ZAGREB, 21. srpnja - Najnoviji posjet delegacije dijela hrvatskih Srba i predstavnika Srpske pravoslavne crkve Beogradu te izjava Gorana Svilanovića, ministra vanjskih poslova SR Jugoslavije, o tome da je u Hrvatskoj izvedeno etničko čišćenje Srba izazvalo je različite rakcije, pa i prosvjed hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova. O tom posjetu i među hrvatskim Srbima postoji različito mišljenje. Milan Đukić, jedini legitimni predstavnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru, iako je iz Beograda bio službeno pozvan - odbio je ići.
• Što mislite o nedavnom posjetu dijela hrvatskih Srba Beogradu?
- Ne mislim ništa pozitivno i ništa normalno. Da je bilo normalno, i sam bih se našao u toj delegaciji, jer sam dobio poziv - kako ih volim nazvati, »tamburaša«. Poslije mojeg pisma, koje sam tim povodom uputio Beogradu, a u kojem sam napisao da ne želim doći, dobio sam zamolbu da će se sa mnom obaviti poseban razgovor na najvišoj razini. I to sam odbio!
• Zašto?
- Iz više razloga. Jedan je taj što je zaista suvišno razgovarati sa službenom vlašću u SR Jugoslaviji, koja je gotovo prije 12 godina pokazala koliko želi znati tko smo i što smo, koja je pokazala da su joj Srbi u Hrvatskoj bili i ostali moneta za potkusurivanje. S druge pak strane, vrlo bitan razlog mojem neodazivu je što današnja vlast u SRJ ne želi ubrzati postupke oko uspostave bilateralnih odnosa s Republikom Hrvatskom. Treće, u delegaciji su se našli predstavnici nevladinih »tamburaških« udruga, koji su u biti predstavnici privilegirano-aboliranih Srba. Jer, najveći dio njih i sami su abolirani. Isto tako, simptomatično je da je Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj u beogradskim razgovorima predstavljao nekadašnji izvršni sekretar CK Hrvatske drug Simo Raić. Sve to i te kako oslikava moral tzv. predstavnika hrvatskih Srba u Beogradu. Osim toga, ja ne mogu ići tamo i zbog kojekakvih izjava.
|
Današnja vlast u SRJ ne želi ubrzati postupke oko uspostave bilateralnih odnosa s Republikom Hrvatskom
U delegaciji su se našli predstavnici nevladinih »tamburaških« udruga, koji su u biti predstavnici privilegirano-aboliranih Srba
Najnoviji Prijedlog ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina je loš i ne rješava položaj Srba u Hrvatskoj. On nije ništa bolji od postojećega
|
• Koje su to izjave?
- Recimo, gospodin Vojislav Koštunice izjavio je da su Srbi otišli na zov Miloševića, što nije točno, jer je u tome sudjelovala i tadašnja HDZ-ova vlast. Također, neprimjerene su izjave Gorana Svilanovića, ministra vanjskih poslova SRJ. On je i najnovijom svojom izjavom u Beogradu, o etničkom čišćenju Srba u Hrvatskoj, pokušao doći do jeftinih poena upravo onako kako je to pokušao s izjavom u povodu njegova posjeta Zagrebu. Da podsjetim, u Zagrebu je izjavio da su Srbi otišli zahvaljujući Miloševiću i izjavio je da su Srbi narod koji jedino može živjeti sam, bez drugih naroda.
• Kako bi trebalo riješiti probleme Srba u Hrvatskoj?
- Mislim da bi se trebalo vratiti na Ustav iz 1991. godine. To je rješenje koje ne prijeti hrvatskoj suverenosti i cjelovitosti, to je nešto što nema veze s planom Z-4.
• Praktično, kako bi to bilo?
- To znači da bi unutar regija postojali kantoni.
• Znači li to federalizaciju Hrvatske?
- Ne, nego regionalizaciju i unutar nje kantoni. Regionalizacija i unutar nje kantonizacija nipošto nije i federalizacija, kako to tvrdi gospodin Mato Arlović.
• Što mislite o novom Prijedlogu ustavnog zakona o nacionalnim manjinama i u njemu o rješenju problema srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj?
- Najnoviji Prijedlog ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina je loš i ne rješava položaj Srba u Hrvatskoj. On nije ništa bolji od postojećega. On je produkt pritiska međunarodne zajednice, koja se zamorila svojom prisutnošću u Hrvatskoj i više ne razlikuje lončiće od poklopčića. Drugim riječima, to znači da nije potrebno donijeti novi ustavni zakon o nacionalnim manjinama po svaku cijenu, jer ga već imamo i znači da treba pričekati drugo vrijeme i drukčije političko okruženje, kada će biti snage da se neriješeni položaj Srba izvuče ispod tepiha i pravedno riješi - bez da bude nauštrb bilo koje narodonosne skupine u Republici Hrvatskoj. U prilog tome je i činjenica da bez desnih snaga u Hrvatskom saboru prijedlog, ovakav kakav se predlaže - neće proći.
• Znači li to da nećete glasovati za novi prijedlog tog zakona?
- Što se mene tiče, svoj glas ću dati za taj zakon pod uvjetom da ne bude presudan, jer i tako ništa ne rješava. Ako bi moj glas bio odlučujući, to znači, ako bi bio sto i prvi, onda ću biti protiv tog zakona.
Andrija Tunjić
|
