ZAGREB, 1. rujna – Donedavni sudac Ustavnog suda Jurica Malčić podnio je ovih dana ustavnu tužbu, nakon što ga Hrvatski sabor nije ponovno izabrao na tu dužnost, koju je obnašao osam godina. Na Malčićevo mjesto u Ustavni sud izabrana je Nevenka Šernhorst, bivša savjetnica u tom sudu. U tužbi Malčić navodi da je kod izbora novog ustavnog suca učinjen niz pravnih propusta.
Izbor Šernhorst za ustavnu sutkinju bio je veliko iznenađenje, a u stručnim krugovima bilo je nevjerice zbog takvog ishoda izbora u Saboru. Naime, Malčić je, kao dugogodišnji sudac Ustavnog suda, još iz »Crnićevog saziva«, slovio kao neprikosnoveni kandidat s dokazanom stručnošću za ponovni dolazak na to mjesto. Kuloarska nagađanja govore da je u izboru novog ustavnog suca presudio dogovor SDP-a i HDZ-a, a u prilog tomu govore i neka medijska nagađanja o približavanju dviju najjačih stranaka. Ne isključuje se, međutim, da je u svemu »solirao« Mato Arlović, kao predsjednik saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, koji se navodno s Vladimirom Šeksom dogovorio da se izabere Šernhorst, a ne Malčić.
Malčić u razgovoru za Vjesnik objašnjava razloge podizanja tužbe na Ustavnom sudu.

– Podigao sam ustavnu tužbu ponajprije zato što sam iz materijala o izboru ustavnog suca koje sam dobio na uvid, vidio da je postupak proveden protivno Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu, te saborskom Poslovniku. Činjenica je da je izbor za ustavnog suca stvarno proveo Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav, a da je Hrvatski sabor dobio prijedlog na potvrdu sa samo jednom kandidatkinjom (Nevenkom Šernhorst, op. B. B.), i to neposredno prije glasanja. Taj prijedlog bio je i bez potrebnih obrazloženja i ocjena o stručnim kvalitetama kandidatkinje. Htio bih naglasiti da ne osporavam izbor kolegice Šernhorst. Samo želim da Ustavni sud utvrdi da je postupak izbora proveden nezakonito. Nisam vjerovao da bi se, nakon izbora sudaca Ustavnog suda 1999., slična situacija sada mogla ponoviti.
 

• Tada ste se usprotivili zbog načina na koji je izabran sadašnji saziv Ustavnog suda.
– Jedan od razloga zbog kojih sam sada podnio ustavnu tužbu je i taj što sam načela koja sad branim, branio i tada, 1999. godine. Možda u tome na neki način treba tražiti i razloge sadašnjih poteza oko izbora suca ustavnog suda. Naime, 1999. sam javno istupio i osudio postupak izbora sudaca Ustavnog suda koji je napravljen dogovorom stranaka, bez gotovo ikakva prethodnog javnog i transparentnog postupka. Također, u povodu ustavnih tužbi nekih kandidata koji 1999. nisu izabrani u Ustavni sud, zajedno s još nekoliko sudaca, izrazio sam neslaganje u formalnom obliku kroz izdvojeno mišljenje, u odnosu na te odluke Ustavnog suda. Tada sam branio prava drugih koji nisu izabrani u Ustavni sud. No, nisam mogao vjerovati da će doći do toga da moram braniti svoja prava. Za mene je epizoda u Ustavnom sudu završena jer ne osporavam izbor kolegice Šernhorst. No, smatram da bi trebalo ocijeniti provedbu postupka izbora ustavnog suca, što je zadatak Ustavnog suda.

• U odnosu na 1999., sada se čini kao da je sve još i sklonjeno od očiju javnosti. Je li u ovom izboru ključan bio dogovor SDP-a i HDZ-a?
– Ne želim spekulirati o tomu niti opterećivati postupak u povodu moje ustavne tužbe. Da je, pak, nedavni postupak izbora ustavnog suca proveden nejavno i netransparentno, govori i činjenica da su mjerodavni imali šest mjeseci vremena da izaberu ustavnog suca, a sve se na kraju »zguralo« u jedan dan. Sjednica Odbora za Ustav na kojoj se odlučivalo o kandidatima održana je iza podneva, a Sabor je o tome glasao istoga dana navečer i to na posljednoj sjednici ljetnog zasjedanja. Sabor je o tome, pak, dobio prijedlog sa samo jedinim kandidatom za ustavnog suca, što je također protivno zakonu. Smatram zato da sama ta činjenica da je Odbor učinio sve da se izbjegne razgovarati o stručnim i drugim kvalitetama kandidata, ukazuje na sumnju o načinu izbora ustavnog suca. No, o tome će odlučiti Ustavni sud. Ne bih mogao tvrditi da je o izboru presudio čvrst dogovor stranaka. No, činjenica je da se može raditi o dogovoru dijela stranaka ili nekih njihovih predstavnika.

• Bili ste i ministar u HDZ-ovoj Vladi, no niste iznenađeni što HDZ-ovi zastupnici nisu glasovali za vaš ponovni izbor za ustavnog suca. No, nisu ni SDP-ovi.
– Bio sam u HDZ-ovoj vladi, ali nikad nisam bio član te stranke, kao ni još neki ministri u toj vladi – Zlatko Tomčić i moj kolega, sada predsjednik Vrhovnog suda Ivica Crnić. Čini se da neki ljudi smatraju da sam se, nakon što sam s ministarskog mjesta otišao u Ustavni sud, trebao u sudu drukčije ponašati, odnosno da sam više trebao slijediti političku volju HDZ-a. No, svima je poznato da je Ustavni sud u vrijeme vlasti HDZ-a donosio neke odluke koje nisu bile po volji toj stranci. No, smatram da su te odluke bile dobre i za HDZ i za hrvatsku državu i da bi toj stranci, trebalo biti stalo da u Ustavnom sudu i dalje ima neovisnog suca koji odlučuje po svojoj savjesti. Nikad nisam smatrao da bih u Ustavnom sudu trebao glasovati u skladu sa stranačkim interesima. Podržavao sam dobre odluke HDZ-a, ali nisam propuštao one loše. Čini se da mi je to HDZ zamjerio. Ne znam što je o mom postupanju u Ustavnom sudu mislila tadašnja opozicija. No, ne isključujem da su mi sada kada su na vlasti, zamjerili moje postupanje u Ustavnom sudu jer sam zagovarao da se ažurno rješavaju politički osjetljiviji predmeti. No, ne vjerujem da u tomu treba tražiti razloge mog neizbora za ustavnog suca.

• Hoćete li se za zaštitu svojih prava obratiti i Europskom sudu za ljudska prava?
– Ne. Smatram da je riječ o povredi ustavnih prava predviđenih našim Ustavom. Osim toga, smatram da je važnije da se odluka o tomu donese kod nas. Riječ je o načelnom pitanju i nitko nas ne bi trebao poučavati o postupcima u takvim slučajevima. Ne zanima me traženje satisfakcije izvan Hrvatske. No, o tome ću konačno odlučiti kad se izjasni Ustavni sud.
Biljana Bašić