Ostojić Ranko

04.01.2003

Feral

Tweet

  Ovako je govorio Ranko Ostojić 2003. godine. Tada su bili na tragu opljačkanom novcu, ali kako tada tako i dan danas - samo su na tragu. Trag se sve teže razaznaje, a tragači nemaju želje, ni znanja ispratiti trag do početka.

 

RANKO OSTOJIĆ, RAVNATELJ POLICIJE, ZA FERAL GOVORI O POLICIJSKIM RADNJAMA VEZANIM UZ NETRANSPARENTNO TROŠENJE NOVCA NAMIJENJENOG OBRANI ZEMLJE POČETKOM DEVEDESETIH GODINA

 

 

"Poslovalo se tako da se namjerno nije željelo evidentirati transakcije i namjerno se nisu ostavljali tragovi o trošenju iseljeničkog novca i novca od prodaje stanova"

 

Ranko Ostojić, ravnatelj policije: "Nekažnjavanje kriminalaca stvara frustraciju ne samo kod poreznih obveznika nego i kod onih ljudi koji rade na otkrivanju kriminala"

 

 

- Istraga još nije mogla započeti i možemo govoriti o predistražnim radnjama koje provodi policija: istragu će otvoriti istražni sudac onoga trenutka kad mi prikupimo dovoljno podataka. Na osnovi onoga što imamo, već sad mogu reći da je bilo elemenata netransparentnog trošenja, a utvrdit ćemo je li bilo i drugih nezakonitosti. Tu mislim i na novac iz dijaspore i na novac prikupljen prodajom tzv. društvenih stanova. Radi se o velikim količinama novca i - zahvaljujući probuđenoj suradnji s Državnim odvjetništvom koje nas je dugo blokiralo u ovom poslu, te kolegama iz Austrije - došlo se do brojnih elemenata koji će, po mojem mišljenju, omogućiti kvalitetno procesuiranje i dolazak do prave istine. Ne želim govoriti o detaljima radnji koje provodimo, no zanimljivo je da su sudionici te priče, koji su bili spomenuti u vašim i nekim drugim novinama, sami potvrdili ono zbog čega mi moramo dalje nastaviti s poslom: počevši od toga da su neki ljudi naoružani upadali u banke i uzimali pare, pa do toga da su neki drugi ljudi poslovali s nekim firmama i zarađivali milijune maraka, a danas se ne sjećaju ni imena tih firmi. Javnost ove zemlje ima pravo znati istinu o tome.

- Sve što smo dosad pronašli ukazuje da u onim ministarstvima u kojima bi trebala biti uredno složena dokumentacija o trošenju novca o kojem ovdje govorimo, te dokumentacije nema i mi smo to, nažalost, morali dobiti iz inozemstva. To je prvi dio blokade. Drugi dio blokade odnosi se na to da smo u pokušajima da dođemo do tih dokumenata iz inozemstva također nailazili na situaciju da određene osobe iz državnog aparata nisu izvršavale svoje obaveze. Naime, u ovom poslu policije i Državnog odvjetništva ne možemo se samo kretati kroz sistem koji postoji: međunarodna pravna pomoć jedna je od mogućnosti, ali vi se sa svojim kolegama iz inozemstva - ako radite u istom cilju - možete dogovoriti da na drugi način dođete do podataka, a ti podaci onda otvaraju put prema pravoj istrazi.

- Bivši glavni državni odvjetnik nije nam htio otvoriti neke račune iz kojih bi bilo vidljivo je li se novac trošio netransparentno i je li, možda, bilo i nekih drugih kaznenih djela. U pitanjima međunarodne pravne pomoći policija sama ne može ništa i tek kad je Mladen Bajić naslijedio Radovana Ortynskog, počele su se realizirati neke stvari koje su mogle biti napravljene puno ranije: od novca na računu Zaklade hrvatskoga državnog zavjeta do ovoga na čemu sad radimo.

- To je istina, ali ja ću gospodina Ortynskog samo upitati kako se sve uspjelo realizirati kad je došao Mladen Bajić. Osim toga, Ortynski nije previše mario za elemente međunarodne pravne pomoći u nekim drugim slučajevima: to se, podsjećam, dogodilo na početku priče o Hercegovačkoj banci, kad su se uredno održavali sastanci i razmjenjivali podaci s kolegama iz BiH. Dvostruki kriteriji gospodina Ortynskog su nas i doveli ovdje gdje sad jesmo. Brojni bankovni računi o kojima smo pričali nalaze se u našoj zemlji, ali bivši Glavni državni odvjetnik nije našao načina da saznamo što se događalo na tim računima. Kako policija može protiv nekog podignuti kaznenu prijavu ako nemamo pristup računu i ako nismo upoznati s transakcijama koje su se zbivale preko tog računa? Mi ne želimo narušavati ničija ljudska prava i bankarske tajne, ali moramo imati pristup računima za koje opravdano sumnjamo da su se preko njih radile nezakonite radnje, a na državnom je odvjetniku da nam omogući pristup tim računima. Radovan je Ortynski, međutim, nama napisao da ne smatra kako postoje nezakonitosti radi kojih bi valjalo otvoriti neke račune.

