Punih 20 godina nakon što ju je Papa Ivan Pavao II. proglasio osobnom prelaturom, jedno od najsnažnijih udruženja Katoličke crkve u svijetu, po imenu Opus Dei, uskoro će, prema nekim najavama, otpočeti svoje službeno djelovanje i unutar hrvatskih granica. O kakvoj je organizaciji riječ, tko su njezini članovi, zašto se skrivaju od očiju javnosti, te koji su ciljevi Opus Dei i kako ih ostvaruju, Nedjeljnom Vjesniku odgovara znani hrvatski teolog, bibličar i svećenik, prof. dr. sci. Adalbert Rebić, ujedno i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu.

• Iako latinski pojam »Opus Dei« nije nepoznat, malo je onih koji su čuli za istoimenu organizaciju. Što je, dakle, Opus Dei?
– Posrijedi je svjetovna ustanova posvećenoga života koja okuplja i svećenike i laike, i muškarce i žene. Njezin puni naziv glasi »Svećeničko udruženje Svetoga Križa i Opus Dei«, a godine 1928. u Madridu ju je utemeljio Španjolac J. M. Escriva de Balaguer y Albas, želeći promicati apostolat i kršćansku savršenost. Dvije godine kasnije osnovan je i ženski ogranak. Udruga se po Španjolskoj, ali i izvan nje, širila vrlo brzo, ali ih zbog njihovog naglašenog konzervativizma i konspirativnosti, Sveta Stolica dugo vremena nije htjela priznati. Crkva ih je, dakle, tolerirala, ali ne i prihvaćala. Godine 1947. papa Pio XII. odobrio je njihovo djelovanje, no tek ih je papa Ivan Pavao II. godine 1982. napokon prigrlio i proglasio osobnom prelaturom. On im je, drugim riječima, dao značajnu samostalnost, budući da na području neke biskupije više nisu bili podređeni biskupu, već izravno Svetoj Stolici. Papa Ivan Pavao II. visoko ih je cijenio pa je neke članove udruge imenovao i biskupima. No, ti su potezi, primjerice, u Švicarskoj i Austriji, svojedobno digli dosta prašine. Ukratko, Opus Dei nije povijesni red, monaški ili prosjački, niti kongregacija, riječ je o jednom od suvremenih crkvenih instituta.
 

• Znade li se otprilike broj članova Opus Dei u svijetu?
– Detaljnih podataka nema, no poznato je da ih je 1996. godine bilo oko 80.000, od čega 1980 svećenika te oko 78.500 vjernika laika. Opus Dei tada je imao svoje članstvo u 89 zemalja, na pet kontinenata, ali se udruga, jasno, širi i dalje.

• Govori se, eto, da stižu i u Hrvatsku te da su krenuli u potragu za članstvom. Znači li to da ovdje još nisu imali članova?
– Ne, ima ih i u Hrvatskoj, no s obzirom da je posrijedi, rekao sam već, vrlo tajnovita organizacija, njezini članovi nisu poznati javnosti. Za pokojnog se Josipa Ladiku, direktora »Glasa Koncila«, neko vrijeme sumnjalo da je član Opus Dei, no kasnije se ispostavilo da to nije bila istina, iako ih je uvelike simpatizirao. Inače, upravo je Ladika bio izdao knjigu »Put« (»Via«) s hrvatskim prijevodom. Riječ je o djelu Escriva de Balaguera, svojevrsnom Evanđelju Opus Dei koje sadrži 999 točaka i u kojem je autor razložio duhovnost te ustanove. Jednom sam je zgodom pročitao i zaključio da su navedeni postulati i točke previše konzervativne, kako teološki tako i crkveno, čak i za jednog katolika, a posebice za današnji život i suvremeno društvo u kojemu živimo.

