Nedavno je Leksikografski zavod »Miroslav Krleža« izišao u javnost s »Općim religijskim leksikonom«, prvim takve vrste na hrvatskom jeziku. Ovo pionirsko djelo s preko 1000 stranica i 11.000 natuknica, na koje je utrošeno devet godina rada i na kojem je radilo oko 150 suradnika, uredio je poznati bibličar i profesor Starog zavjeta na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, dr. Adalbert Rebić.

• Profesore Rebiću, kako je došlo do pokretanja projekta Općeg religijskog leksikona?
- Projekt je pokrenuo Leksikografski zavod »Miroslav Krleža« potkraj 1992. Tada je glavni ravnatelj bio Dalibor Brozović i urednik gospodin Pezzo, oni su sazvali nas teologe, religiologe, filozofe, kulturnjake, i iznijeli pred nas ideju da bi trebalo napraviti leksikon ili enciklopediju svih religija. Projekt je nakon nekoliko sastanaka bio prihvaćen a javili su se i ljudi koji bi u njemu surađivali. Gospodin Brozović je tada iznio jedan od glavnih razloga izdavanja leksikona. Naime, to što je godinama na našem području u vrijeme komunizma religija bila potiskivana, tako da se o religijskoj pojavnosti ili malo pisalo, ili se negativno pisalo, ili se ona kao pojava odbacivala i zatomljivala. Odatle je razumljivo da naraštaji naših ljudi o religiji i religijama nisu imali potrebnih spoznaja. Stoga je od početka bilo jasno da bi taj projekt bio iznimno koristan za našu kulturu, za mlade naraštaje koji dolaze, osobito za visoke škole, fakultete, za srednje škole, kao pedagoško-informativno sredstvo, kao što su to drugi opći leksikoni koje Leksikografski zavod već godinama objavljuje.
 

• Vi ste rekli da je ovaj leksikon prije svega namijenjen onima koji razumiju hrvatski jezik, dakle narodima koji obitavaju na ovim prostorima. Znači li to da je leksikon primarno orijentiran na one religije koje su ovdje povijesno prisutne?
- Tako je! Pripremajući ovaj leksikon, mi smo vodili računa, najprije o svim religijama kroz povijest, no ponajviše o onim religijama koje su raširene na ovim našim prostorima, koje ispovijedaju ljudi koji ovdje žive. A to je kršćanstvo, islam i judaizam. Iako, brojčano gledano, nema mnogo onih koji judaizam danas ispovijedaju na našim prostorima, židovstvo je kao temelj kršćanske religije i religija koja je obilježila europsku kulturu, za nas od neobično velike važnosti.
Tako da ćete upravo iz tih triju religija u religijskom leksikonu pronaći najviše pojedinačnih natuknica i ilustracija. Isto tako i u personariju leksikona je najviše naših ljudi koji su se na ovim prostorima u hrvatskoj povijesti bavili religijom, pisali o religiji, proučavali religiju i slično.

• Kako su religijske teme, pojave i osobe iz našeg podneblja zastupljene u sličnim svjetskim leksikonima?
- Nažalost, gotovo nikako! Jer svjetski religijski leksikoni uglavnom raspravljaju religijske pojmove kao takve i na njima se zaustavljaju. Kad posežu za personarijem, onda posežu samo za onim osobama koje imaju strogu vezu s religijom, kao što su utemeljitelji religija: Muhamed, Isus, Buda, ili nekim religiolozima svjetskog značenja kao što je Mircea Eliade. Tako da u religijskim leksikonima i enciklopedijama na svjetskim jezicima gotovo da nećete naći navedene i obrađene naše osobe.

• Je li ovaj leksikon specifičan i po tome što ne obrađuje samo strogo religijske pojmove već i teme i osobe iz umjetnosti, posebno književnosti, znanosti i filozofije, koje su vezane uz religiju?
- Po tomu je ovaj naš Opći religijski leksikon specifičan u bibliografiji religijskih leksikona svijeta, jer pokušava leksikografski obraditi svu religijsku stvarnost koja je prisutna u svijetu među velikim i malim religijama, među arhaičnim i antičkim religijama kojih više nema, kao što su srednjoameričke religije, egipatska, grčka religija, i onih religija koje još postoje u svijetu i imaju veliki broj ispovjedalaca, kao što je budizam, brahmanizam, konfucijanizam, šintoizam itd. Naravno, posebna je značajka što smo posegnuli za brojnim natuknicama koje se tiču naše hrvatske religijske stvarnosti. Tu se navedeni i osnivači pojedinih redova, kongregacija, navedeni su redovi, kongregacije, religijski instituti koji djeluju u Hrvatskoj, dakako u sklopu svjetskih katoličkih redova. Oni su uvijek navedeni u odnosu na stvarnost kakva je u hrvatskoj kulturi, povijesti i sadašnjosti.