- Očito je da je od starta postojao razlog zbog kojeg je hrvatski državni novac putovao po različitim računima različitih off-shore kompanija: to je, zapravo, preduvjet za netransparentnost. Nažalost, taj se model pokazao uspješnim. Poslovalo se tako da se namjerno nije željelo evidentirati transakcije i namjerno se nisu ostavljali tragovi o trošenju novca, a obrana takvog ponašanja, koja se svodi na to da je bio rat i da je bio embargo na uvoz oružja, jednim dijelom možda i stoji, jer se je jednim dijelom tog novca doista i kupovalo oružje za obranu zemlje. Sigurno je, međutim, da postoji jedna velika praznina, odnosno nedostatak i dokumenata i novca.

- Nama je prioritet da utvrdimo je li taj novac odlazio na nečije privatne račune i da po mogućnosti utvrdimo da li se taj novac, na bilo koji način, vratio u Hrvatsku. Nije nam namjera ovdje utvrđivati da su neki ljudi kriminalci zato što su kupovali oružje za Hrvatsku: namjera nam je da utvrdimo jesu li se pojedini ljudi omastili novcem koji je bio namijenjen obrani zemlje. Već sad imamo podatke da je toga bilo, a to su uostalom javno potvrdili i neki "bubrežni bolesnici", pa evo sad u Feralu i gospodin Branko Štulić. Tom čovjeku, koji je godinama vodio brigu o državnom proračunu, normalna je situacija da netko upadne u banku i pokupi pare, a Štulić, u ime države, novac zatim ne vraća toj banci, nego nekakvoj privatnoj osobi. Ako je netko uzeo novac Slavonskoj banci, onda se novac i vraća Slavonskoj banci.

- U tome i jest stvar. Ne želeći ulaziti u detalje, naravno u interesu istrage, samo ću reći da se očito radilo o velikoj akciji bivše vlasti i o velikim količinama novca. Jasno mi je da građani očekuju rezultate, ali mi ovaj posao želimo odraditi krajnje ozbiljno i profesionalno.

- Ministarstvo unutarnjih poslova stalno je izražavalo želju za dobrom suradnjom s Državnim odvjetništvom i da se što bolje radi. Mi smo nastojali učiniti što je moguće više i mislim da je tu i nastao prvi problem, jer smo se protivili da bilo tko koči postupke. U tome, ali i u liku bivšeg državnog odvjetnika leže uzroci sukoba, koji je katkad bio i javni. Najveći problem bio je u tome što je Ortynski sebe izjednačio s institucijom Državnoga odvjetništva, kao da samo on postoji.

- Sigurno je da je došlo do značajnoga usporavanja. Mislim, međutim, da je dobro što se sve to dogodilo, jer je to pokazalo što se sve može zbiti ako je na pravome mjestu krivi čovjek. Nadam se da je to definitivno iza nas.

- Slažem se s vama. Nema sankcija, ali to ne znači da s policijske strane posao nije kvalitetno napravljen. Ne smijem, međutim, komentirati neovisno sudstvo i mogu reći samo to da smo podnijeli 16 tisuća kaznenih prijava u gospodarskom kriminalu u posljednje tri godine. Policiji bi, možda, u ovom trenutku bilo pametno da stane i da ne pronalazi nikakve nove papire i slučajeve, jer sad već dolazimo do ponavljanja: naime, oni koji su već dobili kaznene prijave, počinju se - upravo zbog izostanka sankcije - ponašati tako da se uopće ne osvrću na prijave i sudske procese, nego nastavljaju raditi kako su radili. Stvar je u tome da se izostankom sankcija stimulira ponavljanje kaznenih djela. Ne želim braniti policiju i prebacivati krivnju na druge, ali sam uvjeren da je izostanak sankcija najgori oblik generalne prevencije kriminala. Nekažnjavanje kriminalaca stvara frustraciju ne samo kod poreznih obveznika nego i kod onih ljudi koji rade na otkrivanju kriminala.

