Gradonačelnik Vukovara Vladimir Štengl, nerijetko zna primijetiti kako je u ovom gradu »sve problem, te je lakše nabrojati što problem nije«. Mišljenje je to čovjeka koji je s Vukovarcima živio i prije no što se dogodila tragedija ovog hrvatskog grada, ali i jednog među prvim povratnicima koji su znali da mogu očekivati sve, samo ne, kako kaže, med i mlijeko.
O trenutačnim prilikama, osobnim očekivanjima, te stavovima i razmišljanjima oko (ne)riješenih pitanja, sa Štenglom smo razgovarali uoči 18. studenoga, dana kada se javnost prisjeća najvećih žrtava koje su stradale u vrijeme opsade i tragedije Vukovara.

• Hoće li se obilježavanju ove godine pridružiti predstavnici srpske nacionalne zajednice?
- Mislim da neće, barem po najavama koje neslužbeno imam od njih. Koliko znam, oni će održati parastos na mjestu na kojem su za to predvidjeli, ali ne u ove dane kada mi obilježavamo jedanaestu obljetnicu pada Vukovara. Prošle godine sam bio optuživan, kad sam rekao da im nije mjesto u koloni Križnoga puta i još uvijek sam tog mišljenja. Pustite nas same da svoje odtugujemo, da se svojima poklonimo jer su to zaslužili... U krajnjoj liniji, kad bi se tako nešto događalo, unatoč možda nečijoj iskrenoj namjeri, mogući su incidenti.

• Kako se osjećate danas, kao gradonačelnik koji je »naslijedio« vođenje Vukovara, simbola teških ljudskih i materijalnih stradanja?
- Danas se ipak osjete rezultati obnove i povratka ljudi na ovo područje. Bez obzira što na nekoga izgled naših ulica, zgrada i sveukupnog stanja može djelovati pesimistički i deprimirajuće, oni koji u gradu žive sigurno osjećaju razliku u odnosu na vrijeme kada je povratak tek započeo. Ovog trenutka u njemu živi približno 28.000 stanovnika i svakako je najveći problem s kojim se suočavamo, nezaposlenost. Međutim, on je izražen u cijeloj Hrvatskoj, a broj osoba bez posla u Vukovaru se ipak ne povećava, možemo reći kako on stagnira. To ipak nešto govori s obzirom se postupno povećava broj stanovnika.
 

• Koliko se Vukovaraca još treba vratiti i kakva je trenutačno nacionalna struktura?
- Prema popisu od prije godinu dana, u gradu živi oko 32.000 stanovnika, dakako uključujući i one koji se još uvijek nalaze diljem Hrvatske, različito smješteni kao prognanici. Od ukupnog broja stanovnika, po nacionalnoj strukturi, 58 posto su Hrvati, 32 posto čine Srbi, a 10 posto ostali. Sve više sumnjamo u podatke o broju prognanika kojih je u vrijeme popisa bilo oko 8000. Jednostavno, mislim da više ne može biti tako veliki broj ljudi koji se još nisu vratili.

• Koliko se nakon jedanaest godina od ratne tragedije osjeća nacionalna podvojenost?
- Ne možemo tvrditi da je nema, dapače, od već poznatih priča o kafićima, nogometnim klubovima, školama i ostalo...

• Što mislite o slučaju nedavno preminulog potpredsjednika Samostalne demokratske srpske stranke Miloša Vojnovića, koji se kandidirao za suca Županijskog suda u Vukovaru, a nakon čega je s više strana izraženo protivljenje?
- Kao prvo, on je imao pravo na kandidaturu, a drugo, stvarno ne znam zašto je Vijeće Županijskog suda o kandidaturi donijelo pozitivno mišljenje. Možda se Vojnović ipak nije trebao javiti na natječaj za županijskog suca iz razloga što je prema njemu bilo usmjereno toliko puno sumnji? Ne želim govoriti o tome da je bio kriv ili nije za ono zbog čega su mu neki zamjerali. Županijski sud u Osijeku ga je osudio na 12 godina zatvora, ali činjenica je da je bio aboliran. Bilo je puno slučajeva da su osobe sa liste aboliranih bile primane na različita odgovorna mjesta... To što su se Udruge Domovinskoga rata usprotivile kandidaturi, njihovo je pravo. Netko mi je u to vrijeme rekao kako je Vojnović mogao biti izabran za zamjenika predsjednika Gradskog vijeća, ali kada bi bio županijski sudac, to ipak ne bi bilo primjereno. Sličnih priča ima puno, a svjedoci smo da se u mnogim slučajevima dokazivanja tko je što učinio za vrijeme rata i okupacije - jako malo poduzimalo.