• Što je temeljni cilj te neobične udruge?
– Njena je osnovna svrha razvijanje duhovnosti i posvećivanje svakodnevnoga života. Članove udruge vodi snažna želja za osobnim posvećenjem - ad personam, a onda i posvećenjem svijeta oko njih, osobito svakodnevnog rada. To je najdublje unutarnje jezgro specifične spiritualnosti. Članovi Opus Dei, najvećim dijelom laici, djeluju u svim zvanjima i zanimanjima, nisu, dakle, ograničeni samo na jedno. Vrlo su solidarni s udrugom, obvezatni su davati joj oko 10-20 posto od svoje plaće, nisam siguran u točan postotak.
Nije stoga ni čudo što je udruga vrlo bogata, imaju i vlastita sveučilišta i druge obrazovne ustanove po Španjolskoj, a u novije doba i u SAD-u. Opus Dei svoje ljude ima i u vojsci, među časnicima, kao i među političarima. No, ponavljam, budući da je posrijedi veoma tajnovita organizacija, njeni se članovi javno ne deklariraju kao takvi niti izvana nose nekakva obilježja ili posebne odore. Vjernici laici ostaju živjeti i djelovati u svijetu, dok klerici to čine u svojim biskupijama. Svi se zajedno često okupljaju u svojim kućama, na sastancima i kružocima.

• Sve što ste do sada kazali doista neodoljivo podsjeća na famozne masonske lože, zar ne?
– Jest, dobro ste to primijetili. Isto mi je pitanje postavio i jedan znanac u Njemačkoj s kojim sam se također složio. Sve takve udruge koje nastoje biti tajne, ravnaju se i organiziraju po jednakim principima, po istom kalupu. Uostalom, slično je i s političkim strankama - bili oni nacionalisti, ljevičari, komunisti ili fašisti, sve su stranke međusobno slične po unutarnjoj strukturi. Što se tiče Opus Dei, članstvo se dijeli u tri kategorije. Numerarii su neoženjeni i akademici, associati su članovi sa studijem filozofije i teologije, supernumerarii obrtnici s obiteljima, dok cooperatores u ustanovi nemaju stalna zaduženja.

• Na koji se način vrbuju novi članovi?
– Udruga se ponajprije širi preko svoga djelovanja među ljudima. Na taj način vrlo brzo mogu primijetiti osobu koja je osobito odana Crkvi i koja svakodnevno dolazi na misu. Kad na nju »bace oko«, pristupaju joj i potom je kroz razgovore nastoje što brže uvući u svoje redove. K sebi većinom vabe mlađe ljude, jer je njih lakše savijati kao mlado drvo. Čuo sam da to vrbovanje, navodno, katkad zna biti vrlo neugodno, na trenutke i napadno. Ljudi bi to možda mogli usporediti s Jehovinim svjedocima.

• Jeste li vi član Opus Dei?
– Ne, nisam.

• Možete li, temeljem iskustava iz svijeta, predvidjeti što bi ova udruga mogla donijeti Hrvatskoj, ali i drugim zemljama u kojima će tek početi djelovati?
– Vjerujem, kao prvo, da je Opus Dei u Hrvatskoj donekle već i prisutan, jer ima više svećenika učlanjenih u Opus Dei. Međutim, njihova se imena ne bih usudio iznositi u javnost jer se ni sami članovi o tome ne očituju. Vjerujem također da oko nas postoji i mnogo vjernika laika, kako muškaraca, tako i žena, koji su članovi udruge. Ali, službeni dolazak Opus Dei u našu zemlju ponajprije će značiti da će udruga tek službeno ustanoviti svoju unutarnju strukturu. Od njih ne očekujem nikakve posebne akcije i programe, a naglašavam da Opus Dei ne ide s parolama, već s djelovanjem te da mnogo važnosti pridaju obrazovanju. Udruga ima svoje duhovne ciljeve, članovi rade na posvećenju društva, sredine u kojoj žive i sebe samih. S vremenom se tek može očekivati da će se Opus Dei profilirati u pojedinim župskim zajednicama i dijecezama.
Antun Krešimir Buterin