Tomčić Zlatko

19.10.1998

Feral

Tweet

 

 "U HSS-u je davno sazrelo uvjerenje da u ovoj državi ne postoje te političke snage koje bi od HDZ-a mogle načiniti demokratsku stranku"

         - "HDZ-ova je vlat eskalirala u svojoj samovolji, aroganciji i nebrizi za temeljne interese ovoga naroda, ona često radi protiv hrvatskih državnih i nacionalnih interesa"

 

 

 tekst

- Nadam se da riječ razrješenje izgovarate s ironičnim prizvukom, jer nema nikakve dvojbe da ništa nije riješeno. Došlo je samo do nepotrebnog kompliciranja situacije: HDZ-ova je većina u Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost inscenirala donošenje potpuno nelegalnoga zaključka, izglasanog na nelegalan način. On nije legalan jer nije ispunjeno ono što je Odbor sebi stavio u zadaću, a to je da se dođe do istine o međusobnom optuživanju visokih državnih i stranačkih HDZ-ovih dužnosnika u vezi sa zloupotrebama obavještajnih službi, te da se ustanovi je li bilo kršenja zakonitosti u radu tih službi i jesu li one bile umiješane u međusobna optuživanja gospode Hrvoja Šarinića, Franje Gregurića i Ivića Pašalića. Način na koji su HDZ-ovi članovi Odbora donijeli svoju odluku nije bio legalan, jer u trenutku izglasavanja nije bila nazočna većina od trinaest članova Odbora. Koliko je cijela igra bila nakaradna, a namjere inicijatora prozirne, najbolje potvrđuje to što je gospodin Milas u proceduru glasovanja uveo i atletske discipline kada je rekao da oporbeni članovi Odbora nisu bili dovoljno brzi pri napuštanju dvorane i da su svojim tijelima ipak ispunjavali kvorum.

 

MILASOV FALSIFIKAT

 

- Reći ću vam vrlo precizno: čim smo vidjeli da ta igra vodi jednom jedinom cilju, a taj je da se pod svaku cijenu izglasa kako nije bilo kršenja zakonitosti, najprije smo se vrlo oštro usprotivili pokušaju manipulacije, no kako to naše protivljenje nije dalo učinka, nego se gospodin Milas spremao da svoj zaključak stavi na glasovanje, pošli smo prema vratima. U trenutku dizanja ruku u dvorani je, možda, ostala još samo noga kolege Joze Radoša. Tu nogu spominjem u šali, premda je situacija krajnje ozbiljna i s radom obavještajnih službi se ne bi trebalo šaliti, ali je ono što je učinio Ivan Milas nešto o čemu se jednostavno ne može sasvim ozbiljno govoriti.

- Ono što sam od njih čuo meni osobno nije pružalo mogućnost donošenja ikakvih zaključaka. Njihovi iskazi bili su u velikoj mjeri uopćeni, a u dokumente nismo imali uvida. Oporbeni članovi Odbora su, istina, tražili da se podastru svi oni dokumenti na koje su se Šarinić i Gregurić pozivali. Taj zahtjev je gospodin Milas vrlo lukavo dao na glasovanje i on je, naravno, odbijen. Istoga trenutka bilo je jasno da HDZ-ovi članovi Odbora ne žele utvrditi istinu nego im je namjera falsificirati zaključke.

- Ostavka je uvijek individualni i osobni čin, učinjen na temelju uvjerenja i savjesti. Mislim da smo predugo bili članovi Odbora i da smo trebali otići i ranije. Nekoliko sam puta inicirao pitanje uvjeta rada Odbora koji su nužni da bi mogla biti ispunjena njegova temeljna zadaća kontrole zakonitosti rada pojedinih ministarstava i obavještajnih službi. Na jesen prošle godine raspravljali smo o aferi prisluškivanja predsjednika Vrhovnoga suda Krunislava Olujića i tada smo tražili da se regulira naš rad jer je do tada on bio apsurdan: naime, trebali smo donositi zaključke samo na osnovi dokumenata koji su nam dostavljani iz institucija koje smo trebali kontrolirati. Tada je obećano da će u siječnju 1998. biti održana posebna sjednica na kojoj će se otvoreno raspraviti što je potrebno učiniti da bi Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost mogao raditi svoj posao. Do te sjednice, međutim, nikada nije došlo. Ivan Milas je nikada nije sazvao. Još tada je, vjerojatno, bilo vrijeme da podnesemo ostavke i očito je da smo pogriješili što to nismo i učinili. U četvrtak smo tražili formiranje istražnoga saborskog povjerenstva za ispitivanje zakonitosti rada obavještajnih službi, ali je vjerojatno da će naš zahtjev biti odbijen.

