ZAGREB, 8. prosinca - »Žalosno je kako su neki naši mediji falsificirali i zlonamjerno prikazali ono što sam govorio o dr. Tuđmanu«, rekao je na početku razgovora za Vjesnik u nedjelju dr. Zdravko Tomac, predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku i jedan od SDP-ovih čelnika, u povodu svog izlaganja na subotnjem simpoziju »Tuđmanizam i detuđmanizacija« u Zagrebu. Istaknuo je ipak pozitivan primjer CCN-a koji je, kaže, korektno prenio njegove riječi, uključujući tonsku izjavu o tom pitanju, čime se »najbolje demantiraju novine koje su mi stavile u usta ono što nisam govorio i to stavili u navodnike«.

• Što ste rekli?
- Prvo, tamo sam govorio u svoje osobno ime. Dakle, ne kao potpredsjednik SDP-a ni kao predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku. Cijeli tekst govora, koji je vrlo opširan, napisao sam tako da se može i objaviti ili barem onaj dio koji je izvazvao najviše pozornosti u dijelu medija. Govorio sam, jer imam moralnu obvezu govoriti o Tuđmanu. Bio sam dio tog prvog vodstva Hrvatske u razdoblju kad je bilo najteže. Bio sam i jedan od najbližih suradnika predsjednika Tuđmana i zato se moj referat i zvao »Moj osobni pogled na ulogu dr. Tuđmana u razdoblju 1989.-do 1992.« Tu sam nastojao objektivno prikazati njegovu ulogu. Rekao sam da sam protiv crno-bijelih podjela. Ne treba ga glorificirati, nego govoriti istinu. Naglasio sam također da govorim iz zanimljive pozicije čovjeka koji je tih dana bio njegov bliski suradnik i poslije žestok politički konkurent, jer smo se i razišli upravo 1992., upravo oko BiH. U tim podjelama i sukobima radi borbe za bolju prošlost nastojao sam govoriti istinu i reći da je istina u cjelini.
 

• Što je izazvalo toliku pozornost?
- Na kraju toga govora rekao sam nešto što u zadnje vrijeme govorim, a to je da su svi veliki sukobi i podjele u hrvatskoj politici na neki način bili vezani uz BiH. I moj sukob je bio vezan uz sporazum Boban-Karadžić. I sada, nakon svega što se dogodilo, a bio sam nedavno i u BiH, kamo često odlazim u raznim prilikama, vidio sam da neke stvari ne idu dobro. To sam povezao s mojim sporenjem s Tuđmanom 1992. godine. Rekao sam da neke stvari povijesno nisu završene i da je teško reći jesam li uvijek bio u pravu ili je možda u nekim stvarima bio u pravu i Tuđman.

• O čemu se radi?
- Riječ je o jednoj hipotezi u kojoj novi događaji bacaju i novo svijetlo na neke podjele i sukobe iz tog razdoblja. Mislim da je to pošteno, odgovorno i da ni u kom slučaju nije ono što piše u nekim novinama da sam navodno rekao da je on bio u svemu u pravu i da je imao ispravne poglede, ali sam rekao da se neke stvari u novoj situaciji moraju preispitati.

• Zašto?
- Važno je znati da sam prije dvije godine bio sam na znanstvenom skupu u Mostaru, koji se zvao »Bez trećeg entiteta nema hrvatskog identiteta«. Tamo sam imao izlaganje, suprotno toj tezi, pod naslovom »Treći entitet ne osigurava hrvatski identitet«. Bio sam, nadalje, na Hrvatskom narodnom saboru u Mostaru, gdje sam se također javno suprotstavio toj ideji trećeg entieta i zalagao se da se dosljednom provedbom odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti i ravnopravnosti svih triju naroda na cijelom teritoriju BiH ustavnim promjenama treba osigurati i ravnopravnost najmalobrojnijeg, hrvatskog naroda. Umjesto toga, istodobno su išla dva procesa. Jedan, prema kojemu ustavne promjene nisu ispunile očekivanja. Razočarale su. Drugi proces, koji je u tijeku i danas, jest da se u stvari Dayton postupno mijenja, a stalno se govori da nema promjene Daytona.

• Kako se mijenja?
- Tako da i ustavno i u praksi Srbi imaju dominaciju u Republici Srpskoj, a Hrvati i Bošnjaci u tom entitetu imaju neka prava, a da sve više u Federaciji BiH, umjesto daytonskog načela da Hrvati paritetom i na drugi način imaju punu ravnopravnost, sve više sliči na Republiku Srpsku, s tim da tu dominaciju imaju Bošnjaci, a Hrvati i Srbi dobivaju neka prava.
Znači, u sadašnjoj BiH, s dva entiteta, u jednom entitetu se štiti i osigurava dominacija jednog naroda, Srba u Republici Srpskoj, a u drugom Bošnjaka, dok su Hrvati u oba entiteta u položaju onoga trećeg, da im se jamče određena prava. U tom smislu, kad sam promovirao knjigu dr. Žepića, koja govori o tome, suprotstavio sam se onima koji sami govor o tome, samo ukazivanje na problem, i načelan zahtjev da Hrvati ne traže ništa više nego da imaju jedna prava kao druga dva naroda, proglašavaju šovinizmom. U sklopu tih kretanja, rekao sam da i neke Tuđmanove stavove treba na novi način prevrednovati. To je sve.
Marko Ba rišić