ZAGREB, 19. studenoga - Treba li Hrvatskoj sporazum s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) jedno je od pitanja o kojima se ovih dana mnogo govori, jer je izravno vezano uz donošenje proračuna za 2003. godinu, u kojemu bi rashodi trebali biti oko 250 milijuna kuna manji, ako želimo stand-by. Proračunska rasprava u Saboru je već počela, a i iz Predsjedničkih dvora stižu poruke da taj aranžman Hrvatskoj možda ipak nije potreban. Bio je to i povod za razgovor s potpredsjednikom Vlade Slavkom Linićem, koji od prvog dana mandata rezolutno tvrdi da je Hrvatskoj MMF i te kako potreban.

• Zašto Vlada toliko ustraje na sklapanju stand-by aranžmana s MMF-om?
- Vlada je dala zahtjev za sklapanje aranžmana jer je to potvrda Vladinog programa financijske konsolidacije i Vladine politike za 2003. godinu. Ako imamo tu potvrdu MMF-a, u vodu padaju priče da je to ekonomska politika bez strategije, da nije dugoročna, da ne daje rezultate. S druge strane, ta je potvrda jamstvo financijskim i industrijskim investitorima, koji su nam i te kako važni, da je Hrvatska zemlja u koju se ne treba bojati ulagati, zemlja u kojoj Vladina politika podupire investitore.

• Zašto smatrate da Hrvatska, što predlažu i neki kritičari suradnje s MMF-om, ne može na godinu-dvije prestati surađivati s MMF-om, kao što su napravile neke druge tranzicijske zemlje? Upravo je to, tvrdi se, njihovim gospodarskim stratezima dalo veću slobodu u povlačenju poteza, što je zemlju povuklo naprijed, a nakon toga se opet počelo raditi po standardima MMF-a.
 

- Zato jer se ukupni dug približava 60 posto BDP-a. To je teret i za iduće generacije i mnogi se investitori pitaju hoće li ih on sutra skuplje stajati kroz poreze. Treba imati na umu da i dalje imamo proračunski deficit, iako manji nego prije, da nismo uskladili potrošnju s prihodima, da još trošimo iznad svojim mogućnosti. No, najznačajnije je to što nova velika ulaganja u ovom trenutku ne ostvarujemo s vlastitim nego s tuđim kapitalom. Sve je to znak da su nam dugovi - njihova cijena i rokovi - vrlo bitni. Ako su prihvatljivi, onda će se dugovi moći vraćati iz tih investicija, a ne na teret proračuna. A »potvrda« MMF-ovih stručnjaka je jamstvo koje omogućava dobivanje povoljnih kredita, refinanciranje starih i novo zaduživanje za nove investicije.

• Na kojim će stavkama Vlada predložiti smanjivanje rashoda za 250 milijuna kuna?
- Ako prihvatimo zaključivanje sporazuma, a najvažnije je ograničenje deficita ukupne konsolidirane države na pet posto, stavke će se utvrditi prema dogovoru ministarstva.

• Jedan od najvećih udjela u tom deficitu imaju ulaganja u ceste na temelju kredita. Može li se očekivati smanjivanje u tom dijelu?
- To bi značilo da bi se Vladini razvojni programi prolongirali, a bilo bi to loše i za domaću investicijsku potražnju, pa bi se usporile gospodarske aktivnosti i ne bi se mogla ostvariti stopa od pet posto rasta BDP-a.

• A onda i cijeli proračun pada u vodu.
- Točno.

• U ovogodišnjem se proračunu pokazalo da su neke rashodovne stavke jako probile plan, ali je gotovo cijeli proboj pokriven prebacivanjem nepotrošenog novca s drugih stavki. Dakle, netko nije planirao kako treba. Hoće li netko snositi odgovornost za to? Kako ljudima, koji dvije godine zaredom rade iste pogreške, vjerovati da to neće napraviti i sljedeće?
- Pitanje je imaju li pojedina ministarstva ambiciozne programe a malu efikasnost, ili je problem u tome da mnogi svoje programe trebaju realizirati tek u drugom polugodištu, jer su ozbiljno prišli pripremi programa, a onda se dogodi prekoračenje na socijalnim programima, na plaćama, na zdravstvu ili nečemu drugom i tada ne ostaje novca za provedbu programa koji su se pripremali. Istina je u sredini, ima i neefikasnih ministarstva, ali ima i onih koja kvalitetnu pripremu programa plate tako da im se srežu izdaci, jer se novac preseli na prekoračenje u plaćama.

