Nakon što je Ministarstvo rada i socijalne skrbi Vladi uputilo prijedlog za smanjenje prijevremenih i najnižih mirovina s obzirom na godine staža, prijedlog za uvođenje obveze plaćanja doprinosa i na honorare te izmjene niza zakonskih odredbi koje će poslodavcima omogućiti lakše otkazivanje radnicima, ministar rada Davorko Vidović je u razgovoru za Nedjeljni Vjesnik pojasnio motive takvih odluka.

• Po nekim procjenama prihode od honorarnog ili povremenog rada ima oko 100.000 građana. Što se konkretno treba promijeniti za njih, s obzirom na najavljene izmjene propisa o plaćanju doprinosa, u čijoj je izradi sudjelovalo i Vaše ministarstvo?
– U Hrvatskoj sasvim sigurno i znatno više od 100.000 ljudi zarađuje kroz neke oblike honorarnog ili povremenog posla i to kao dopunsku ili osnovnu djelatnost. Mnogi od njih se vode kao nezaposleni, a nerijetko temeljem takvih radnih aranžmana ostvaruju i natprosječno visoke prihode. Svi ti ljudi rade, ali njihov je radni status krajnje nesiguran i nedefiniran te oni, za razliku od stalno zaposlenih, iako stvaraju društveno bogatstvo, ostaju izvan sustava socijalne sigurnosti. To ih, zapravo, čini neravnopravnima. Cilj promjena s kojima upravo idemo jest omogućiti ljudima, bez obzira u kojoj se vrsti radnog aranžmana nalazili, da se njihov rad prepozna, registrira i pristojno vrednuje i to ne samo kroz honorar ili plaću, već i kroz socijalna prava koja se na radu temelje, od osiguravanja mirovinskog staža do zdravstvene zaštite.
To je posebno važno danas kad ima sve manje poslova »na neodređeno vrijeme i u punom radnom vremenu za cijeli život«, a sve je više povremenih, privremenih tzv. part-time poslova. Izmjenama zakona omogućit ćemo mirovinski staž i zdravstveno osiguranje i onima koji rade te poslove. Predviđamo proširivanje nekih prava koja sada imaju isključivo oni koji rade na neodređeno vrijeme. Predviđamo, primjerice, otpremnine i za one koji će biti otpušteni, a radili su na određeno vrijeme.
 

• S obzirom da je riječ o oblicima rada od kojih prihodi nisu redoviti i teško ih je predviđati, koliko je realna procjena da po toj osnovi proračun može računati na milijardu kuna do kraja godine, što predviđaju Vaši kolege iz Ministarstva financija? Teško se, osim toga, oteti dojmu da država ove promjene ne uvodi toliko da zaštiti honorarce ili one koje poslodavci ponekad izrabljuju, koliko zato da pokrpa proračunske rupe.
– Na žalost, i u vašem je pitanju sadržana nevjerica u dobre namjere, koju mnogi izražavaju spram svega što predloži vlast. Ta se nevjerica temelji na možda ne sasvim neutemeljenom negativnom iskustvu građana s državom koju sve više doživljavaju kao nekoga tko ne brine o potrebama ljudi. Ponavljam, cilj su ovih promjena zaštita ljudi i proširivanje prava iako, naravno, ni proračun nije nevažan, niti za one koji odlučuju, a ni za građane. U konačnici, riječ je o njihovom novcu koji im se treba i vraćati, ali punjenje proračuna ni slučajno nije glavni i jedini motiv za ove promjene. Naime, iz povećanih prihoda financirat će se i povećani broj korisnika prava na mirovinsku i zdravstvenu zaštitu. Na sigurnim i trajnim poslovima i kod nas i u svijetu smanjuje se broj zaposlenih i na taj trend socijalna država mora odgovoriti. Nedopustivo bi bilo tolerirati stanje u kojemu ogroman broj ljudi radi, stvara društveno bogatstvo, a isključen je iz sustava socijalne sigurnosti. Jačanje socijalne sigurnosti prvi je naš motiv i zapravo jedini mogući odgovor na stvarne probleme i izazove novih trendova u svijetu rada.

