Gospodarske teme ovih je dana u javnosti zasjenila rasprava o ratifikaciji Sporazuma o nuklearki Krško. No, do ljetne stanke gospodarski resori Vlade trebali su, prema najavama, obaviti mnogo posla od kojega se mnogo očekivalo. S potpredsjednikom Vlade Slavkom Linićem razgovarali smo o tim poslovima, prošlotjednoj tematskoj sjednici o poslovanju državnih poduzeća te sve većim problemima koji se pojavljuju u državnom proračunu.

• Nakon prošlotjedne tematske sjednice Vlade u javnosti se mnogo više govorilo o »Vjesniku« nego o nekim drugim poduzećima s čijim rezultatima Vlada nije zadovoljna a mnogo više zadiru u nacionalne interese, poput Hrvatskih šuma. Kako to tumačite?
– Vlada je lani odlučila konsolidirati Vjesnik i jasno je rekla da do kraja mandata neće biti privatizacije i da ćemo Vjesnik financijski podržati i konsolidirati. Tada se postavljalo političko pitanje privatizacije i potrebe za državnim listom. Nakon godinu dana vidimo da je strah od upravljanja politike nad medijem bio neosnovan. Vjesnik uređuju urednici i novinari, nitko u ovih godinu dana nije pokušao reći da je politika utjecala na uređivanje. Naša je dobra želja da financijski konsolidiramo list i da okončamo priču koja je počela kada su se, devedeset i neke, spojili tiskara i list. No, umjesto da imamo Upravu koja je svjesna da je Vjesnik i tiskara i list, da je Vjesnik kuća kojoj profit treba biti zajednički, od lista i od tiskanja za druge, mene je osobno razočarala ponovna priča o plusu tiskare i minusu lista, zbog kojeg list treba privatizirati, a tiskara može sama za sebe poslovati. Uprava i Nadzorni odbor, koji su izašli s tvrdnjom da je za minus opet kriv list kazuju da Vlada nije postavila pravi Nadzorni odbor, da Vladu nisu dobro razumjeli jer mi govorimo da su Vjesnik i list i tiskara. Ako treba dodatni novac da bi list vratio svoju poziciju na tržištu, o tome se može razgovarati, ali opet dijeliti kompaniju zato što je ona nastala spajanjem - to je razočaranje. Zanimljivo je da Vladu kritiziraju kada kaže da nešto neće privatizirati a s druge strane nas optužuju za rasprodaju kada kažemo da nešto treba privatizirati.
 

• Budući da su tu priču potaknuli i neki vaši koalicijski partneri, spekulira se i o mogućnosti da neki računaju kako će u predizbornoj kampanji dobiti podršku izdavača kojem omoguće da kupi tiskaru.
– Jednom smo već imali probleme s Tiskom. Moj prvi radni tjedan u Vladi bio je opterećen tvrdnjom da će se taj tjedan zaustaviti izlaženje tiska u Hrvatskoj, jer neće biti distribucije. Samo jedna, vrlo tvrda odluka - stečaj, pokazala je kako se može upravljati poduzećem. Nisam zadovoljan ni s izlaskom iz stečaja Tiska, jer je očito da se trebalo postaviti određena zakonska ograničenja vlasničkog udjela u ovakvim monopolnim djelatnostima. Ali, ja se ne opterećujem time jer nikada nije kasno. I sutra se može donijeti odluka da u distribuciji tiska ne može biti vlasništva iznad 25 posto. Isto vrijedi i za tiskaru. Ako imamo tiskaru koja tiska mnoge tiskovine, jer je to mnogo ekonomičnije nego da svaka tiskovina ima svoju tiskaru, treba i te kako paziti da vlasnik te tiskare ne bude jedna tiskovina. Smatram da Vjesnik kao list ne ugrožava ostale tiskovine i to je razlog za odluku Vlade da zadrži vlasništvo nad tom tvrtkom, da nam se ne dogodi ono što se dogodilo s Tiskom.

• Dakle ostaje opredjeljenje SDP-a ali i cijele koalicije s početka mandata da se neće dozvoliti monopolistička situacija koja se pojavila, na primjer, u Bugarskoj?
– Mislim da se to ne smije dogoditi i da zakonodavac ima moć da jasno postavi ograničenja. Ojačali smo Agenciju za zaštitu tržišne utakmice, imamo šansu da ona postane efikasnija i mislim da s njene strane mora doći prijedlog zakona o određenim ograničenjima veličine vlasništva u djelatnostima kao što su zajednička tiskara i zajednička distribucija tiska.

