Za četrdesetogodišnjeg sisačkog gradonačelnika Dinka Pintarića sugrađani tvrde da je moderan gradonačelnik. U njegovoj je biografiji HDZ-ova politička opcija i to »Sanaderova struja«, rođeni je Siščanin, diplomirani pravnik kojemu je ovo drugi mandat na mjestu prvog čovjeka Siska.

• Po čemu ste moderan gradonačelnik?
- Ne znam ni sam što bi na to rekao, ali posve je sigurno da gradonačelničku funkciju doživljavam na drukčiji način. Imao sam sreću da sam putovao sa studijskom grupom u SAD, obišli smo desetak gradova i upoznali se s njihovim sistemom u kojemu su funkcije gradonačelnika podvojene. Tamo je izuzetak da gradonačelnik bude i onaj tko na protokolaran način vodi grad, a ujedno je i glavni manager gradu. Uz glavnog managera vrlo često postoji negdje funkcija gradonačelnika ili predsjednika Vijeća koji vodi protokolarne dužnosti, brine o socijalnoj skrbi, otvara izložbe, ceste... To je kod njih, dakle, bitno podvojeno.

• Vi biste htjeli biti gradonačelnik manager? Je li to uopće moguće kod nas?
- Da, upravo to bi ja volio, ali kod nas to nije moguće jer po našem zakonu gradonačelnik je odgovoran za izvršenje proračuna. Samim tim znači, poznaje, sve financijske segmente, a kad to pozna odgovoran je za razvoj grada, za urbanističko planiranje, društveni život grada i za komunalije u gradu. Sisak je mala sredina, ako se gradonačelnik ne pojavi na otvorenju izložbe, neke sportske manifestacije, ceste, znači da je za to nezainteresiran, a gradonačelnik je prvi čovjek koji bi trebao pokazati interes i za najmanju sitnicu u gradu.
 

• Kako onda spajate američku viziju gradonačelničke funkcije s hrvatskom realnošću?
- Jednostavno, radni dan počne ujutro u šest i završava kasno navečer. I koliko si truda i energije damo, toliko ćemo kvalitetno funkcionirati. Mislim da u tome imam uspjeha jer kad smo bili potpuno otpisani, HDZ kao stranka, uspio sam s ekipom - HDZ, HKDU, HSP, DSU - dobiti izbore, što je bilo vrlo teško. Nemamo puno vijećnika viška, samo dva, ali je koalicija stabilna i jako dobro funkcioniramo.

• U kakvom ste stanju naslijedili grad i kakav se pomak dogodio za Vašeg mandata?
- Od 1990. godine do danas država nije ovdje napravila niti jedan veliki projekt, niti jedan veliki most. Po meni opravdanje za brzu cestu Sisak-Zagreb postoji i to je u planovima već desetljećima, opravdanje za izgradnju nove trafostanice u Sisku koja bi digla elektroenergetski potencijal također postoji. Luka i pročišćavanje vodenih putova je definitivno problem. Sisačka luka je prije rata bila prava, velika luka s najviše bruto prevezenih tona rasutog tereta, veća nego Vukovar. Do današnjeg dana ništa nije napravljeno, tek ovih dana se počinje raditi suhi navoz. Država u strateškom opredjeljenju kao što je riječno brodarstvo i luka, cestovna poveznica, elektroenergetski potencijal, nije dala praktično niti jedne kune.
I danas je grad još uvijek opterećen negativnim nasljeđem rata. U protekle dvije, tri godine grad se razvijao saniranjem onog što je rat upropastio - razvijala se vodovodna mreža, kanalizacijska mreža, nastojao se zadržati kakav takav socijalni mir. Dakle, kad sam ja preuzeo grad, sanirale su se posljedice rata, od tada je 98 posto grada prekriveno je vodovodnom mrežom, oko 60 posto mrežom odvodnje, Rafinerija zadržava broj radnika, Željezara je još uvijek funkcionirala kako tako, svoje mjesto na tržištu su našli već tada Herbos (kemijska industrija koja je privatizirana) i Segestica (prehrambena industrija, također privatna tvrtka).
Bivša gradska uprava bavila se sanacijom ratnih posljedica a ova gradska uprava već od 2000. sve više i više sredstava odvaja za rješavanje socijalnih problema. Skroman zalet osjeća se u razvitku komunalne infrastrukture čime pokušavamo stvoriti poduzetničko-obrtnički mentalitet koji bi kroz plaće i zapošljavanje trebao podići grad.