• Hoće li se i doprinosi od honorara dijeliti na dva mirovinska stupa i imate li podataka o tome kakva će prava na temelju njih biti zajamčena u zdravstvenom sustavu?
– Status mirovinskih uplata po bilo kojoj osnovi bit će izjednačen, kao i prava koja iz toga slijede. To znači da će se u istom postotku kao i za stalno zaposlene doprinos od atipičnih poslova također dijeliti u oba obvezna stupa, naravno za one koji se sukladno zakonima nalaze u tim sustavima osiguranja. Što se pak tiče prava iz zdravstvenog osiguranja, još se traže operativna rješenja, posebno kad je riječ o pravu na naknadu u vrijeme bolovanja. Nadam se da će se ovih dana i to zadovoljavajuće riješiti.

• Budući da su poslodavci na proširenje kruga onih za koje će plaćati doprinos pristali samo ako se istodobno smanji stopa doprinosa, možete li im to obećati? Zapravo ste već najavili mogućnost da se mirovinski doprinos umanji za jedan posto, no kakvi bi mogli biti učinci tog poteza, ako uzmemo u obzir da zadnje smanjenje tog doprinosa s 21,5 na 19,5 posto nije opravdalo očekivanja? Nema, naime, bitnijeg porasta zaposlenosti, a to bi trebao biti prvi učinak takvih rasterećenja za poslodavce.
– Prvo, nisu poslodavci ništa ni sa čime uvjetovali, a drugo, nisam ni ja bilo što obećavao kad je riječ o smanjenju doprinosa. U razgovoru smo se složili s ocjenom da su nameti na i iz plaća u Hrvatskoj još uvijek previsoki i da objektivno umanjuju kompetitivnost našeg gospodarstva. U našem prijedlogu nije riječ ni o kakvom povećanju financijskih obveza spram poslodavaca, već o proširenju broja potencijalnih uplatitelja doprinosa, a to znači samo unošenje više reda i pravde u cijeli sustav doprinosa i uklanjanje nelojalne konkurencije ozbiljnim i socijalno odgovornim poslodavcima. Istina je da očekujemo povećane prihode države po toj osnovi, ali povećat će se i broj korisnika prava.

• No, ako odgovorite na zahtjev poslodavaca za smanjenje doprinosa, znači li to da ste njihove interese stavili na prvo mjesto, u odnosu, recimo, na mogućnost da se uskoro možda osigura i neko dodatno povećanje današnjih mirovina, osim redovnog usklađivanja s kretanjem troškova i plaća? I koliko takva mjera uopće ima smisla, s obzirom da se istodobno najavljuje mogućnost smanjenja razine niza prava iz sustava mirovinskog osiguranja?
– U ovoj zemlji, u kojoj je svima jasno da je najveći problem nezaposlenost, nema tko otvarati radna mjesta osim poslodavaca. Država to više nije i neće niti biti. Ono u čemu jest odgovornost države je stvaranje dobrog poduzetničkog ambijenta, što se može činiti na različite načine, između ostalog i tako da se visina poreza i doprinosa uskladi s jedne strane objektivnim potrebama za pokrivanje općih potreba društva i države, a s druge da ta opterećenja ne budu destimulirajuća za one koji žele ulagati u proizvodnju i otvaranje novih radnih mjesta. U ovom slučaju »interes» poslodavca nije nesukladan interesu cijelog društva, a prvenstveno interesu onih koji godinama uzalud čekaju posao. Poslodavci su važan čimbenik razvitka društva i svako arhaično antagoniziranje države, poslodavaca i radnika ne vodi produktivnom traženju rješenja za teške probleme masovne nezaposlenosti. Različiti interesi postoje, ta je različitost legitimna, a na nama je da te razlike ne potiremo, već na produktivan način i na opće dobro usklađujemo.
Dakle, na prvo mjesto stavljamo, ne interes poslodavaca, već interes građana ove zemlje. Naravno, kad govorimo o poslodavcima, mislimo na one koji svoje interese vide ne u suprotnosti s društvenima, već usklađene s njima. Nažalost, dosadašnja praksa hrvatskog kapitalizma opravdano nas čini skeptičnima spram fakinske politike novopečenih kapitalista i poduzetnika koji svoje vlasništvo, protivno elementarnoj logici kapitala, nisu stavili u funkciju proizvodnje i otvaranja radnih mjesta, već devastaciji onog društvenog bogatstva koje su neopravdano stekli nakaradnim sustavom pretvorbe. Ti će kvazipoduzetnici ionako proćerdati tu svoju imovinu, ili su to već učinili, a mi ćemo se morati potruditi oko ozbiljnih i odgovornih poduzetnika.
Sadašnja antipoduzetnička klima nije dobra i potencijalno je vrlo opasna. Mi ćemo u Hrvatskoj napokon morati izići iz klišeizirane slike po kojoj je s jedne strane svaki radnik dobar, vrijedan i pošten, a svaki poduzetnik ništarija, lopov i bešćutni eksploatator te, s druge strane, slike po kojoj su poduzetnici motori razvoja i jedini istinski graditelji razvoja, a radnici lijena zanovijetala. Na ekscesima i lošoj praksi ne treba graditi politiku. Što se pak mirovina tiče, s obzirom da se isplaćuju temeljem tekućih prihoda, jasno je da se ti prihodi moraju povećati, ako hoćemo povećati mirovine i to ne da se još više optereti bruto cijena rada, već da se povećaju ukupni prihodi temeljem veće proizvodnje nove vrijednosti. Razvoj je najbolja socijalna politika. Formula je jasna: Što je više zaposlenih i što je veći nacionalni proizvod, i mirovine će biti više.