• Dogovori koalicijskih partnera propadaju sve brže, neki u samo 24 sata. Spomenuli ste probleme s privatizacijom. Mogu li svi koalicijski partneri do jeseni postići konačni dogovor o privatizaciji, budući da i sami kažete da se oko privatizacije postavljaju mnoga pitanja?
– Bitne su odluke Vlade, a one su jasne. Proračun je prošao u Saboru, zna se što se privatizira i što su privatizacijski prihodi. Isto vrijedi i za zakone o energetici i privatizaciji Ine i HEP-a. Sva zakonska procedura, koja se može zaustaviti u Saboru, je prošla. Parlament uvijek može tražiti odgovornost nositelja privatizacijskih procesa vezano za odluke koje donesemo. Očekujem da će do kraja godine biti donesena odluka o prodaji 25 posto dionica Privredne banke i privatizaciji Croatia osiguranja a, oko Nove godine, okončanje razgovora s potencijalnim partnerom u Ini. Želimo otvoriti i proces prodaje sedam posto dionica HT-a zaposlenima na čemu intenzivno radimo.

• Što je s prodajom dionica na otvorenom tržištu, koje su trebale biti jedan od bitnih elemenata oživljavanja hrvatskog financijskog tržišta?
– Problem je u situaciji na telekomunikacijskom tržištu. Ako izađemo na domaće tržište, pitanje je koja će biti vrijednost dionica. Vrijednost dionica koja će odražavati svjetsku krizu je opasna za rezultate poslovanja HT-a i zato moramo biti oprezni. Ali i sedam posto koje ćemo ponuditi radnicima može se pojaviti na tržištu.

• Time će biti zatvoreni predviđeni prihodi od privatizacije za ovu godinu?
– Da.

• Prihodi i rashodi državnog proračuna očito ne idu prema predviđanjima. Može li ova Vlada, kako stvari sada stoje, jamčiti da će proračun do kraja godine izvesti bez rebalansa?
– Ne vjerujem jer su se pojavile neke promjene u trošenju nekih ministarstava. Ali pod rebalansom ne podrazumijevam nova zaduženja za neke rashode koje nismo uspjeli ograničiti ili za nove privatizacije. Rebalans ne bi trebao utjecati na ukupni iznos. To je naša odgovornost prema nekim makroekonomskim veličinama koje smo postavili i moramo ih održati.

• Prije nekoliko mjeseci premijer Ivica Račan je najavio skup mjera koje bi Hrvatskoj u sljedećim godinama omogućile veće stope gospodarskog rasta od sadašnje. Hoćemo li taj skup mjera vidjeti prije ljetne stanke?
– Mislim da je premijer Račan u biti htio da taj skup mjera pokaže koliko sve institucije – od političkih preko gospodarskih do znanstvenih i sindikalnih – moraju zajednički učiniti ako želimo veći rast, ako se svi motiviramo u želji da zaista nešto bitno popravimo. Što je vrijeme pokazalo? Sindikati o tome ne razmišljaju, nego traže prava, znači imamo problem sa socijalnim partnerom. Ni unutar politike nema tog zajedništva. Bilo kakve promjene u sklopu politike poreza i doprinosa ne prolaze, jer su se javile grupacije poput umjetnika, znanstvenika, profesora, liječnika, novinara koje im se protive. Željeli smo prije svega prepoznati institucije koje će zajednički s nama probati reći koje su to pretpostavke za rast od sedam posto. Vrijeme je pokazalo da, nakon nekoliko mjeseci pokušaja da to stavimo papir – nismo uspjeli i teško je očekivati da će taj papir izaći.

• Što je s najavljenim paketom mjera protiv sive ekonomije?
– Još nismo ni blizu toga da Vladi predložimo konkretne mjere.

• Gdje najviše škripi?
– U svim segmentima, a Porezna uprava je najbliže u dijelu rješavanja prometa gotovinom. Veći su problemi u radu na crno, gdje treba nešto bitno promijeniti, a jedna od bitnih pretpostavki su bile stope doprinosa jer se moraju mijenjati kategorije rada. Treći je problem vezan oko imovine, registracije imovini te neophodnosti da računima pratimo upravljanje i održavanje imovine. To je segment koji je daleko od dogovora, kao i četvrti segment o normama i standardima, koji će jamčiti kvalitetu proizvoda i usluga na hrvatskom tržištu, i u uvozu i u proizvodnji. To je najteže područje. Ali u ovom trenu nije bila želja Vlade da se sve to odmah riješi, jer se to sve neće riješiti u sljedeće tri-četiri godine. Željeli smo detektirati probleme, utvrditi mjere i način rješavanja, institucije i rokove. No, i tu je zastoj evidentan.
Sanja Kapetanić