Nakon što se uspješno othrvao kritikama na račun novog Zakona i odlučno najavio nove revizije, ovih je dana u središtu zanimanja domaće javnosti. Rekavši kako među časnicima HV-a koji su ratni invalidi, ima čak 80 posto onih koji su taj status stekli sudjelujući u prometnim nesrećama i na neki drugi, čudan način - ponovno je uznemirio duhove.
O pozadini te izjave, o odnosima resornih ministarstava, te općenito o položaju hrvatskih branitelja u društvu, za »Nedjeljni Vjesnik« govori ministar hrvatskih branitelja Ivica Pančić.

• Gospodine Pančiću, u Ministarstvu obrane smatraju da ste izjavom o broju »lažnih invalida« prekoračili vlastite ovlasti te ugledu Hrvatske vojske nanijeli golemu štetu. Možete li pojasniti što je bilo sporno u onome što ste kazali?
- Nema potrebe dodatno pojašnjavati ono što je rečeno. Govorio sam isključivo o generalima, odnosno o najvišim časnicima HV-a koji su mimo zakona stekli status HRVI-a. Osim toga, i podaci koje je nakon moje izjave objavilo Ministarstvo obrane, u najmanju ruku, jednako su skandalozni. Na priopćenje glasnogovornika MORH-a Dušana Vire ne bih se posebno osvrtao, no moguće da je on - kao naslijeđeni kadar iz doba HDZ-a - time želio posvađati ministra obrane Jozu Radoša i mene.

• Može li se relativno oštra reakcija MORH-a shvatiti kao pokazatelj narušenih odnosa između dvaju ministarstava?
- Sva otvorena pitanja, a njih dakako da ima, jedino se razgovorom mogu riješiti. Tako i to jesam li izjavom izišao izvan djelokruga rada Ministarstva branitelja. Ako bude potrebno, razgovarat ću o tome s ministrom obrane, no neću pristati na javnu polemiku s glasnogovornikom MORH-a.
 

• Koja su to otvorena pitanja o kojima govorite, na kojem području očekujete dobru suradnju Ministarstva obrane?
- Riječ je, prije svega, o pitanjima koja se tiču provedbe novog Zakona o pravima hrvatskih branitelja. Većina informacija pohranjena je u Ministarstvu obrane pa se novi Zakon ne može provoditi bez njihove pune potpore. U pripremi njegove provedbe poteškoće nam stvaraju osobe koje, po svaku cijenu, žele opstruirati cijeli proces. Takvih ima i u Ministarstvu hrvatskih branitelja i u Ministarstvu obrane.

• Iz sadržaja novog Zakona o pravima branitelja oporba i dio braniteljskih udruga uporno prepoznaje kriminalizaciju branitelja i Domovinskog rata.
- To je po onoj »Drž'te lopova«, a cilj takvih priča nije ništa drugo nego osvajanje vlasti. Upravo oni koji najviše optužuju ovu vlast pridonijeli su najviše kriminalizaciji Domovinskog rata. Pritom, prije svega, mislim na »majku svih grešaka« - privatizaciju. U njoj su, dok su jedni ratovali, drugi obilato pljačkali hrvatsku imovinu. Tu prestaje svaka priča o kriminalizaciji, sve ostalo su političke igre koje nemaju veze ni sa braniteljima i ni sa Domovinskim ratom.

• Jeste li zadovoljni odnosom vladajuće koalicije prema braniteljskoj populaciji?
- Najveći pomak koji je napravila ova vlast svakako je to što više nema manipuliranja hrvatskim braniteljima. Više nema davanja obećanja koja se ne mogu ostvariti, čega smo bili svjedoci u prijašnjem razdoblju. U kontaktu s braniteljima, ova vlast pokušava biti maksimalno realna, no to ima pozitivnih, ali i negativnih strana. S jedne strane nema političke manipulacije, no - kao i kod prethodne vlasti - suočeni smo s nedovoljnim senzibilitetom za dugoročno rješavanje problema. Na integraciji branitelja u društvo, godinama se ne radi dovoljno. Model prijevremenih umirovljenja ljudi koji su u naponu životne snage, potpuno je promašen. To je bio najjednostavniji način odgađanja problema, no mi se od njega moramo odmaknuti.