• Prema prvim procjenama, kad se uvede obveza plaćanja doprinosa i na honorare, oko četvrtina prosječnih zarada građana ići će u državne fondove. Najčešće je riječ o prihodima kojima su krpane rupe u kućnome budžetu - očekujete li da bi to moglo utjecati i na socijalnu sigurnost?
– Na žalost, i plaće, s obzirom na njihovu visinu i troškove života, većini služe za krpanje rupa u kućnom budžetu. Ne vidim razlog da plaće i honorari ne budu u istom statusu. Dakle, i s obzirom na doprinose i na socijalna prava koja iz toga slijede.

• Građane s prosječnom plaćom ljuti činjenica da u mirovinskom sustavu postoji niz neopravdanih razlika: što je, na primjer, s pjevačima ili glumcima od kojih neki zarađuju i desetak puta više od prosječne plaće, a država im - kao »zaslužnima« - plaća doprinos? Hoće li i tu biti promjena? A što je s najavom da će saborski zastupnici, ministri i drugi povlašteni umirovljenici primati mirovinu na temelju staža, isto kao i obični građani, uz mogućnost da im se osigura određeni dodatak na ime posebnih funkcija koje su obavljali?
– Smisao svih mjera je uvođenje općih načela i istih standarda u socijalne sustave, što znači izjednačavanje građana i u obvezama i u pravima. Temeljno načelo socijalne sigurnosti podrazumijeva vezivanje ostvarivanja uplata, dakle dužine i visine uplata, s pravima koja temeljem toga slijede. U mirovinskom sustavu gradimo sva nova rješenja na tom načelu. Osobno zagovaram pristup neprivilegiranja u tom sustavu. Ako se nekoga želi privilegirati, neka mu se odredi visoka plaća i javno i transparentno daju beneficije, ali ne u mirovinskom sustavu.

• Najavljuju se i izmjene Zakona o radu, u okviru kojih bi se poslodavcima olakšalo otpuštanje. Je li to dobar potez u trenu kad imamo više od 400.000 nezaposlenih, a očekuje se i priljev novih na evidenciju Zavoda za zapošljavanje?
– Upravo zbog tih 400.000 nezaposlenih i idemo u izmjene Zakona o radu, jer bez fleksibilnijeg pristupa radu nemamo šansi povećati zaposlenost. Istina, sama po sebi fleksibilizacija nije dostatna za otvaranje radnih mjesta, ali rigidni propisi mogu biti i jesu ozbiljna smetnja dinamizaciji tržišta rada. Nije najvažnija stvar pojednostaviti otkazni postupak, važnije je osigurati brzinu ulaska u svijet rada. Želim reći da je važnija sigurnost da ću dobiti novi posao, ako ga nemam, nego sigurnost da neću ostati bez posla kojeg trenutačno imam.
Marijana Matković