Sporazum o stand-by aranžmanu s MMF-om kojeg je u četvrtak prihvatila vlada nije postignut lako, a javnost je uglavnom bila upoznata s problemima vezanim za smanjivanje deficita države na pet posto. No, zamjenik ministra financija Damir Kuštrak, koji je za Vladu obavio veliki dio ugovaranja sporazuma, ističe jednu drugu komponentu sporazuma. »Taj je sporazum na izvjestan način pionirski jer se fokusira na zaduženost zemlje i na javni dug više nego na deficit. To je zanimljivo jer MMF očito u budućnosti želi osigurati da države kontroliraju i javni i vanjski dug, a deficit se smatra manjim problemom, pa se može dozvoliti njegovo povećanje u nekim godinama kako bi se financirali ili podržali neki projekti«. To je nova politika prema deficitima a osnovni temelji sporazuma brinu o sprečavanju kriza javnih dugova, kaže Kuštrak.
Iako je u stručnim krugovima dobro poznat, šira javnost o njemu malo zna. Zamjenik ministra financija postao je nakon trećesiječanjskih izbora, a u Katančićevu je stigao s jednog od vodećih mjesta u Agrokoru. Kuštrak je inženjer građevine, a magistrirao je na Agronomskom fakultetu. Zamjenik ministra financija postao je u kvoti HSLS-a, a nakon rascjepa te stranke prelazi u Libru. U povremenim kuloarskim spekulacijama o promjenama na čelu Ministarstva financija u aranžmanu aktualne koalicije na vlasti, njegovo se ime najčešće spominje kao ime najozbiljnijeg kandidata za ministra. No, treba reći da je nerealno očekivati smjenu ministra Mate Crkvenca (SDP) do kraja mandata ove Vlade.
 

• U stand-by aranžmanu upisano je nekoliko elemenata koji su izrazito nepredizborni te onih koji bi mogli stvoriti probleme unutar koalicije. Na primjer stav da je Vlada i dalje odlučna privatizirati gotovo sva javna poduzeća a u sljedećoj godini oko pola portfelja HFP-a, protivi se stavovima o privatizaciji koje u posljednje vrijeme čujemo iz HSS-a.
- Najprije bih želio reći da je jezik sporazuma vrlo specifičan jer mora biti razumljiv Boardu MMF-a, koji usvaja sporazum. Kad je riječ o privatizaciji, radi se prije svega o HFP-u, u čijem portfelju nisu javna poduzeća.

• Ali stoji da će se privatizirati javna poduzeća
- To nije ni po čemu u koliziji sa stavom Vlade da neće privatizirati neke važne strateške tvrtke kao što su JANAF i sustavi distribucije. U Fondu ima preko 750 poduzeća u kojima država ima manje od 25 posto dionica, a većinski ima u oko 140 poduzeća, pa je svima u interesu da se taj portfelj što prije raščisti.

• Ali HSS tvrdi da bi u privatizaciji trebalo malo stati na loptu, pokušati s domaćim managementom oporaviti neke tvrtke pa tek onda razmotriti da li ih uopće prodavati. Velika hajka diže se zbog banaka koje su u stranom vlasništvu a u sporazumu jasno piše da će se dogodine IFC-u prodati 25 posto Hrvatske poštanske banke a u 2004. i strateškom partneru još 26 posto. Dakle, država gubi posljednju banku.
- To nije posljednja banka jer Hrvatska ima HBOR, koji ima veliku aktivu

• Dobro, posljednju komercijalnu banku.
- Da. A ja ne mislim da bi država trebala imati banku.

• Ali u HSS-u, koji je u Vladi ne misle svi tako.
- Glavna prednost ove Vlade je to što je koalicijska pa se u njoj mogu čuti različita mišljenja. Ne vidim ništa sporno u tome. Da je Vlada isključivo HSS-ova to bi bilo drugo pitanje.

• Ne bi li to ipak moglo proizvesti velika trvenja u koaliciji?
- Ne. Koalicija je upoznata sa sadržajem memoranduma, bila je upoznata još jesenas kada smo išli u Washington, a i prije nego što je javno predstavljen na Vladi, razgovaralo se o njemu na koaliciji. Čak je odlučeno da se održi saborska rasprava jer nema nikakvih razloga za tajnovitost, dapače. Ovaj aranžman će imati vrlo veliki i pozitivan odjek u svijetu jer pokazuje da je ova Vlada vrlo odlučna u namjeri da nastavi s reformskim potezima čak i u godini koja prethodi izborima.

• Jedna od obveza iz memoranduma je da do kraja veljače Sabor mora usvojiti novi zakon o radu, koji će omogućiti fleksibilizaciju tržišta rada - npr. skraćivanje otkaznog roka i smanjivanje otpremnina - zbog kojih je taj zakon već jednom »zapeo« jer je proizveo negativne reakcije u javnosti. Može li koalicija danas preživjeti ono što s tim zakonom očito nije mogla prije godinu dana?
- Može jer su izmjene zakona odavno prezentirane socijalnim partnerima. Mi želimo da zakon do određene mjere podrže i sindikati i poslodavci, ali zakon ne donose oni nego Sabor a predlaže ga Vlada. Zakon je pripremljen, ponudit će se i određene alternative za neke, uvjetno rečeno problematične točke a Sabor će odlučiti. Više nema razloga za odgađanje rasprave. To je vrlo bitan zakon jer označava kraj jednog važnog paketa zakona koji je započet proljetos sa zakonom o posredovanju pri zapošljavanju, a nastavljen izmjenama u mirovinskom i zdravstvenom osiguranju. Zakon o radu ima nekoliko ključnih vrlo bitnih točaka koje su vrlo bitne za novo zapošljavanje.
Nakon osam mjeseci uzastopnog pada nezaposlenosti i rasta zapošljavanja, očito je da se ne radi o sezonskim utjecajima nego o strukturnim promjenama. Stoga smatramo da je došlo vrijeme da se ohrabre poslodavci da mogu zapošljavati a da im to ne bude preveliki teret u slučaju poslovnih teškoća. Uostalom, fleksibilizacija tržišta rada je »top tema« u svim europskim državama, u razvijenim i u manje razvijenim zemljama.

