemo se pohvaliti i sa 45 posto više sredstava za socijalne potrebe nego 1999. godine, iako nas optužuju da smo socijalno neosjetljivi. Pomaci su vidljivi i u demokratskim standardima života, a sastavni dio toga je i kritika vlasti kao nešto legitimno, normalno. Politika se više ne petlja u mnoge stvari u koje se jučer petljala. U Bandićevom smo slučaju osobnu odgovornost za ponašanje koje nije u skladu sa zakonom dopunili političkom. On je smijenjen iako ima veliku podršku građana. Još jučer su se takvi slučajevi zataškavali. Sad se ispod tih kriterija više neće moći postupati.
Da ne spominjem da smo prije dvije godine mogli samo sanjati o pridruženom članstvu EU i ulasku u CEFT-u. Sve su to rezultati koji se ne mogu ignorirati i građani ih ne ignoriraju. A građani imaju pravo na nezadovoljstvo s nezaposlenošću i visinom plaća. Zato njihovu trojku kao ocjenu Vlade smatram jako visokom, a ocjene 1 ili 2 koje dolaze iz koalicije su ocjene neodgovornih.
Optimistički tvrdim da smo na dobrom putu ako istrajemo i ako još jednom, kao što je to bilo u povijesti, ne uprskamo vlastitu povijesnu mogućnost. Relativno sam miran jer vjerujem da su ove dvije godine pridonijele političkoj i makroekonomskoj stabilizaciji Hrvatske. Pa ako i odemo, nešto smo napravili.

• Uskoro ćete morati razgovarati s osobom koja vas je ocijenila dvojkom. Jeste li spremni na kompromis?
- Mene su mnogi ocjenjivali kao čovjeka koji je sklon kompromisima i kad nije trebalo. Treba znati na čemu je moguć kompromis. Ja to znam, vidjet ćemo da li to zna i druga strana. Kompromis oko ponašanja koje sam ocijenio neodgovornim nije moguć. To bi značilo da naš težak posao radimo u, nepotrebno, još težim uvjetima. Taj mazohizam se ne može očekivati od Račana i drugih u Vladi. Zato moramo raščistiti slažemo li se oko strateških zadaća Vlade. Zato neću nagađati. Čekam da se stvari srede u HSLS-u, kao što je gospodin Budiša najavio, pa ćemo razgovarati i vidjeti što će biti. Dotada imam i previše posla sa stvarima koje su važne ovoj Vladi, a ne moraju biti važne pojedinim ljudima u strankama.

• Je li moguće da Vlada odluči odraditi mandat do kraja bez podrške vodstva HSLS-a, ali uz podršku nekih HSLS-ovih zastupnika u Saboru?
- Ova Vlada ima šansu odraditi mandat do kraja ako bude imala stabilnu podršku. Ovakvu ili onakvu, ali stabilnu podršku. Ni od kompromisnog Račana ne treba očekivati da će pristati s vrlo upitnom podrškom raditi vrlo težak posao. Ja sam realist. Iako želim da odradimo mandat do kraja, tektonski poremećaji u nekim strankama, pa i u koaliciji, mogu to onemogućiti.

• Ako dođe do dogovora o strateškim pitanjima, može li kriza opet izbiti zbog kadrovskih rješenja?
- Svatko od nas može otići, ali je vrlo važno zašto odlazi. Ako odlazi jer je pridonosio radu Vlade, onda nije problem Granić nego je problem koncept, strateški program Vlade, i onda ćemo o tome razgovarati. Na tome ću inzistirati do kraja i tu me se ne može podcjenjivati. Ako to raščistimo, onda će biti nešto lakše razgovarati o kadrovima.

• Neki koalicijski partneri tvrde da su Ivica Račan i SDP monopolizirali Vladu.
- Da, a kao dokaz navode dobar rejting SDP-a. Ti koji to govore nisu u stanju kritički promotriti zašto je njihov rejting slab i nije li to možda zbog njihovog ponašanja, a ne zbog njihovog udjela u Vladi. S nejasnom pozicijom - jeste li u opoziciji ili Vladi - niste vjerodostojni u javnosti. No, ne želim davati drugima savjete. Tu jednostrane optužbe nisu pametne. To pokušavam reći najblaže što mogu u ovom trenutku.

• Prigovori ne dolaze samo iz HSLS-a nego i iz drugih stranaka, a u krizi je koalicijska vlast i u Zagrebu.
- Nisam govorio samo o HSLS-u, nego o situaciji u koaliciji, neovisno o tome koliko tko u tome participira.

• Kažete da su važne ocjene s kojima netko odlazi. Nije li logično da te ocjene daje Sabor?
- Da. Kao što bi bilo logično da Sabor, pa i koalicija koja je u Saboru, bude taj koji će reći Vladi: ovo da, ovo ne. No nekima je najefikasniji način kontrole da nas petero predsjednika budemo politbiro koji će odlučivati umjesto Vlade i Sabora.

• Za koje ćete konkretne točke Vladina programa tražiti da se partneri očituju o njima?
- Prije svega, tražit ću suglasnost oko teških reformskih zahvata, jer smo nerijetko ostali sami u tome. Globalnu podrške je lako dobiti, ali kad smo uvodili konkretne promjene, zbog dnevnopolitičkih poena ostajali smo osamljeni. Druga točka je privatizacija, a treća strančarenje u kadrovima. I ja sam za to da do neke mjere poštujemo stranačke kriterije za neka odgovorna politička mjesta, ali nisam za klijentelizam koji dolazi iz dubine naših stranaka, da se sve dijeli prema kriteriju stranačke podobnosti, od općine do vrha države.
Tražit ću i razjašnjavanje odnosa prema nekim delikatnim sferama društva, poput vojske, politike i pravosuđa, jer je i unutar koalicije bilo otpora bržim reformskim potezima. Tražit ću i očitovanje o odnosu prema međunarodnim institucijama, pa i Haagu: je li nacionalni interes u sukobu ili u suradnji.
Ne bježim od razlika, ne moramo svi isto misliti. Ali svi moramo imati zajedničku odgovornost da izbjegnemo konflikte institucija vlasti koji bi ugrozili ovu zemlju. To je odgovornost vlasti.

• Ako se dogovorite o programu, hoće li samo o stavu HSLS-a ovisiti hoće li Dražen Budiša postati vicepremijer ili ministar vanjskih poslova, kao što se nagađa?
- To može ovisiti isključivo o HSLS-u, ali valjda ćemo i ja i SDP imati pravo kazati slažemo li se s tim ili ne. Mi smo spremni svoje stavove braniti bez potresa i prelaskom u opoziciju. O svemu se može razgovarati, ali ja očekujem od ozbiljnih sugovornika i sagledavanje svih posljedica mogućeg prijedloga. Hipotetski se, iako nerado tako govorim, može govoriti o gospodinu Budiši kao ministru vanjskih poslova i o tome da dobrog ministra Piculu stavimo u stranu, da SDP još jednom bude samozatajan. Ali, moralo bi se govoriti i o refleksima tog poteza na odnose sa svijetom i Europom. To podrazumijeva odgovorno razmatranje refleksije tog poteza i na odnose među institucijama, jer je i Predsjednik Republike sukreator i suodgovoran za vanjsku politiku.
Sanja Kapetanić