- Pitanje doista postavljate pogrešnoj osobi. Da, nijedan slučaj nije završen u smislu sudskog epiloga. Kad bismo imali određeni broj slučajeva koji su gotovi, ljudi bi onda znali da će i sve ostalo doći na red. Ovako se stvara osjećaj da se ništa neće dogoditi onima koji su se bavili mutnim poslovima.

- Mi ne smijemo reći - evo, ovo je najvažniji slučaj na kojemu radimo ili ovo je deset najvažnijih slučajeva kojima se bavimo...

- Gledajte, policija je prva u lancu kaznenog progona i na njoj je da odradi svoj dio posla. To mora zatražiti netko drugi. Tvrdim da je - što se tiče policije – ostalim tijelima progona stvorena podloga za kvalitetno rješavanje nekih slučajeva. Pratite li priču oko Croatia busa?

- Vidite kako se čitava stvar počinje odvijati brzo i efikasno. Znate zašto? Zato što su i drugi zaključili da je to važno. Na policiji je da radi svoj posao, i u slučaju Croatia busa u posljednjih je šest godina provedeno osam kriminalističkih obrada koje su završavale kaznenim prijavama protiv odgovornih. Zašto nema presuda, to doista ne možete pitati ravnatelja policije.

- Reći ću vam - da. Zato što nas nitko nije sprječavao u obavljanju posla, nitko nije zvao i naređivao da se određeni slučajevi ne rade...

- Govorim o političkoj volji koja je izražena nakon izbora 3. siječnja 2000. godine, a tada je bilo jasno kazano da je rješavanje gospodarskog kriminala jedan od prioriteta ove vlasti. Nije nama, dakle, nitko trebao posebno naglašavati da se pozabavimo gospodarskim kriminalom. Mi ne tražimo nikakvu drugu podršku, osim da se nezakonitosti i kriminal koje je otkrila policija sankcioniraju.

- Neću vam to potvrditi, jer je to loša poruka. Izostanak sankcija za počinitelje kaznenih djela potvrda je vaše teze. I to se posebno primjećuje u gospodarskom kriminalu.

- Kod nas se izbori počinju doživljavati kao nekakvo vrijeme Olimpijskih igara, pa se ne bi smjelo govoriti ni o kakvom i ni o čijem kriminalu, jer je to navodno predizborna kampanja. Mi već treću godinu radimo na ovom slučaju. Uostalom, još 1991. ministar iseljeništva Gojko Šušak pisao je hrvatskoj dijaspori i uvjeravao je te ljude da će njihov novac biti korisno i transparentno potrošen. Eto, uzmite da hrvatska policija deset godina kasnije izvršava političku volju koja je izražena još 1991.

- Zar zaista mislite da hrvatska policija, koja je odnijela puno bitaka tokom svih ovih godina, nije bila u stanju očistiti šačicu ljudi ispred nekakve kuće? Policija tu nije nasjela, a bitno je reći da policija ni u jednom trenutku nije imala nalog suda za uručenje optužnice generalu Bobetku. Sve što nam sud naloži, mi ćemo napraviti.

- Mi od početka provodimo sve mjere i radnje za ispunjavanje sudskog naloga u kojemu se traži privođenje generala Gotovine. Provjeravamo sve informacije i postupamo po tjeralici. Apsolutno nije točno da mi znamo gdje je Gotovina i da ne reagiramo!

- Ne bih prejudicirao pravomoćnu presudu vezanu uz taj događaj. Mi sad imamo situaciju da je istraga utvrdila neke elemente na osnovi kojih je podignuta optužnica i tek ako optužnica padne, mi se prema tome moramo postaviti. Dakle, tražiti nove krivce ili nešto drugo... Moja je teza, inače, da eventualni poraz tužiteljstva ili policije u slučaju tzv. zločinačke organizacije ne treba predstavljati kao poraz pravne države, nego kao uspjeh pravne države: to govori da se ne može dogoditi da netko bude osuđen bez kvalitetnih dokaza. Mi gradimo pravnu državu u kojoj se ne smije događati da ljudi idu zatvor na temelju nečijeg podmetanja i težnje za slavom. To je najvažnije...

- To ne mogu osporiti, ali neke su se stvari, ipak, realizirale. Na primjer, Srđan Mlađan: to je vrlo težak slučaj, u kojemu nije prošlo puno vremena od uhićenja do sudske presude. Zatim, Vjeko Sliško: on je ubijen 2001., a presudu smo imali prije koji mjesec. Nije, dakle, baš sve crno.