• Hoće li sve stranke koalicije u godini koja prethodi izborima pristati na pečat stranke koja je supotpisala drastično rezanje radničkih prava, a upravo takvim se novi zakon o radu doživljava u javnosti.
- Ne znam zašto bi to bilo drastično rezanje radničkih prava. Treba otvoriti raspravu i u Saboru i u javnosti o tome da li postojeće zakonodavstvo onemogućava poslodavce da više i brže zapošljavaju. Ako mali poslodavac mora platiti ne znam koliko prosječnih plaća za otpremninu onda se postavlja pitanje da li on to uopće može, a mi očekujemo da će se, kao što se događalo zadnjih godinu dana, najviše radnih mjesta otvarati upravo u tzv. malom poduzetništvu, koje mora biti fleksibilno i u kontekstu tržišta rada.

l U sporazumu stoji da će HNB intervenirati ako se kamate na domaćem tržištu spuste te da će, ako se vrlo brzo ne smanji izdavanje kredita, povećati rezerve bankama kojih je kreditni rast i dalje izražen. Ne kosi li se to s uvjeravanjem da je stand-by važan zato što će i državi i tvrtkama omogućiti pristup jeftinijem kapitalu?
- Ne. Ovim memorandumom je, prije svega, usklađena monetarna i fiskalna politika. Monetarna politika je u zadnje dvije godine bila prilično ekspanzivna. HNB se ponaša odgovorno jer smo imali dovoljno iskustva u povijesti sa bankarskim krizama i sve je to u funkciji želje da sve bude pod potpunom kontrolom. Inače, kamate su već, barem što se države tiče, u zoni negativnih kamata. U utorak smo izdali jednogodišnje trezorske zapise sa 2,85 posto. Dakle, imamo definitivno veliki preokret u 2002. godini. Imamo veliko povjerenje u kunu, a država će to dodatno pomoći tako što će krenuti u još dužu ročnost kunskih vrijednosnica. Nadamo se da će i građani prepoznati da imamo doista stabilnu valutu pa se može voditi i drugačija monetarna politika.

• Kritičari ekonomske politike ove koalicije tvrde, banke u stranom vlasništvu nedovoljno novca akumuliranog u Hrvatskoj ulažu u hrvatsko gospodarstvo, a sada im se to kreditiranje još i ograničava.
- Pa imali smo rast kredita i u 2001. i u 2002. godini.

• Prigovara se da se više kreditiralo građane nego tvrtke.
- Gospodarstvo se kreditiralo daleko više nego kada su te iste banke bile u državnom vlasništvu. Banke u Hrvatskoj, bez obzira u čijem su vlasništvu, imaju velikih problema sa prepoznavanjem projekata. Zamah gospodarskom rastu dala je država kroz velike infrastrukturne projekte ali to nije dovoljno. Mi imamo malo greenfield projekata domaćih investitora a previše sanacija kojekakvih državnih tvrtki. Puno razgovaram s bankama, one su spremne kreditirati ali patimo od nedostatka poduzetništva. Mislim da je ministar Čačić o tome dobro govorio.

• Čini se da su odredbe o kreditima domaćih banaka usmjerene prema jačanju burzi, odnosno skretanja tvrtki sa kredita na prodaju dionica.
- Tržište kapitala u Hrvatskoj se razvija enormnom brzinom. Promet na zagrebačkoj burzi je u 11 mjeseci ove godine dosegao pet milijardi kuna što je dva i pol puta više nego u 2000., a mirovinski fondovi će dogodine imati za plasman u dionice slobodnih barem milijardu kuna. Na tvrtkama je da se odluče i hrabro izađu na burze - postanu transparentne i svaka tri mjeseca objavljuju podatke o poslovanju - i dobit će vrlo jeftini kapital, neće se morati zaduživati i neće trebati državna jamstva.

• Ali neke od tvrtki koje su po novom zakonu o tržištu vrijednosnih papira zadovoljavale sve kriterije po kojima moraju početi poslovati po pravilima koje nalaže izlazak na burzu počele su provoditi promjene kako bi to izbjegle.
- Njihovo je pravo da odluče da li će biti tvrtke koje će kotirati na burzi, dakle biti pod okom komisije za vrijednosne papire i javnosti, ili će, ako im takva vrsta kapitala ne treba, ostati izvan tog sustava. Uloga države je da stimulira tvrtke da koriste burzu, jer je taj instrument bio generator rasta u razvijenim zemljama. To je trend koji se ne može spriječiti, može se samo slijediti, brže ili sporije. Onaj tko je pametniji, taj će biti brži. Ne treba zaboraviti važnu činjenicu da su mirovinski fondovi financijski a ne strateški partneri odnosno da njih ne zanima preuzimanje tvrtki.

Sanja Kapetanić