 

POVRATAK UNIFORMI

 

- Ovog trenutka to je možda ključno pitanje, ali na njega nije moguće dati jednostavan odgovor. S jedne strane, mi još uvijek možemo sudjelovati u donošenju nekih dugih, ali jednako važnih saborskih odluka i raspravljanja tema kakva je primjerice stanje u agraru, koja je pokrenut na inicijativu HSS-a, a s druge strane valja voditi računa i o tome kako bi javnost mogla doživjeti naše napuštanje Sabora. Većina medija u ovoj zemlji je pod kontrolom vladajuće stranke i lako je pretpostaviti da bi ti mediji narodu ponudili priču da opozicija odustaje od borbe, da ju je zahvatila malodušnost ili da više nije zainteresirana za sudbinu Hrvatske. Hrvatski državni sabor jedino je mjesto na kojemu se mogu sučeliti stavovi s vladajućom strankom i na kojemu se može pokazati sva arogancija HDZ-a ili ponuditi neka razumna alternativa.

- Svaka politika osim temeljnih uvjerenja ima i svoju dinamiku. Ta dinamika nam doista nalaže da se ovoga trenutka upitamo ima li smisla ostati u Hrvatskome državnom saboru, ali napuštanje je zbilja krajnja konzekvenca. Da bi do nje došlo, mi moramo izvršiti i stanovite pripreme, moramo neutralizirati djelovanje režimskih medija na biračko tijelo i pobrinuti se da naš eventualni čin ne proizvede suprotne efekte od onih koje želimo. Javnost valja uvjeriti da bi takav postupak bio u interesu hrvatskoga naroda.

- Naravno da nisam jako sretan i radostan. To svakako nije demonstracija otvaranja procesa demokratizacije, nego je riječ o novom pokušaju homogeniziranja HDZ-a i korištenja u tu svrhu svih stranačkih i državnih funkcija. Ne bih ulazio u ljudske ili moralne kvalitete generala Miljevca, jer čovjeka dovoljno i ne poznajem, ali to što je predsjednik države preko noći umirovio načelnika Glavnoga stožera Hrvatske vojske samo da bi bar formalno postavio civila za ministra obrane, dakle, što je preko noći vojnika preobukao u civila, to je krajnje zabrinjavajuće. Ministarstvo obrane bi se po našem shvaćanju stvari trebalo učiniti financijski transparentnim, što u vrijeme ministra Šuška nije bio slučaj, a vojska bi se hitno morala depolitizirati. I jedno i drugo pokušao je ministar Hebrang i znamo kako je prošao. Sad još valja vidjeti hoće li gospodin Miljevac raditi ono što je želio njegov prethodnik ili će stvari ostaviti onakvima kakve one trenutačno jesu.

 

VOJNI UDAR

 

- Bio bih neozbiljan kada bih rekao da nemam, bar načelno, takvih strahova. Svaka demonstracija sile vrlo je opasna, kao i svaka demonstracija političke samovolje. HDZ je danas u poziciji da štiti na sve načine svoje vlastodržačke pozicije, što čovjeka može navesti na strah i od vojnoga udara. Ali mislim da taj strah ne može biti objektivno realiziran jer je hrvatski narod previše uložio u stvaranje države i svoje slobode da bi se eventualne sulude misli u glavama pojedinaca mogle i ostvariti.

- Sami izborni rezultati su ohrabrujući, kao i činjenica da su potpisnici sporazuma o predizbornoj i postizbornoj suradnji osvojili dvadeset pet od četrdeset vijećničkih mjesta. Taj omjer daje nam perspektivu za stabilnu vladavinu županijom, ali ne treba smetnuti s uma dvije činjenice. Prva je da po zakonu predsjednik države potvrđuje ili ne potvrđuje župana, a druga je da su nadležnosti županijskih vlasti u toj mjeri sužene i minimalizirane u odnosu na središnju vlast da ćemo se mi vrlo teško boriti sa svim gospodarskim i drugim problemima proizvođenim u Dubrovačko-neretvanskoj županiji za vladavine HDZ-a.

