ZAGREB, 10. travnja - Vijest je stigla iz Rima: šezdeset je zemalja do srijede položilo ratifikacijske dokumente, čime su ispunjene pretpostavke za stupanje na snagu Statuta Međunarodnog kaznenog suda. U razgovoru za Vjesnik, prof. dr. Ivo Josipović, koji je kao ekspert sudjelovao u pripremnim poslovima što su doveli do hrvatske ratifikacije toga dokumenta, objašnjava koje će reperkusije slijediti zbog toga.

• Što za međunarodni pravni poredak znači stalni Međunarodni kazneni sud?
- Statut Međunarodnog kaznenog suda gotovo je revolucionaran događaj za međunarodni pravni poredak. Kao prvo, države su jasno pokazale da prihvaćaju redukciju svoje suverenosti radi efikasnog kažnjavanja ratnih zločina. Već sam osnutak suda imat će značajno preventivno djelovanje. Drugo, sustav vrijednosti u kojemu su humane vrijednosti ispred pragmatičnih ratnih ciljeve dobio je međunarodnim kaznenim pravom ojačanu poziciju.
Nadalje, očito je da je Međunarodni kazneni sud jasan izraz globalizacije prava, ali i moralnih i etičkih vrijednosti sa dalekosežnim posljedicama. Sigurno je da ni nakon stupanja na snagu Statuta efikasnost međunarodnog kaznenog prava neće biti besprijekorna. Još će dugo politički utjecaj i moć pojedinih država modificirati izvornu ideju univerzalne pravde. No, proces je započeo i nitko ga ne može zaustaviti. Vrlo je predvidivo da će se nadležnost Međunarodnog suda u doglednoj budućnosti proširiti s ratnih zločina i na neka druga međunarodna kaznena djela, poput međunarodnog terorizma, trgovine drogama ili bijelim robljem.
 

• Jesu li države koje su ratificirale Rimski statut »izručile« svoje građane tom sudu, ili mu se nadležnost širi na počinitelje ratnih zločina i iz drugih zemalja?
- Tvrdnja o »izručenju« je svakako pogrešna. Naime, prema Statutu, države su u prilici da uvijek same procesuiraju »svoje« zločince. Tek ako to neće ili objektivno ne mogu zbog raspada domaćeg pravnog sustava, ili ako zloupotrijebe pravosuđe za prikrivanje zločina, nastupa Međunarodni kazneni sud. Jednom riječju, države su potpisivanjem Statuta u prvom redu izrazile volju da se svi ratni zločini, kako kolokvijalno zbirno zovemo zločine iz nadležnosti Međunarodnog suda, kazne. Uz to, pristale su da ako to same ne učine, to učini Međunarodni sud. Navedeno je sadržaj tzv. načela komplementarnosti prema kojemu domaće pravosuđe, pod pretpostavkom pravičnog i zakonitog postupanja, ima prednost pred Međunarodnim sudom.
Inače, nadležnost Suda određena je, ne samo državljanstvom počinitelja, već i mjestom počinjenja zločina, pa i državljani onih država koje nisu ratificirale Statut mogu odgovarati pred Međunarodnim kaznenim sudom.

• Što pravno znači otpor SAD Međunarodnom kaznenom sudu s obzirom na njihovu ulogu »svjetskog policajca«?
- Sigurno je da su svi borci za ljudska prava i uspostavu Međunarodnog kaznenog suda razočarani pozicijom SAD. Inače, na samoj Rimskoj konferenciji bilo je primjetno da su one države koje jesu uključene u kakav oružani sukob ili im on realno prijeti, pružale otpor uspostavi efikasnog međunarodnog kaznenog suda. Sigurno je da se i SAD nalazi u strahu da njihovi vojnici i političari ne dođu pod udar Suda.

• Što za Hrvatsku znači to što je kao 32. država ratificirala Statut? Kako će se to odraziti na njeno pravosuđe i zakonodavstvo? Treba li uskladiti i koje zakone?
- Hrvatskoj svakako služi na čast što je među prvim državama ratificirala Statut. Posebice nakon rata i »haaške epizode«, prihvaćanje Statuta jača pravnu i moralnu poziciju zemlje. Hrvatska će, kao i druge države, morati donijeti implementacijsko zakonodavstvo kojim se uređuje suradnja sa Sudom. Takvo što ne bi trebao biti osobit ni pravni ni politički problem. Suradnja sa stalnim Sudom, za države je daleko jednostavnija i politički bezbolnija nego što je to ona sa Haaškim sudom.

• Je li početak rada stalnog Međunarodnog kaznenog suda ujedno i početak kraja Haaškog suda?
- Formalno gledano, osnivanje stalnog suda nema utjecaja na Haaški sud. Novi sud neće preuzeti predmete Haaškog suda. Međutim, sigurno je da će, uz opće okolnosti koje traže da u dogledno vrijeme Haaški sud okonča svoj mandat, i osnivanje stalnog suda tome doprinijeti. Doktrinarno, teško je opravdavati paralelizam tih sudova.
Vlado Rajić