• Kako?
- Moramo prisiliti institucije da u tom smislu razrade koncept, no to za sada ide dosta teško. Do kraja mandata moramo stvoriti mogućnosti braniteljima da se - kroz zaposlenje, školovanje itd. - integriraju u sve društvene procese. Znam da će to biti izuzetno težak posao i da krajnji efekt neće biti potpuno pozitivan, no druge nam jednostavno nema.

• Gledajući posljednje 2,5 godine, što biste istaknuli kao najbolji potez Vašega Ministarstva u odnosu na ostala a u kontekstu skrbi o braniteljima?
- To je, prije svega, činjenica da smo prije ostalih unutar ovog Ministarstva krenuli u raščišćavanje nepravilnosti. One su dovele do osjećaja nepravde među braniteljskom populacijom i mislim da smo tu u potpunosti pogodili bit stvari. Napravili smo to u cilju zaštite interesa običnih hrvatskih branitelja koji ništa nisu tražili od države, niti su išta dobili. S druge strane, postoji manjina koja je time bila prilično pogođena. Dobro su organizirani i izuzetno glasni pa se u javnosti ponekad stječe i drugačiji dojam o našem radu. Ipak, mislim da je po pitanju onoga što smo do sada napravili, stav javnosti u osnovi vrlo pozitivan.

• Kako ocjenjujete trenutačne odnose Ministarstva i braniteljskih udruga?
- Mnoge su stvari bolje nego prije. Posebice je to postalo vidljivo nakon što smo s Republičkom koordinacijom udruga potpisali sporazum o zajedničkom rješavanju problema hrvatskih branitelja, polazeći od načela poštivanja ustavnog poretka, parlamentarne demokracije, ljudskih prava i sličnih demokratskih vrijednosti. Time smo i jedni i drugi pokazali da se, uz minimalan konsenzus, puno toga može napraviti. Dakako da razloga za nezadovoljstvo ima i da ih može biti i ubuduće. Možemo različito gledati na rješenja nekih problema, no tenzije bi trebale ostati u nekim normalnim okvirima.

• Što kažete na tvrdnje da ste tim sporazumom uspjeli »smiriti« većinu braniteljskih udruga. Štoviše, nagađa se da Koordinacija udruga sada čuva leđa ministru Pančiću i obrnuto?
- Neki će uvijek postavljati takva pitanja i nema se na njih ništa posebno reći. S takvom namjerom nismo potpisali sporazum i nije bilo ni političkih ni trgovačkih aranžmana. Iz onoga što smo radili u ove dvije godine, najbolje se vidi da nije bilo nikakvih prizemnih igara i kombinacija. Udruge imaju svoje područje djelovanja, a ministarstvo - svoje. Zanimljivo da upravo oni koji su uporno govorili kako suradnje nema, sada kada je ona ostvarena, počinju postavljati pitanje zašto surađujete. S tim da suradnja ne znači da sve stvari funkcioniraju u potpunosti. Udruge unutar Koordinacije još su nezadovoljne s puno toga, baš kao što i mi smatramo da se neke stvari mogu napraviti bolje.

• Hvidra je promijenila vodstvo, no jesu li se time promijenili vaši, u pravilu zategnuti odnosi?
- Oni su i dalje zadržali dozu kritičnosti i prema Ministarstvu i prema novom zakonu. To je njihovo pravo. Kao i bilo koja druga udruga, i Hvidra može raditi i zastupati ono što joj se čini ispravnim. Uz jedan uvjet: Granica minimalne korektnosti mora postojati, a prije to nije bio slučaj. Prijašnje vodstvo Hvidre bavilo se isključivo politikom i politikantstvom.

• Iz ovogodišnjeg proračuna Ministarstva, braniteljskim udrugama dodijelit će se oko 14 milijuna kuna. Po kojim su kriterijima?
- Na kriterijima smo radili dvije godine, a razradili smo i mehanizme kontrole trošenja proračunskog novca. U tom pogledu, vidljivi su značajni pomaci u odnosu na prošlu godinu kada je bilo određenih problema oko načina na koji su udruge trošile proračunske sredstva. Ipak, potpuno zadovoljni bit ćemo tek kada sve u potpunosti bude funkcioniralo, a nadam se da će se to dogoditi do kraja ove godine. Kada završimo taj tranzicijski proces, sve što je povezano s financiranjem udruga, morat će biti potpuno transparentno.