• Natuknice o nekatoličkim konfesijama i nekršćanskim religijama s ovih područja radili su stručnjaci koji dolaze iz dotičnih konfesija i religija. No kako je riješen problem obrade kulturno nam udaljenih religija?
- Mi smo siromašni sa stručnjacima, pripadnicima drugih velikih svjetskih religija. Zato smo se morali osloniti na naše stručnjake koji su, istina, kršćani katolici ali su se stručno osposobili za druge religije. Konkretno, mi smo se, obrađujući istočne religije: budizam, brahmanizam, hinduizam, konfucionizam, oslonili na skupinu naših stručnjaka koja radi na Filozofskom fakultetu pri Katedri indologije. To je Mislav Ježić i njegovi suradnici. Naravno, oslonili smo se i na svjetsku literaturu koja nam je bila pristupačna, te smo tako, čvrsto vjerujem, i te velike svjetske religije prikazali sa svim njihovim pojedinostima, stručno objektivno, bez ikakvih konfesionalnih primisli ili religijsko-ideološkog pristupa.

• Kako su obrađivani neki opći religijski pojmovi, kao npr. pojam duše, koji nije isti u abramitskim religijama, hinduizmu ili budizmu?
- Opće religijske pojmove ili sinoptičke natuknice, u našem se leksikonu prikazuje u odnosu na sve religije u kojima se pojavljuju, bar koliko nam je poznato iz dostupnih izvora. Tako spomenuti pojam duše obrađujemo u arhaičnim religijama, antičkim politeističkim religijama, kako je poima starohebrejska religija u Petoknjižju i kasnija hebrejska literatura u Starom zavjetu. Zatim duša u grčkim filozofskim učenjima od orfizma do aristotelizma te u dualističkim religijama - mazdaizam, gnosticizam, maniheizam i monoteističkim religijama - židovstvo, kršćanstvo, islam. Naposljetku i pojam duše u istočnim panteističkim religijama - brahmanizmu, hinduizmu, budizmu te novoj zapadnjačkoj filozofiji i empirijskoj psihologiji, čime se zaključuje ovaj prikaz.

• Je li se u leksikonu religijama pristupilo isključivo afirmativno ili su osvjetljene i njihove tamne strane, kao što su npr. katolički poticaji križarskim ratovima, te zatiranju domorodačkih kultura u Novom svijetu. Ili širenje islama ratnim osvajanjima i sl.?
- Mi smo svakako htjeli da religijski leksikon bude napisan stručno i objektivno, bez ikakvih ideoloških pretpostavki, bez ikakvih konfesionalnih ili religijskih subjektivnih opcija. Dakle, opisati sve religije onako kako se one predočuju fenomenološki. Pritom se nismo libili unijeti i one tamne strane, bilo u židovstvu, kršćanstvu ili islamu. Budući da je nama kršćanstvo najbliže, ja ću se njega dotaknuti da vidite da nismo zaobilazili one religijske pojavnosti u povijesti kršćanstva koje nisu kršćanstvu na diku. To su križarski ratovi koji su prikazani kao vojni pohodi zapadnoeuropskih kršćana. Navedeno je da su nanijeli Istoku i Zapadu goleme žrtve, da je u njima poginulo oko dva milijuna ljudi i da je osvajanjem Carigrada još više produbljen jaz između Pravoslavne i Katoličke crkve. Također opisali smo i inkviziciju kao crkveno-državni istražni i kazneni sud koji je djelovao u katoličkim zemljama od 13. do 18. stoljeća radi suzbijanja hereze. Rečeno je da je tu bilo teških zloupotreba, te da su se u istražnom postupku primjenjivale i torture, a na one koji su ustrajali u svom stavu državna bi vlast primjenjivala tamnicu ili spaljivanje na lomači. Papinskoj inkviziciji se pripisuje 1000 žrtava spaljenih na lomači, a španjolska inkvizicija je vodila 350.000 procesa od čega je 35.000 ljudi spaljeno na lomači.
Spomenute su i neke neugodne povijesne činjenice za Katoličku crkvu kao što je pornokracija, tj. razdoblje od 904. do 964. u kojem su grad Rim i papinstvo bili pod vladavinom razuzdanih patricijki, a koje je napokon dokinuo njemački car Oton I. Takvih ćete natuknica, koje mi nismo skrivali, još naći upravo stoga jer se iz povijesti uči da se zlo u budućnosti ne ponovi.

Gordan Pandža