• Možete li pojasniti primjedbe HSP-a koji tvrdi da u Gradskom vijeću Vukovara, HDZ zapravo koalira sa SDSS-om?
- Činjenica je da su se iz Hrvatske stranke prava među prvima izjasnili za priznavanje prava nacionalnih manjina po postojećem zakonu o tom pitanju i to u slučaju zastupljenosti u tijelima gradske uprave. Ona, naime, mora biti proporcionalna dobivenim glasovima, ili u postotku stanovnika. Kao jedini predstavnik srpske strane, SDSS u Gradskom vijeću ima otprilike 30 posto mandata, a prema popisu stanovnika, Srbi u Vukovaru čine 32 posto od ukupnog broja. Može se zaključiti da smo u tom smislu zadovoljili visoke europske standarde. Moram podsjetiti da se u Gradskom vijeću događalo da su vijećnici HDZ-a više puta oko nekih odluka glasovali kontra SDSS-a, ili obrnuto, no također je bilo slučajeva sa su SDSS i HSP glasovali za istu stvar, dok je HDZ bio protivan.

• Svakako najaktualnije pitanje u Vukovaru, trenutačno je pravo i mogućnost otkupa stanova zbog čega su se peticije podrške Vukovarcima potpisivale i u Zagrebu, Osijeku, a najavljuje se i Beli Manastir. Poznat je vaš stav da bi se sredstvima od otkupa moglo pomoći obnovi i razvoju gospodarstva grada?
- Sa otkupom stanova na ovom području napravljen je veliki promašaj. Prvo, provedeno je više revizija stanova, zatim je evidentno kako nije bilo ne samo otkupa, nego niti najma stanova. Ipak, ima slučajeva neplaćenog najma zbog čega gube i država i Grad koji je vlasnik petstotinjak stanova. Vrlo brzo ćemo donijeti odluku o naplaćivanju najma, ne želeći nikoga čekati. Također, već smo predložili da otkup stanova ide ubrzano i to na način da najmoprimac bude zaštićen deset godina, pa onda ima pravo otkupa.

• Zašto sredstva u razvoj gospodarstva?
- Obnova se ionako financira iz državnog proračuna i nema veza niti sa najmom, niti otkupom. Stanovi u Vukovaru koji su u državnom vlasništvu nisu izgrađeni iz nikakvog fonda nerazvijenih, već sredstvima gradskih tvrtki i stoga mislimo da novac dobiven otkupom treba usmjeriti prema Fondu za obnovu i razvitak grada kako bi se njime financirala obnova i razvoj gospodarstva.

• Samo nekoliko stanova, kako se može čuti u javnosti, otkupile su osobe koje su prirodom svojeg zaposlenja u pravosuđu iskoristile prednost profesije jer su bile na izvoru informacija kako to mogu ostvariti?
- Riječ je o četiri, najviše šest osoba koje su otkupile stanove i mi im ne zamjeramo što su to učinili, već što to isto nisu mogli i ostali. Zašto se drugima govorilo »ne možete podnositi zahtjeve« i kako su mogli reagirati na takve tvrdnje? U »igri« je 5500 stanova čijim bi se otkupom moglo dobiti oko 400 milijuna kuna. Ako ih dobijete ubrzanim tempom, možete ih oploditi kod banke i tako se cjelokupna obnova gospodarstva Vukovara može ubrzati.

• Kakva je perspektiva gospodarskih subjekata na području grada i pomaže li država u slučaju Vukovarske luke?
- Po tom pitanju se neprestano griješi zazivajući staro, bivše organiziranje poduzeća koja zapravo više ne postoje. Možemo mi za Vuteksom plakati, ali on je naša prošlost. Slično je s Borovom, iako se tamo počelo raditi u jednom, saniranom dijelu. Vjerojatno je da će u tom smislu uspjeti. Ali u razgovorima o sudbini ove tvrtke bilo je i teza kako je jednostavnije napraviti novi pogon na livadi, nego obnavljati njegove zgrade i prilagođavati ih novim tehnološkim uvjetima.

• Nakon rata ovo je područje dosegnulo nekakvo dno i jednostavno se mora što prije izmaknuti toj razini.
- Obnovu Vukovarske luke treba bez rezerve podržati, jer je ona jedan od naših favorita. Ne samo grada i županije, nego u budućnosti i cijele Hrvatske. Ona može raditi cijele godine, ne ovisi o vodostaju Dunava, led se ne javlja svake godine i izuzetno je dobro prometno povezana željeznicom. U luci se trenutačno radi, postoji problem skladišnog prostora, pa se jedan dio tereta ne može prihvatiti. Na koncu tu je i problem obnove nekih njezinih zgrada s obzirom na relativno mala sredstva kojima se raspolaže. Međutim, država, naročito Ministarstvo pomorstva i veza, dalo je već poprilično novca za obnovu ove luke.

• Smatrate li da se aktualna vlast prema području Vukovara odnosi pravedno i primjereno, s obzirom na specifične okolnosti u kojima moraju živjeti njegovi stanovnici?
- Mi u jednom dijelu apsolutno nemamo primjedbi, već kao pozitivan primjer ističemo prije svega odnos Ministarstva javnih radova, obnove i graditeljstva. Ali, neke se stvari odvijaju jako sporo i u nekim segmentima jednostavno nemamo potreban i očekivan prioritet. Znam da Vukovar nije jedina briga u Hrvatskoj, ali je veća nego što jeste. Često se može čuti pitanje da li odnos državnog vrha prema Vukovaru nije primjereniji jer je u gradu na vlasti HDZ, no ja se ne usuđujem tako nešto tvrditi.
Snježana Čanić-Divić