- Mi imamo jedan vrlo korektan predizborni sporazum i nema nikakvih šansi da ga u bilo kojem smislu dovedemo u pitanje ili da ga osporimo. Činjenica je da je SDP osvojio najveći broj glasova na izborima, te da na osnovi toga treba predložiti župana. Ja doista ne znam koga će oni predložiti. Naravno, to ne mora biti netko iz njihove stranke, može to biti nestranačka osoba, kao što može biti i netko iz HSS-a. Vido Bogdanović bi sasvim sigurno bio dobar župan, čovjek je toga podneblja i poznaje sve lokalne prilike, ali, ponavljam, o njegovom eventualnom predlaganju ne treba špekulirati, jer je sasvim sigurno da će SDP predložiti budućega župana, pa to nije stvar o kojoj bismo ja i moja stranka trebali donositi sudove.

- Nije prvi put da je Franjo Tuđman to učinio, niti je prvi put da se HSS-u na najgrublji mogući način pokušava podmetati veze s HDZ-om. Tuđman je na krajnje nekorektan način, nekoliko sati prije izbora, govorio ono što je govorio, ali ne zato da bi stvorio uvjete za međustranačku suradnju, nego da bi se na samim izborima HSS-u nanijela šteta. U našoj stranci davno je sazrelo uvjerenje da u ovoj državi ne postoje te političke snage koje bi od HDZ-a mogle načiniti demokratsku stranku. U HSS-u smo davno definirali da nikakva suradnja s ovakvim HDZ-om ne dolazi u obzir. Izrazi poput “sestrinske stranke” mogu egzistirati samo na razini stranačkih programa, jer naši programi doista jesu slični, ali je politička praksa koju već osam godina provodi HDZ takva da je o vezama među programima bespredmetno govoriti.

 

BIVŠE ZABLUDE

 

- Tijekom 1991. i 1992. u dijelu vodstva HSS-a postojalo je uvjerenje kako bi se intervencijama sa strane, dakle iz drugih, pa i naše stranke, mogla provesti pozitivna transformacija HDZ-a. Rezultat toga uvjerenja bio je, danas bih rekao, i najneoprezniji politički potez HSS-a, moj ulazak u Valentićevu vladu. Naš tadašnji predsjednik Drago Stipac je zajedno s Predsjedništvom stranke krajnje iskreno i pošteno bio prišao cijelom problemu i predložio je da uđem u Vladu. Bila je to loša računica i pogrešan politički potez. Očito je da danas u javnosti plaćamo njegovu cijenu, naravno, zahvaljujući i vrlo perfidnim zloupotrebama mojega ministrovanja od strane predsjednika Tuđmana i njegove stranke. Druga velika šteta za stranku bilo je ono što su u Zagrebu učinili naši bivši članovi Šporer i Buković, ali to nije imalo nikakve veze sa stranačkom politikom, nego se radilo o njihovoj samovolji. No, bez obzira na to, žig je ostao na HSS-u. Ali, opet naglašavam, to su greške koje su se dogodile u prošlosti. Ovoga trenutka nikakva poslijeizborna suradnja s HDZ-om ne dolazi u obzir.

- Razlike koje postoje između nas i SDP-a ostale su iste. I dalje se ideološki mimoilazimo, i dalje imamo stanovite zamjerke na njihov odnos prema stvarima koje su se događale u komunističkoj prošlosti, i dalje imamo pragmatičnih razlika, u svemu tome ništa se nije bitno promijenilo, osim spoznaje da je HDZ-ova vlast toliko eskalirala u svojoj samovolji, aroganciji i nebrizi za temeljne interese ovoga naroda da bi razgovor i rasprava o našim razilaženjima sa SDP-om bili bespredmetni. HDZ vrlo često radi protiv državnih i nacionalnih interesa hrvatskoga naroda, o čemu valja voditi računa kod unutaroporbenih neslaganja.

 

PRIJEVREMENI IZBORI

 

- Do prije nekoliko mjeseci vjerovao sam da ih neće biti jer HDZ ima potpunu kontrolu nad raspisivanjem redovitih i izvanrednih izbora, ali u posljednje vrijeme, osobito nakon svih ovih bankarskih, gospodarskih, agrarnih, trgovačkih i obavještajnih afera, koje već ugrožavaju i elementarne uvjete života, čini mi se da je jedini mogući izlaz u prijevremenim parlamentarnim izborima. Hoće li do njih doći aktivnim i kontinuiranim pritiskom oporbenih stranaka, ili pritiskom javnosti, ili možda i spoznajom HDZ-a da u ovome trenutku možda još i mogu postići nekakve rezultate, a da bi za šest mjeseci ili za godinu dana mogli pasti na četiri ili pet posto, teško je o tome govoriti, ali sam uvjeren da će do prijevremenih izbora doći.