• Koji su problemi još ostali neriješeni i bodu vas u oči?
- To je apsolutno problem niske razine kvalitete elektroenergetske opskrbljenosti na području Siska. Trafostanica koja opskrbljuje grad strujom je, mislim, sagrađena 1947. i otad ništa nije ulagano. Do kraja ove godine trebala bi biti ishođena građevna dozvola za izgradnju nove, 110 kilovatne trafostanice koja će se zvati Siscia i trebala bi riješiti problem struje na području grada.

• Kakva je socijalna slika grada danas? Sisak ima 15.000 umirovljenika i šest tisuća nezaposlenih?
- Nimalo optimistična, imamo oko 12.000 zaposlenih. Grad već nekoliko godina izdvaja oko osam milijuna kuna koji idu izravno za socijalne potrebe, grad plaća režije svima koji ispunjavaju propisane uvjete. Kroz socijalne programe pratimo plivanje djece, svake zime damo da se klizalište koristi besplatno jer naprosto su ljudi u takvoj situaciji da ne mogu odvojiti ni deset kuna za takve stvari. Stanovništvo je totalno ekonomski iscrpljeno.
Naši umirovljenici članovi su knjižnica besplatno, idu besplatno ili samo s nekom naknadom dolaze na kulturne predstave. Zbog te situacije i kulturni i športski programi su socijalnog karaktera.

• Otkako traje slučaj Željezara Vi uporno poručujete kako je stečaj Željezare stečaj cijelog grada. Možete li to konkretizirati?
- Dvije tisuće ljudi radi u sustavu Željezare. Ostane li 2000 ljudi bez plaće, to znači da u gradu naprosto nestaje normalnih novčanih tokova. Jer 2000 ljudi s plaćom od primjerice 2500 kuna tu plaću troši najvećim dijelom u Sisku. I sad zamislite da to nestane? Drugo, ovo sad što se predlaže da radnici odu na Zavod za zapošljavanje i dobiju minimalne plaće znači da istog trenutka s te 2000 ljudi nama pada udio iz poreza na dohodak, teoretski za jednu godinu to je ukupno 10 milijuna kuna. Opterećenje gradskog proračuna od 80 milijuna kuna bilo bi preveliko, poslije toga to znači da se ne može realizirati doslovno niti jedan razvojni projekt. Znači, ako se ovako nastavi, u lipnju ćemo imati ključ u bravi i to je stečaj grada o kojem govorim.

• Sisak je, tvrdite, zbog Željezare ovog trenutka grad slučaj?
- Točno. Imali smo prije petnaestak dana 1500 ljudi na cesti, sukobe s policijom. Sad već znamo da su prva tri mjeseca iduće godine radnici Željezare bez prave plaće, da će dobiti ili 900 kuna naknade s burze ili minimalnu plaću. Prema tome, mi smo već sada grad slučaj jer je to grad kojemu prijeti svaki čas zatvaranje. Ako se nešto bitno ne promjeni najkasnije do prvog travnja iduće godine, mi ćemo imati velikih problema u golom preživljavanju. Ne mogu se zatvoriti oči pred gradom koji ima 55.000 stanovnika i proglasiti ga gradom slučajem a da vam se to ne odrazi na okolinu.