• Nije li se taj problem trebao riješiti u prve dvije godine mandata?
- Tražiti financijsku disciplinu u Hrvatskoj znači tražiti iglu u plastu sijena. Mnogi smatraju da je ludo držati se financijskih propisa i discipline. Ali, postoji i pitanje mogu li se reforme provoditi bez potpore javnosti. Je li moguće smanjiti broj policajaca ako javnost to ne podržava, ili se oni koji to podržavaju ne čuju. Zašto smo bili tako neefikasni u reformi sustava obrane i smanjenja broja zaposlenih? Zato jer nikada nije stigla potpora i evidentno je da će i reforma u idućoj godini ovisiti o tome hoćemo li sutra opet na Markovom trgu, ili negdje drugdje, imati one koji su nezadovoljni, jer su na njima počinjene pogreške ili smatraju da im je jedini izlaz posao u vojsci.

• No, pitanje je i da li je Vlada učinila dovoljno na predstavljanju reformi, odnosno na »zarađivanju« te podrške javnosti.
- Ulazimo u temu koliko je Vlada efikasna i kvalitetna u komunikaciji s javnosti i prezentaciji pojedinih reformskih poslova. U takav se komentar ne bih upuštao.

• Među koalicijskim partnerima, pogotovo u HSS-u, spominju vas kao čovjeka koji jedini odlučuje o privatizaciji. Tvrdi se i da ste zastupnik politike koja bi cijelu hrvatsku privredu rasprodala po načelu »što prije, to bolje«.
- SDP je od prvog trenutka tražio upravljanje portfeljom na jednom mjestu - u Hrvatskom fondu za privatizaciju. Svi su zaboravili koliko je vremena trebalo da se to ostvari i koliko smo pazili na sastav Upravnog odbora HFP-a, u kojem su sami ministri, pa je sve pod kontrolom svih koalicijskih partnera i Vlade. K tome, svake godine se na Vladi i u Saboru analizira upravljanje i strategija upravljanja, rad uprava i nadzornih odbora, što prije nije bilo uobičajeno.

• Na posljednjoj sjednici Vlade koja je o tome raspravljala HSS-ov ministar Pecek imao je nekoliko primjedbi na izvješće o radu Fonda.
- To samo pokazuje koliko je naše društvo ispolitizirano, a neki u koaliciji usmjereni samo na ostvarivanje nekih ciljeva. Ne znam kojih, to neka objasni HSS. Godinu dana rad Fonda nikoga nije zanimao, a sada se nastoji popljuvati izvješće.
Kao predsjednik Upravnog odbora znam koliko je teško raditi u Fondu: koliko su to slabi i nedovoljno educirani kadrovi od ranije, koliki su bili problemi s bivšim predsjednikom Fonda Vojkovićem, pa su se moji sukobi s njim pretvarali u političke sukobe unutar koalicije. Da ne pričam o problemima s nadzornim odborima i traženju modela za njihovo postavljanje. Nikoga nisu zanimali rezultati tog posla, to je zanimalo samo neke od nas »budala«. Druge zanimaju samo imenovanja.
S druge strane, zamislite tragediju da neke stranke ne znaju da već tri godine Vlada posebno obrađuje jednu grupu tvrtki, počeli smo sa deset a sada ih je već 23. Vlada direktno raspravlja o njihovim rezultatima i odlučuje o planovima, posebno restrukturiranja i privatizacije. Imamo transparentne poslove i kvalitetne analize, odlučivanje nije na razini pojedinca nego se traži suglasnost i Vlade i parlamenta, postavljeni su sustavi, a neki ipak pričaju o neograničenim ovlastima. Neki doznaju da postoji sustav kontrolnih mehanizama tek kada počnu nekontrolirano kritizirati, pa dobiju odgovor i začude se, jer ne znaju kako je Vlada organizirala posao.

• Kada se može očekivati da će biti imenovan predsjednik Fonda?
- Postoji zamjenik predsjednika, postoji Upravni odbor i Fond funkcionira kao da predsjednik postoji.

• U HSS-u smatraju da to mjesto pripada toj stranci.
- Kadrovske popune rješavaju čelnici petorke i ne želim taj dio komentirati. Mogu prihvatiti da je nekome neprihvatljivo da i zamjenik predsjednika Fonda i predsjednik Upravnog odbora budu iz SDP-a. Otkako je otišao Vojković predlažem da moju funkciju predsjednika Upravnog odbora, koja je najjača, preuzme netko drugi. Ali to stranke ne zanima.

Sanja Kapetanić