• Intenzivira se i pitanje pomoći oboljelima od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP-a). Tko treba pomoći tim ljudima i kako?
- S jedne strane, doista se radi oboljelima osobama, no ima tu i politikantstva. Njega potiču različite interesne skupine koje ili imaju direktnu financijsku korist ili, pak, pitanje PTSP-a koriste za osobnu promociju. Isto tako, ne treba isključiti mogućnost da neki preko oboljelih od PTSP-a žele i politički djelovati.
Pitanjem pomoći oboljelima od PTSP-a trebaju se baviti isključivo ljudi iz medicinskih krugova, no oni ne bi smjeli samo govoriti o tome da je problem ogroman. Događa se, naime, da neki liječnici naglašavaju kako svakim danom raste broj novih pacijenata, a pritom, ne kažu koliko su zapravo oboljelih od PTSP-a - izliječili. Etiketiraju problem, no nakon toga samo rade na tome da se on još poveća. Riječju, to što ne znamo ni jednog čovjeka kojeg su izliječili, upućuje na zaključak da se radi o nekompetentnim osobama.

• Problem PTSP-a ipak postoji.
- Dakako da postoji, no umjesto medicinske pomoći, preko njega se uglavnom baca negativno svjetlo na sve hrvatske branitelje. Na tom području Ministarstvo je ušlo u žestoki sukob s različitim interesnim skupinama, no za sada nailazimo na ignorantski i neprobojan štit jer neki pojedinci i dalje tjeraju po svome.

• Koliko osoba po toj osnovi ima status ratnog vojnog invalida?
- Samo po osnovi PTSP-a i drugih psihičkih oboljenja, status HRVI-a steklo je osam tisuća branitelja, a u kombinaciji s drugim oboljenjima i ozljedama imamo još dvije tisuće invalida. Važno je reći da ta populacija ima određena prava, ali bi morala imati i obveze. Potvrdio je to i jedan od posljednjih incidenata, onaj branitelja iz zagrebačkog naselja Špansko. Članovi njegove obitelji postavili su pitanje odgovornosti od predsjednika države do premijera i ministra branitelja, no nitko se nije zapitao kako to da je oboljeli od PTSP-a imao dozvolu za nošenje oružja? Imali smo, recimo, i primjer tragično poginulog branitelja, glazbenika Damira Novaka koji je, ni kriv ni dužan, stradao uoči Nove godine. Samo zato jer se nekom činilo normalnim pucati u zrak. Sve to skupa nema veze sa PTSP-om i oboljenjem: to je dio primitivizma koji je u našem društvu poprilično ukorijenjen, a hrane ga i mediji i politika.

• Što planirate poduzeti s tim u svezi?
- U suradnji s MUP-om moramo predložiti model kojim bi oboljeli od PTSP-a imali ograničenja prilikom zahtjeva za dobivanje dozvole za nošenje i držanje oružja. Nedopustivo je, naime, da se na liječničkom pregledu za stjecanje statusa invalida, istoj osobi utvrdi da je oboljela, a onda ona - pri ishodovanju dozvole za nošenje oružja - liječnički pregled prođe kao potpuno zdrava.

• Spominju se različite brojke, no još se točno ne zna koliko osoba ima status hrvatskog branitelja. Hoćemo li, i kada, doznati taj podatak?
- Prije toga, morat ćemo riješiti pitanje naputaka u MORH-u i MUP-u. Treba vidjeti hoće li potvrde koje su tamošnji službenici dobivali za stjecanje prava na uvoz automobila i drugih potrepština, vrijediti i pri utvrđivanju statusa hrvatskog branitelja. Bilo bi dobro da se ti naputci stave izvan snage jer su oni omogućavali svim zaposlenicima tih tijela da steknu status hrvatskog branitelja, a moguće i status HRVI-a.

l Ministarstvo obrane najavljuje značajno smanjenje broja službenika, kako je taj proces izgledao u Ministarstvu branitelja?
- Mi smo u prvoj fazi, najprije smanjili broj zaposlenih za 25 posto, a uoči donošenja novog Zakona, sve područne jedinice našeg Ministarstva postale su dio ureda državne uprave. Time smo od ministarstva sa 520, došli na nešto više od 100 zaposlenih. U tome smo se maksimalno držali načela stručnosti, ali i vodili računa o djeci poginulih hrvatskih branitelja i ostalim ratnim stradalnicima. Bilo je, naravno, i primjera otpuštanja, no jedini kriterij je bio odnos prema poslu. Na taj način, u vrijeme kada za to nitko nije imao snage ni hrabrosti, još smo jednom pokazali da su reforme u našem društvu moguće.

Mile Franičević