• Koliko se politika, po Vašim ocjenama uplela u slučaj Željezara? Je li »desna opcija«, kojoj uvjetno rečeno spadate i Vi i župan Đuro Brodarac na bilo koji način izmanipulirala radnike?
- Umjesto odgovora pitat ću: Ako imate dvije tisuće ljudi koji nisu dobili plaću, a radili su i zaradili ju, pitanje je na koji način s njima manipulirati? Bio sam među radnicima neposredno prije prosvjeda. Oni kažu ovako: »Za naš problem odgovorna je županija i država, ali i grad«. I sad se ja tamo pojavim kao predstavnik grada. Pitam vas, na koji način manipulirati s 1500 radnika koji i grad optužuju za situaciju u kojoj su se našli? Prevareni su stotinu puta i ne možete im ništa obećati, a ja sam od onih koji misle da riječi znače malo a djela puno. I zato nastojim steći povjerenje u Željezari, ne s vođenjem bilo kakvim prosvjeda, već konkretnim djelima poput ovog da što smo učinili da spriječimo u gradskom poglavarstvu prosvjede tako što smo osigurali kratkoročnu pozajmicu novcem iz državnog proračuna za njihovu treću plaće. Kako manipulirati ljudima koji su gladni a vas smatraju odgovornima za to? Da sam ja taj koji drži novac za plaće, prihvatio bih tezu da je desnica, HDZ ili bilo tko od nas njih izmanipulirao. Manipulira onaj koji tvrdi da ima novac za plaće, a nakon dva dana ne napravi ništa da se te plaće isplate.

• Aludirate na gospodina Linića?
- Da, gospodin Slavko Linić je to obećao a nije izvršio. Tvrdim cijelo vrijeme da se pokušava dobiti na vremenu, pa će se obećanje o isplati triju plaća malo prolongirati, vrtjeti do siječnja ili veljače 2003. godine i onda reći evo, nudimo strateškog partnera. Ne vjerujem da je bilo tko manipulirao radnicima, ni župan ni Vlada.

• No činjenica je da u Vladi misle kako metalurgija Hrvatskoj ne treba?
- Ministar gospodarstva je rekao - za razliku od gospodina Linića koji kaže da Željezara Hrvatskoj ne treba - da je pitanje opstanka Željezare pitanje strateške orijentacije hrvatske države što mi doživljavamo afirmativno i optimistično. Znači da je ipak netko u Vladi shvatio da i metalurgija i Željezara trebaju Hrvatskoj kao strateška grana.

• Vaša je vizija Vašeg grada očito optimistična?
- Dakako, pa dobivam plaću da vodim grad i budem optimist. Očekujem da će problem Željezare biti riješen pronalaskom strateškog partnera puno ozbiljnijeg od prethodnog. Bolje je zaposliti optimalan broj radnika koji će donositi kući plaću nego cijelo vrijeme problem vrtjeti u krugu. S obzirom da je osiguran novac za velike projekte - čišćenje plovnih putova, osposobljavanje riječnog brodara i izgradnja nove luke - siguran sam da će Sisak postati veliki lučki grad kao što je i prije bio. Riječno je brodarstvo još uvijek najjeftiniji prijevoz. Mislim da će i rafinerije zadržati proizvodnju nekih proizvoda kao što je bitumen polimer za koje je definitivno cijelo hrvatsko tržište prazno i ima se gdje prodati. Čini me optimističnim i to što pojedini gospodarski subjekti (Segestica i Herbos) u ovom trenutku idu u ambiciozne razvojne projekte. Konačno, osobno puno očekujem od ovoga što je najavljeno u Hrvatskim cestama i što je premijer Račan izjavio da će tijekom 2003. i 2004. godine biti riješena kompletna papirologija za brzu cestu Sisak-Zagreb, a 2005. kreću radovi.

• Sisačka je posebnost i u tome što je na vlasti desna koalicija? Kakva je politička situacija u Sisku?
- Ako uopće u Hrvatskoj postoji lijeva i desna opcija, onda smo mi definitivno desna opcija. Već pet, šest godina imamo čvrstu koaliciju HDZ-a i HSP-a, a od ove godine s nama su u koaliciji i demokratska stranka umirovljenika što je izrazito značajno, te HKDU. Dobar dio koalicije već drugi mandat surađuje odlično, vrlo smo stabilni i spremni smo održati se do kraja mandata. Ista je koalicija varijanta i za sljedeće izbore. Nudili smo oporbi mjesto zamjenika gradonačelnika i predsjednika Vijeća. Odbili su nas, objasnivši kako je to stav njihovih političkih stranaka i ja to cijenim, ali mi je žao što nije uspjela ta neobična kombinacija za hrvatske uvjete.
Miroslava Rožanković